Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Prvi put sam se susrela sa seksom u svom ranom detinjstvu kad je moj, drugi po redu ujak doveo novu i mladu ujnu. Ne, nisam ih videla na delu, ali sam čula starije kako pričaju o tome da oni rade seks. Iako mi pojam nije bio potpuno jasan, valjda onako instiktivno, znala sam da je to nešto sramno, skriveno i samo za njih. Pričali su, ti stariji, sve šapućući kod nane u kujni, da su se seksali u dedinoj šumi. Ja sam se, krijući iza ( dobro ne baš iza, ali sa strane ) frižidera, jedva suzdržavala da ne priupitam nešto. Ono, o čemu se u kući šapuće, o tome se ne pita. Ubrzo su se ujak i ujna venčali, pa je tema seksa bila potpuno neinteresanta. Taman sam bila u fazi zaboravljana iste...
Bila je zima. Zimi se u kasnim večernjim časovima gledao televizor. Dva kanala, malo punude. Meni se već polako i spavalo, ono slabašno, žućkasto svetlo mi se već ljuljalo nad glavom, kad je mama ( ne zovem je ja džaba Presveta ) ciknula nešto nerazumljivo i zabila mi glavu u jastuk, naravno, protiv moje volje. Što je više pritiskala, sve sam se više trudila da je podignem i vidim šta ne smem. Ti su mi se momenti učinili kao večnost. Taman kad sam se izborila za dah a i vidik, ponovo su spomenuli reč seks. Ne sećam se tačno koji je to film bio, ali se sećam da sam taman stigla na scenu kad su navlačili pantalone i spuštali suknje. Tog sam momenta znala, da moram, kako umem i znam da se dokopam tog saznanja o seksu. I jesam.
Bilo je leto. Nas četvoro, tata, mama, brat i ja smo ručali. Jeli smo sataraš. Da li zbog sataraša i onih opojnih mirisa vrućine ili zbog ko zna čega, meni se taj momenat učinio vrlo pogodnim da pitam šta je to seks? Oboje su spustili viljuške. Stari se nasmešio i krenuo po papir i olovku ( tako nam je sve objašnjavao ) a Presveta je siktala na mene:
Zašto ti ne možeš kao sva normalna deca da pitaš šta je avion ili oblaci? Zašto me ne pitaš kako se peru sudovi??? Šta je seks? Šta tebe briga šta je seks?
Stari se mrtav ozbiljan vratio i nacrato golog muškarca i golu ženu. Moj mlađi brat sigurno nije ništa shvatao, ali ja jesam. Bila sam baš veeelika i shvatila sam da se muškarac i žena vole i da im je lepo kad se vole. On ima pišu, ona ima koku. I oni služe da se muškarac i žena vole. Kad se baš puno i često vole, žena zatrudni, poraste joj stomak i onda rodi bebu.
End of story. To je seks.
Presveta je praskala po kući što nas uči glupostima. Govorila mu kako nije normalan i kako ću mu jednog dana sa kopiletom i stomako do zuba doći kući, pa će on videti kako se muškarac i žena vole. Vrlo siguran u svoje vaspitne metode, stari se latio dnevne štampe a ja sam otišla da razmišljam o lekciji. Te kobne večeri sam, kopirajući tatu, nacrtala golu ženu sa stidnim dlakama. Ne znam od kuda mi to. Sva zadovoljna, podnela sam im pod nos svoje umetničko delo. Ona je preneražno izgovorila:"Eto ti tvoja ćerka čime se bavi.. ne može kao sva normalna deca..." Zalepila mi je ćušku od koje mi je zujalo do osamnaeste godine.
Stari ko stari. Rekao je da toj teti fale neki odevni predmeti i da nije baš zgodno crtati takve akte. I nisam više. Nije me puno ni golicalo da radim takve stvari. Napokon sam saznala šta je seks i to je bilo dovoljno.
Međutim... Presveta je do moje udaje prebacivala kanal svaki put kad bi se pojavila scena gde miriše na seks. Nije časila ni časa da sačeka do prvog poljupca. Ne, odmah je prebacivala. Da je mogla, i onda bi mi glavu u jastuk zabila. Za svaki slučaj. Uvek je prekorno pogledavala u tatinom pravcu što nam je dopustio tolike slobode da gledamo „takve" filmove, jer ja nikad nisam bila „kao sva normalna deca".
Vazda sam bila mimo sveta, vazda... I onda, kad sam već bila velika i kad je došlo vreme da i ja postanem mama a nije mi baš išlo na ruku, usudila se da me pita:
Sine, pa je l' vi... ovaj... kako bih rekla... znaš?
Ne znam mama, na šta misliš?
Pa...znaš... ono...
Koje ono ženo? Misliš na seks?
Joj tebe... a što ne možeš kao sav normalan svet da kažeš to fino nego odmah...
Jesam. Onda sam kao sav normalan svet dobila dete upražnjavajući redovno seks sa svojim supružnikom. Moja mama i danas živi u uverenju da sam zanela bezgrešno, u mraku, ne ispuštajući ni zvuka. Zato moju ćerku zove „bakin anđeo" a mene zove retko, a kad me i pozove, bude joj nezgodno.