Tamo negde na istoku, u opštini Knjaževac, mesto Trgovište, gde je dragi Bog odavno rekao laku noć, svoj život nekako su preživljale do juče deca, a danas mlade devojke sa posebnim potrebama, Ivana i Milica Džonić
.Uredno su završile svoje školovanje i stekle srednje trogodišnje obrazovanje u skladu sa svojim mogućnostima i vratile se iz zaštićene školske sredine u surovu realnost.
Ništa neobično. Ali....
Korona je ovih dana odnela živote njihovog oca i bake, koji su jedini imali stalna primanja i od toga živeli.
Posla za mlade ljude sa invaliditetom nema. Ostala je mama Marija, umanjenih radnih sposobnosti, koja je mlada i nema prava na porodičnu penziju.
Kaže njihova nastavnica :
...".na vratima staklo polomnjeno, brave su im u kući pokvarene, kuća se ne zaključava.
Devojčice čuvaju šest ovaca, dve koze, jednu svinju, seku drva motornom testerom, sade baštu, sakupljaju seno, voze u kolicima dzakove sa kukuruzom za stoku. Podjednako se bave svim kućnim poslovima; mese hleb, kuvaju, peru, čiste... sve, baš sve. Radni dan im počinje od 6;30 i završava se oko 20:00"
Deci treba dostojan život, da rade, imaju kvalifikaciju, odgovorne su....
Ako Zakon kaže da osobe sa invaliditetom mogu da rade, onda im društvo mora posao i obezbediti.