Lov na bisere u Potpalublju se nastavlja.
Ovog blogera znamo jako dugo.
Moje skromno mišljenje da mu je odavno došlo vreme da pakuje kofere i sprema selidbu u neku udobniju kabinu potvrđuje i ovaj tekst, a da li je to zaista tako - procenite.
Imam izuzetnu čast I zadovoljstvo da Vam predstavim jednog od mojih omiljenih komentatora, ali i kritičara – Vladimira Petrovića
«Propovednik treba da bude lep. Kad čovek gleda u njegovo lice, bolje oseća pobožnost propovedi. Ako je ružan, izgleda vam kao da greši». Japanska književnica Sei Šonagon (Sei Shônagon, 966-1017)
«Lep si, a lepi treba da dobiju sve što požele» (Japanska izreka)
Šta je to lepota?
Kroz istoriju, od antičkih vremena do danas, nailazimo na mnogo teorija i definicija lepote; fenomenom lepog bavili su se filozofi, pesnici, pisci, slikari, arhitekte, antropolozi, sociolozi i mnogi drugi, uglavnom dokoni ljudi.
Italijanski pisac i teoretičar književnosti i estetike, Umberto Eko, u svojoj knjizi “Istorija lepote”, od prilike kaže ovo: “Svakodnevno koristimo reči - uzvišeno, prijatno, divno, lepo, veličanstveno. Ovim pridevima izražavamo ono što nam se dopada, što se razlikuje od lošeg. To je dobro, jer u nama izaziva prijatan osećaj. U nama se probudi osećaj prijatnosti kada gledamo neki lep predmet (umetničko djelo, lepu osobu, cveće), kada uradimo nešto plemenito, doživimo ljubav, jedemo finu poslasticu. Sve što na prijatan način deluje na nas moglo bi se nazvati lepota”.
Medjutim, moja namera ovde nije da govorim uopšteno o lepoti. Ja želim da govorim o jednoj vrsti konkretne lepote – o ljudskoj lepoti! O lepoti žene i muškarca. Lepoti nas samih.
Da li ste vi lepi?
Drugo pitanje: Da li vam je i koliko stalo do lepote drugih?
Nedavno sam video, na ovom blogu, jednu fotografiju američkog plivača Majkla Felpsa (Michael Phelps). Valjda je snimljena nakon poslednjih Olimpijskih igara, na kojima je taj tip briljirao u mnogim plivačkim disciplinama i odneo najviše zlatnih medalja. Ceo svet, koji se iole razume u plivanje i u medalje, zna danas za Felpsa.
Elem, fotografija prikazuje lepo gradjenog Felpsa, na čijem vratu su okačene brojne zlatne medalje, što verovatno njegovo srce čini ponosnim da čovek ponosniji ne može biti. Ljubi ga majka njegova.Ta fotografija je obišla svet
A kako svet na nju reaguje? Ne znam, ali sam video reagovanje jedne naše koleginice blogerke, osobe koja važi za damu sa istančanim ukusom kada je u pitanju odbir lepih fotografija iz svih područja; u stanju je da u svako vreme i za svaku priliku brzo izbunari neku prelepu sliku i da nas zadivi.
A ispod pomenute Felpsove fotografije ona je stavila kratak komentar: “Džaba mu medalje, mnogo je ružnjikav”.
Naravno da je Felps ruznjikav, prokomentarisao sam ja, a u zanosu koji je u meni izazvala trunčica patriotizma, dodao sam: “Naročito je ružnjikav u poredjenju sa našim plivačkim asom Miloradom Čavićem”.
Da li je Felps ružan muškarac? Da li je Čavić lep muškarac? Ima li uopšte smisla postavljati takva pitanja? Ima i nema.
Svestan sam, naravno, da postoje mnoga pitanja koja se postavljaju sama od sebe, u stilu: Da li i koliko uopšte muškarac treba da bude lep? Zar lepota ne treba da bude odlika - samo žena? Da li su lepi muškarci i žene srećni zbog same činjenice što su lepi? Itd.
Naravno, kod muškaraca koji nisu lepi, ljudi traže reči utehe u smislu “Nije lep ali je simpatičan”; naime, veruje se da pameću i razboritošću može da nadoknadi nedostatak lepote… Ali to često biva slaba uteha. Važno je i za muškarce da budu lepi, mada u manjoj meri nego žene.
Evo kako je o muškoj i ženskoj lepoti pisala Isidora Sekulić:
«Lepota muškarca je lepota koja ima svoj minimum i svoj maksimum. Ispod minimuma, muškarac je indiferentan, pa još indiferentniji, pa ružan. Iznad maksimuma, muškarac je sladunjav, žensko, lutak. U strogim granicama mere, muškarčeva lepota ima i strog zadatak, zadatak u smislu zdravlja i lepote tipa, pre svega, dakle zadatak da posluži. Muška lepota nije luksuz, nije zanos; čak sama za sebe nije ni insipiracija. Puna soba lepih muškaraca ne bi ushićivala; naprotiv, prizor taj bio bi otužan. Muškarac sa potpuno pravilnim rukama, nogama, strukom – dosadan je. Lep muškarac, ako sem lepote nije reprezent i nečeg drugog, nije predmet za umetničku obradu, izuzev ako je dete, dečak, prvo mladićstvo (Poznat antički «Dečko» što vadi trn iz noge; Marsias, Mikelandjelov David; mladi prinčevi i plemići iz slikarskih škola XVIII veka, itd). Odrastao muškarac je predmet umetničke obrade u prvom redu kao nosilac neke unutrašnje odlike. A da bi potpuno i dostojanstveno izrazio neku unutrašnju markantnu crtu, recimo duboku mudrost, učenost, hrabrost, svetost, on čak ne sme biti mnogo preko minimuma lep.
Kako, prema tome, stoji s pojavom ženske lepote? Ima li minimuma? Svakako, ali je on neobično teško odredljiv. Najsitniji detalj ženske spoljašnosti i često sasvim nejasno zašto, može još delovati kao lepota. Maksimum je još zagonetniji. Privlačnost i zanos od ženine lepote idu na najčudnovatijim indikacijama. Sem toga, nikako ne osećamo granice sitosti; svaki dodatak izvesnom stepenu još je dobro došao, bez obzira da li je u skladu sa drugim kvalitetima ličnosti. Čuje se često sud da je neki muškarac suviše lep; za lepu ženu neće to reći nikada niko, ni žene, a kamoli ljudi».
Znači, kod muškarca je potrebna umerena lepota, a žene uvek mogu biti još lepše i lepše, nema gornjeg limita. Neka im ne zavidimo na tome.
Da dodam, na kraju, da su se mišljenja o lepoti (kao i o ružnoći, uostalom) menjala kroz vekove i od kulture do kulture, mada su neke stvari uvek ostajale iste. S tim u vezi, ima mišljenja danas da živimo u vremenu u kome se u priličnoj meri precenjuje pojam lepote, a još više pojam - ljubavi. Mnogi čak poistovećuju ta dva pojma, jer veruju da tamo gde ima ljubavi automatski ima i lepote, kao i da u lepoti ima ljubavi. A tamo gde nema ni lepote ni ljubavi mnogi vide - pustinju. Stoga se, ako ljubav ostavimo po strani, postavlja pitanje iz naslova: Lepota, čemu?
Evo nekoliko trivijalnosti:
1. Jedan naš nadobudni teniser, sa svetskom reputacijom, ima više tetovaža na telu. Jedna od njih je i poznata izreka F. M. Dostojevskog: «Lepota će spasti svet». Nije čudan takav izbor, mnogi znaju za tu lepu izreku. Ono što je malo čudno jeste da ona nije ispisana na teniserovoj ruci – na srpskom, niti na ruskom (originalu), već na – japanskom jeziku. Valjda zbog dekorativnosti japanskih znakova...
2. Ruski pesnik Sergej Jesenjin važio je za čoveka koji ima mnogo veza sa ženama. Više puta se ženio, jer se brzo zaljubljivao i odljubljivao. Naravno, kao i mnogi drugi muškarci, stupao je on u vezu i sa ženama koje nije voleo. Tako je jednog dana sreo poznatu američku igračicu Isadoru Dankan (Isadora Duncan). Da li je radila hemija ili nije - ne znam, tek Serjoža je u toku noći doneo odluku da oženi Amerikanku, i ona je prihvatila, bez obzira što ona nije govorila ruski niti je on govorio engleski ili bilo koji drugi strani jezik. Pitanje kako su se medjusobno sporazumevali više nije bitno. A ona je bila i starija od njega punih 17 godina. Taj njihov brak, prilično buran, trajao je nekoliko godina. Ovo sam pomenuo zato što se sledeća izreka o značaju lepote kod žene pripisuje Isadori Dankan: «Lepa žena nikada ne sumnja u svoju inteligenciju; inteligentna žena uvek sumnja u svoju lepotu».
3. Oskar Vajld (Oscar Wilde), koji je bio veliki esteta i još mnogo šta, kaže: «Bolje je biti lep nego dobar, ali je bolje biti dobar nego biti ružan».
4. Francuski pevač i glumac Serž Genzbur (Serge Gainsbourg), koji je bio ružnjikav ali su ga žene volele, rekao je: «Ružnoća je vrednija od lepote, jer je neprolazna».
5. Amerikanci, takvi kakvi jesu, imaju izreku koja glasi: «Ne postoje ružni već samo siromašni muškarci».
Šta vi mislite o lepoti ljudskoj, kako fizičkoj, tako i duhovnoj?