Obrazovanje| Roditeljstvo

Rana stimulacija je ključ inteligencije

arianna RSS / 20.03.2012. u 16:16

 "Mozak je organ za preživljavanje, a čovek je biće za hodanje"

Pronadjoh na mreži lepo predavanje na temu: "Koje igre usporavaju ili oštećuju razvoj dece, a da toga nismo svesni", pa reših da ga podelim sa vama.

Obzirom da se u svetu radi rana dijagnostika svih razvojnih poremećaja kod dece, a da se o tim poremećajima jako malo govori kod nas i u medijima, mislim da je predavanje vredno gledanja i slušanja, a namenjeno je prvenstveno roditeljima, vaspitačima i učiteljima koji rade sa decom.

Predavanje koje objavljujem ovde na blog, govori o tome koliko je bitan svaki dan, svaki sat, svaki minut u odrastanju i razvoju dece i koliko je malo potrebno da nam promakne neki detalj u odrastanju, koji može da izazove nepopravljive ili teško popravljive posledice na razvoj dece.
Vredi ga čuti i pogledati,  jer prednost rane dijagnostike razvojnih poremećaja ili prepoznavanja poremećaja ima za cilj pravovremeno  reagovanje i adekvatnu korekciju.

 



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ulicno_pojacanje ulicno_pojacanje 18:13 20.03.2012

Ključ

Naslov dušu dao za lupanje i neozbiljnost po pitanju stimulacije i otključavanja

Kad se već radi o ozbiljnom pitanju...meni je najčudnije bilo kad je bila priča o mačkama i njihovom razvoju x10-15 brže---

Priča o mačkama je izuzetno opasna ako se radi sa ljudima.

Dakle imamo decu kojoj ne treba širina obrazovanja, pustimo ih da uče šta im se sviđa, bez uplitanja u njihova prava, ostavimo ih da budu tabula raza, neispisani iznutra, šuplji u glavi. I očekujemo da razumeju ozbiljne stvari sa 30 godina a nismo im dali dobro obrazovanje.

Moraju da shvate svrhu. Veliki ljudi u srpskoj istoriji su imali široko obrazovanje, jesu kmekali i tražili da uče manje, ali su učili jer su shvatali suštinu. Ubaciš deci od malena svrhu obrazovanja i čim to shvate ostali koraci će biti mnogo lakši za prelaženje, da bi od njih napravio odgovorne osobe kasnije.

EDIT: Najosnovniji primeri oko centara za razvoj bez motivisanja brojevima kažu da roditelji i njima bliski ljudi, mogu najviše da učine za svoje dete dok je malo.

Preporuka
arianna arianna 18:27 20.03.2012

Re: Ključ

ulicno_pojacanje
Naslov dušu dao za lupanje i neozbiljnost po pitanju stimulacije i otključavanja


Da sam napisala naslov "Rana stimulacija cortex cerebri ili kore velikog mozga je ključ inteligencije", ne bi bila provokacija na gledanje videa do kraja, ovako svako učitava šta mu odgovara


ulicno_pojacanje
Najosnovniji primeri oko centara za razvoj bez motivisanja brojevima kažu da roditelji i njima bliski ljudi, mogu najviše da učine za svoje dete dok je malo.


ulicno_pojacanje
Preporuka


hvala
myredneckself myredneckself 18:39 20.03.2012

Re: Ključ

"...kupimo detetu Tv, kompjuter, za njegovu sobu..."
Treba decu stimulisati za igre u prirodi. Ko se još seća klikera, lastiša, lopte, itd?
Šta je s današnjim mališanima i njihovim sinapsama?
arianna arianna 18:58 20.03.2012

Re: Ključ

Treba decu stimulisati za igre u prirodi.


naravno


Šta je s današnjim mališanima i njihovim sinapsama?

Današnji mališani nemaju dovoljno kvalitetnih stimulacija za razvoj sinapsi samim tim i za razvoj inteligencije ili kako bi rekao doktor "potpuno smo se okrenuli od naše evolucije i biologije"

Mnogi mališani nemaju razvijenu finu motoriku njih 50% i adekvatnu akomodaciju oka i to u procentima takodje oko 50% dece, što je svakako alarmantan podatak

"U najvažnijim regijama mozga, imamo oštećenja kod svakog drugog deteta"
Jukie Jukie 00:58 21.03.2012

Re: Ključ

Dobra stvar je što deca pokazuju interesovanje da se igraju u prirodi a loša što se dešava da ne znaju kako jer nisu imala prilike da vežbaju igre (čitao sam u Njujork Tajmsu da u nekim školama na odmor dolazi instruktor igranja koji podučava decu kako se igre igraju).
Kad god smo negde vodili neku decu, uključivali smo i period kada se oni igraju u prirodi. Jako to vole (samo ja uvek umirem od straha da roditelji ne naprave problem što se stvore ogrebotine i modrice koje su sastavni deo igranja)
Filip2412 Filip2412 19:32 20.03.2012

...

danas da bi se covek bavio intelektualnim poslom treba puno debelih knjiga da procita, a to se ne radi tako sto trckaras za leptiricima i vezbas adaptaciju oka blejanjem u okolo nego citanjem, gledanjem u ekran ...

nekako mi cela prica malo deluje hipi utopijski
arianna arianna 19:38 20.03.2012

Re: ...

danas da bi se covek bavio intelektualnim poslom treba puno debelih knjiga da procita, a to se ne radi tako sto trckaras za leptiricima i vezbas adaptaciju oka blejanjem u okolo nego citanjem, gledanjem u ekran ...



slažem se ali debele knjige se čitaju na kasnijem uzrastu, recimo od puberteta pa na dalje a ovde je reč o maloj deci, predškolskog i osnovno školskog uzrasta
Jukie Jukie 00:50 21.03.2012

Re: ...

arianna
danas da bi se covek bavio intelektualnim poslom treba puno debelih knjiga da procita, a to se ne radi tako sto trckaras za leptiricima i vezbas adaptaciju oka blejanjem u okolo nego citanjem, gledanjem u ekran ...

slažem se ali debele knjige se čitaju na kasnijem uzrastu, recimo od puberteta pa na dalje a ovde je reč o maloj deci, predškolskog i osnovno školskog uzrasta


Treba i jedno i drugo
Nemoguće je za osobu koja je naklonjena intelektualnom radu da ne čita debele knjige ako one postoje u okruženju. Ja sam u predškolskom uzrastu imao bajke i basne i Zmajeve pesme (sve u velikom formatu) i dve enciklopedije životinja i mnogo stripova (Mikijev zabavnik, almanah, Tom i Džeri)

Inače ne smatram da (pri slobodnoj aktivnosti deteta kome su obezbeđeni odgovarajući materijali za zanimaciju) postoje ili da treba da postoje stroge granice "e sad se 15 minuta ljuljaš na ljuljašci pa ćeš 12 minuta da čitaš bajke". Ne, malo se ljuljaš pa ti padne na pamet da otrčiš do mravinjaka i onda čučiš tamo i gledaš mrave (kao na ekranu ) kako vuku svoj plen dok ti ne padne na pamet nešto drugo, pa onda odeš da se spuštaš niz tobogan itd.. Ili ako si u kući, malo se igraš igračkama i praviš scenarije za priče u kojima su one likovi, pa malo crtaš stripove, pa malo čitaš enciklopedije, pa u određeno vreme gledaš Opstanak (stalno paziš na sat) pa se opet igraš igračkama i pišeš i crtaš i tako se aktivnosti menjaju spontano na svakih nekoliko minuta.
ivana23 ivana23 01:30 21.03.2012

Re: ...

Jukie
...i tako se aktivnosti menjaju spontano na svakih nekoliko minuta.


I onda te nakljukaju ritalinom jer pokazujes znake hiperaktivnosti...


arianna arianna 07:33 21.03.2012

Re: ...

treba razlikovati zdravu radoznalost od ADHD

Medjutim, mnogo veći problem su bezvoljna, apatična ili prestrašena deca sa izrazitim negativizmom. Pravi je profesionalni izazov porušiti sve prisutno "NEĆU" u ponašanju i pokrenuti dete na bilo kakvu pozitivnu i korisnu aktivnost. Često se u radu sa ovom decom dolazi do anamnestičkih podataka, da su dugo bila lišena roditeljske ljubavi i pažnje, vrlo često da su neželjena deca, a o ranoj intelektualnoj roditeljskoj stimulaciji nema ni govora.
To "neću" vremenom dovodi do lošeg uspeha u škole, zbog propuštenog i nesavladanog gradiva i do socijalne izolacije, jer ne žele da se druže ni sa kim, smatrajući sebe neosnovano inferiornijim ili češće superiornijim od vršnjaka, a sve to vremenom vodi do odrastanja u izrazito frustriranu i nezadovoljnu osobu, koja krivce svog nezadovoljstva traži i projektuje u drugima.

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 08:22 21.03.2012

hoću da neću

Pravi je profesionalni izazov porušiti sve prisutno "NEĆU" u ponašanju i pokrenuti dete na bilo kakvu pozitivnu i korisnu aktivnost


o "neću" može mnogo da se piše i nije obavezno tako pravolinijski loše.

mala deca imaju fazu "neću", kada im je odgovor na skoro sve "neću". i to je bitna faza razvoja ličnosti koju treba izdržati, a ne seći.

ja sam je zvala "hoću da neću", a mog malog sina "gospodin neću".

faza je normalna za odrastanje i razvoj ličnosti, zapravo je valjda prva dečja svest o odlučivanju, o vlastitoj moći, o sebi.

mnogi roditelji je ne kapiraju, pa se preganjaju i sukobe s detetom, konfrontiraju. pa od silnog natezanja, to "hoću da neću" preraste u problem.

kad je moj sin bio mali (prvo dete, s ćerkom sam se već izveštila) i kada sam shvatila da obožava da mi kaže "neću", ja sam samo drugačije koncipirala pitanja.

mislim ipak sam ja pametnija od jednog dvogodišnjaka ili trogodišnjaka:)

pa umesto da pitam, "sunce, hoćeš da ti mama napravi sendvič", pa da mi, iako gladan, odgovori "neću", ja sam sebe naterala da pitam ovako:

"da li hoćeš sendič sa sirom, ili supu"
ili ovako:
hoćemo li prvo da izvedemo kucu u šetnju pa da večeramo, ili prvo da većeramo pa da idemo u šetnju?

u većini slučajeva je upalilo.

ili, ne pitam "jel hoćeš da idemo napolje", jer će da mi uvali "neću".

nego pitam: šta misliš, da li da idemo na tašmajdan, kalemegdan ili kod bake.

i preživeh, a "neću" period ostade brzo za nama.

a ovo "hoću da neću" bio je direktan odgovor iz te faze mog sina Viktora.

kad sam jednom, dok još nisam skapirala (pročitala, saznala, iskusila), reziginrano pitala (sasvim glupo, s moje strane):

-pa dobro bre a šta ti HOĆEŠ?
dete mi ladno reče
-hoću da neću!

:)

i onda sam stavila prst na čelo...:)

najgora stvar za dete, ali i za roditelja, i za medjusobni odnos je lomiti to "neću".







arianna arianna 08:42 21.03.2012

Re: hoću da neću

najgora stvar za dete, ali i za roditelja, i za medjusobni odnos je lomiti to "neću".


e, Vesna da su svi roditelji kao ti, gde bi nam bio kraj ?!

Medjutim ima i onih koji da li zbog svoje nezrelosti, nezainteresovanosti, nedostatka vremena i želje da se bave decom ili u svojoj intelektualnoj nemoći, umesto dijaloga često pribegavaju nasilnim metodama nad tom svojom "NEĆU" decom.

epilog je često jako tužan, počev od vaspitne zapuštenosti i zanemarivanja, fizičkih i psihičkih trauma dece, do oduzimanja prava na roditeljstvo


Hansel Hansel 12:30 21.03.2012

Inteligencija je precenjena :D

da su dugo bila lišena roditeljske ljubavi i pažnje, vrlo često da su neželjena deca, a o ranoj intelektualnoj roditeljskoj stimulaciji nema ni govora.

Pre jedno 20 godina čitao sam članak, mislim u "Galaksiji", o dokazano pozitivnim učincima prenatalne stimulacije po inteligenciju (teza je bila da već tokom prenatalnog razvoja dolazi do odumiranja neurona u mozgu što se može bar delimično sprečiti stimulacijom).

Ali, članak se završio mišljenjem nekih psihologa da je najvažnije detetu preneti "inforamciju" da je željeno i voljeno, da je to osnov svega u životu. Slažem se potpuno s tim stavom.
nikola_kovac nikola_kovac 21:11 20.03.2012

Мала одбрана видео игара

Зашто мозак производи задовољство приликом играња видео игара ако му те игре сметају за развој? Мало је нелогично да је мозак мале деце подешен за самодеструкцију, нарочито ако је мозак орган за преживљавање (што он јесте).

Друга нејасноћа: ако су дубље регије мозга одговорне за "процесуирање" информација, каква је онда улога синапси? Само меморијска?

Трећа нејасноћа: како ће синапсе стимулисане прстима да се одразе на рачунање нпр.?

Четврта нејасноћа: ко је и како утврдио шта су тачно "поремећаји" и измерио проценат поремећаја? Можда су ти "поремећаји" заправо нове вештине преживљавања?

Да се разумемо, мене је видео одушевио на велико. Једино ми смета тај "пропашћемо о'ма" тон.

Ми у 21. веку смо у транзицији ка једном потпуно другачијем функционисању човека од оног који знамо. Видео игре су неопходан алат за преживљавање или вежбање преживљавања. Ја сам са 4 године имао енормну потребу за видео играма и гледао да се на сваке начине довијам да што више времена проведем играјући их. Уз све забране родитеља и ширег окружења. Данас осећам један део осакаћености због тих забрана. Мој мозак би још брже и квалитетније радио да сам имао неограничен доступ видео играма.
arianna arianna 21:53 20.03.2012

Re: Мала одбрана видео игара

Sve ove nejasnoće objasnio bi doktor lično, ali čini mi se da nije registrovan na blog


Видео игре су неопходан алат за преживљавање или вежбање преживљавања.


Mislim da video igrice nisu nužan i neophodan alat u preživljavanju ali su svakako korisne.

Postoje deca koja ne koriste video igrice pa umeju jako lepo da prežive.
npr. deca ulice, deca smeštena po domovima, deca iz ruralnih sredina, deca iz siromašnih porodica ili preciznije sva ona deca kojima nije dostupna virtuelna zabava. Njihova socijalna inteligencija, snalaženje u životnim situacijama i realno preživljavanje je u većini slučajeva bolje od onih koji su svoje vreme provodili uz računar . Tako bar pokazuje praksa.
Jukie Jukie 00:34 21.03.2012

Re: Мала одбрана видео игара

nikola_kovac
Зашто мозак производи задовољство приликом играња видео игара ако му те игре сметају за развој? Мало је нелогично да је мозак мале деце подешен за самодеструкцију, нарочито ако је мозак орган за преживљавање (што он јесте)..

Sa druge strane imamo i tendenciju da stvaramo salo što nam je nekada davno odgovaralo jer smo se tim rezervama štitili od smrti od gladi u kasnijim periodima bez namirnica, a danas dovodi do ranije smrti jer ne možemo da dišemo od sala i moramo ili da živimo na šargarepi ili da jedemo jednom dnevno

Tako da i mozak verovatno ima neki atavizam...
Igranje igrica podseća na čačkanje po raznim stvarima, npr. kada se termiti hvataju grančicom. Tj. oni koji su inteligentniji su skloniji da čačkaju a time i dobijaju prednost (proteine) nad onima koji samo beru lišće iz džungle za jelo
kick68 kick68 01:22 21.03.2012

Re: Мала одбрана видео игара

Ми у 21. веку смо у транзицији ка једном потпуно другачијем функционисању човека од оног који знамо. Видео игре су неопходан алат за преживљавање или вежбање преживљавања.

Alatka za prezivljavanje? Ne bas, ali za ucenje svakako!
Obrati paznju:)
The new science of learning, as advocated by the National Research Council and the National Academy of Science, recognizes the importance of allowing children to take control of their own learning experiences [Bransford, Brown & Cocking, 1999]” (Huffaker & Calvert, 2003, pp. 325-6). The terms “active learning” describes the learner taking an active role in the learning process, “metacognition” is defined as the student monitors and regulates their own learning, and “transfer of knowledge” as learners apply information learned to multiple settings and tasks, are now a part of the educational vernacular (Huffaker et al.). Digital gaming may bring all of these elements into play (Gee, 2005.)
Research into areas such as, internal locus of control, problem solving strategies, visual and divided attention, and spatial abilities demonstrates the impact of action video gaming on cognitive abilities. Blumberg and Sokol (2004) found that older children and children who described themselves as frequent video game players tended to rely more heavily on internal strategies such as reading instructions or trial and error than external strategies such as asking for help or watching someone else play when learning a new game than did younger children and those that did not play video games. The most frequently used internal strategy was trial and error, thereby driving a strong need for logical and intuitive interface designs for good programs. Greenfield, Dewinstanley, Kilpatrick, and Kaye (1994) indicate that strategies employed by video game players may transfer to other areas that require split attention. Green and Bavelier (2003) provide evidence that action-game training led to greater performance improvement in visual attention to multiple fields which switch rapidly, leading to detectable effects on new tasks within a short time period. (p. 536). Though when students are assessed for both static and dynamic spatial ability, gaming led to significant improvement in dynamic spatial skills in specific subjects. (p. 26). To cap off these findings, Crawford (2006) notes that there is a tendency for positive multi-tasking ability differences in those that complete online courses verses those that do not, suggesting that those who complete online courses have a higher level ability.
Jukie Jukie 01:57 21.03.2012

Re: Мала одбрана видео игара

kick68
Ми у 21. веку смо у транзицији ка једном потпуно другачијем функционисању човека од оног који знамо. Видео игре су неопходан алат за преживљавање или вежбање преживљавања.Alatka za prezivljavanje? Ne bas, ali za ucenje svakako!

U poslednje vreme odsvuda iskaču ovi tableti koji se koriste trljanjem prstima i koji se nose svuda i koriste za razne stvari, tako da mi sve više počinjemo da živimo u video-igrici. Gubi se onaj aspekt gledanja preko plota ili kroz prozor pri korišćenju tehnologije (televizora ili kompjutera) i sada gledamo u realni svet tako što nam je i ekran u vidnom polju.
kick68 kick68 02:14 21.03.2012

Re: Мала одбрана видео игара

i sada gledamo u realni svet tako što nam je i ekran u vidnom polju.

... stvarno je tako, ne tvrdim ni da je dobro niti da je lose.
Pa ti sad nateraj nekog ko je svik'o na ekran da se vrati na papir i olovku, ili kredu i tablu, svejedno:)
jaymz jaymz 21:47 20.03.2012

Izvrsno predavanje

Pogledajte i ovu emisiju u kojoj su gostovali Ranko Rajovic i Aleksandar Arsenin.

arianna arianna 22:00 20.03.2012

Re: Izvrsno predavanje

jaymz
Pogledajte i ovu emisiju u kojoj su gostovali Ranko Rajovic i Aleksandar Arsenin.


hvala na korisnom prilogu
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:59 20.03.2012

sjajan video

Ovaj video je super, stvarno roditelji treba da ga vide, pomaze:)

Covek nigde ne govori protiv video igara, samo razbija neke predrasude, stereotipe i neznanja, vezana za ponasanje dece do 4 godine.

Na primer, zasto mala deca vole da se vrte u krug, sljapkaju po baricama, skacu s fotelje na fotelju i na krevetu.

A roditelji brane, da se ne povrede, da ne upropaste madrac itd.

:)

Kad ono, nasledje staro milionima godina od koga "raste" mozak, razvijaju se vijuge:)

Bilo kako bilo, sad znam zasto su moja deca pametna, ja sam im dozvoljavala da skacu na "bracnom" krevetu koliko hoce.

I bili su u stanju da skacu, tong tong tong po sat i vise. I svi su mi kenjali, moji roditelji, prijatleji, muz, zasto im to dozvoljavam, to je glupo, skacu kao majmuni, upropastice dusek (moja mama).

Ja naravno nisam znala za ovu teoriju o korisnosti skakanja za razvoj sinapsi, ali sam ih pustala jer im je to bilo toliko vazno i jer ih je cinilo srecnim:) Volela sam taj njihov osmeh kad onako maleni posveceno i koncentrisano skacu.

Uostalom, ja sam kao klinka do nesvesti preskakala konopac.

I sta mi fali?

(sve, kaze jedna moja drugarica zlobnica ahahaha)



ps. mnogo ti hvala za prilog, vec sam ga prosledila levo desno
arianna arianna 22:01 20.03.2012

Re: sjajan video

Bilo kako bilo, sad znam zasto su moja deca pametna, ja sam im dozvoljavala da skacu na "bracnom" krevetu koliko hoce.


bravo mama :))))
jednatanja jednatanja 00:00 21.03.2012

Re: sjajan video

i ja se zahvaljujem, korisno predavanje, dokazano je i da sviranje instrumenta povećava inteligenciju, verovatno u vezi "centra za prste". takođe bih dodala da je za ove stimulacije važna i emocionalna povezanost deteta sa onim od koga uče. na primer, u jednom eksperimentu dvogodišnjaci su zapamtili više reči od majke ili oca nego od nepoznatog lica (u pitanju je bio potpuno isti protokol učenja reči). hvala arianna!
arianna arianna 07:43 21.03.2012

Re: sjajan video

jednatanja
i ja se zahvaljujem, korisno predavanje, dokazano je i da sviranje instrumenta povećava inteligenciju, verovatno u vezi "centra za prste". takođe bih dodala da je za ove stimulacije važna i emocionalna povezanost deteta sa onim od koga uče.


Nekada su kod sasvim male dece praktikovane i forsirane manuelne aktivnosti kao npr. što ranije osamostaljivanje prilikom jela, igranje različitim igračkama, crtanje, sviranje, a kod devojčica bila je se izrada ručnih radova. Veliki broj ovih aktivnosti vremenom su nestale, jer današnji brižni roditelji rade mnoge stvari na štetu svoje dece, smatrajući pri tom da ih štede i zaštićuju.

Tako danas imamo roditelje koji hrane svoju decu sve do polaska u školu, pospremaju za njima razbacane igračke. Neki roditelji i ne kupuju deci bojanke, slagalice, kocke, bocke i razne didaktičke igračke smatrajući ih
nepotrebnim, misleći pri tom da je dovoljan računar sa brzom konekcijom i da su svi ti sadržaji dostupni na netu.
Deci se ne dozvoljava crtanje, sve u strahu da ne oboje ili isflekaju nameštaj. Ne dozvoljaja se sviranje instumenata u stanu, jer prave buku i predstavlja obavezu roditeljima da odvode i vraćaju decu iz škole i sl.


jednatanja
na primer, u jednom eksperimentu dvogodišnjaci su zapamtili više reči od majke ili oca nego od nepoznatog lica (u pitanju je bio potpuno isti protokol učenja reči)


ovo je sasvim tačno i proverljivo u praksi

Jukie Jukie 13:06 21.03.2012

Re: sjajan video

arianna

Nekada su kod sasvim male dece praktikovane i forsirane manuelne aktivnosti kao npr. što ranije osamostaljivanje prilikom jela...

Moja porodica je bila u paničnom strahu da ću se iseći nožem ako pokušam da ga koristim, tako da su bili u šoku kad sam se vratio sa rekreativne nastave i uzeo sam da seckam hranu u tanjiru. Pa kako nožem, pa ti si mali, možeš da se nagrdiš; pa mama, pa sva deca sama sebi seku hranu, mi smo DRUGI RAZRED.
A pri tom od četvrte godine bez problema pišem i crtam minom iz Parker hemijske, koja ima šiljak duži od dva santimetra kojim nekom može oko da se iskopa.

kick68 kick68 00:36 21.03.2012

khm,

khm, khm...
Predavanje koje objavljujem ovde na blog, govori o tome koliko je bitan svaki dan, svaki sat, svaki minut u odrastanju i razvoju dece i koliko je malo potrebno da nam promakne neki detalj u odrastanju, koji može da izazove nepopravljive ili teško popravljive posledice na razvoj dece.

Neosporno. Slazem se s ovim.

Govornik je, medjutim, pokusao da neverovatan uspeh Azijata na PISA testovima objasni valjda nedovoljnom ranom stimulacijom (fizicka aktivnost je tu presudna) u Evropljana (oni su kao fizicki aktivni, a mi nismo). Teorija ne drzi vodu. Dokazano je jedino da fizicki neaktivna deca nemaju dovoljno razvijenu finu motoriku kad krenu u skolu.

Nisam bas sigurna da je osnovna razlika izmadju nas i Azijata u ranoj stimulaciji (10:19), nek' izvine stovani naucnik. Znam dosta Azijata, radila sam (a i dalje radim) sa njima (kad kazem Azijati mislim na Koreance, Kineze i Japance). Oslanjajuci se na njihova svedocenja, kao i na predavanja o kulturnim razlikama koje sam slusala ovde, odgovorno tvrdim da je njihov skolski sistem utupljujuci. Opste je poznato da je profesor za njih apsolutni autoritet, da skole ne podsticu kriticko misljenje, rasprave, diskusije i pitanja, i upravo su azijske skole te u kojima se favorizuje repetitivno ucenje bez ikakvog kritickog stava prema izvoru sa koga podaci dolaze. Nesto kao Evropa pre 100 godina.

Azijati su, vise nego bilo koja druga etnicka grupa, ono sto se zove digital learners. Naime, uce od bebeceg doba uz pomoc tehnologije, a buduci da su jako vredni to rade temeljno i bulje u ekrane i po 12 sati dnevno.

Kljuc njihovog uspeha treba traziti u kulturnim razlikama (pocinje da govori o tome na 33:05, asocijacije, simboli...) i u tome kako oni resavaju probleme. Na jednom predavanju sam cula nesto slicno ovome. Evo jos malo toga:)

I repeticija odavno nije jedini model ucenja u Evropskim skolama. Bloom's Taxonomy je nesto sto je odavno poznato i priznato.

I da ponovim, nije mi namera da nipodastavam znacaj rane stimulacije ni fizicke aktivnosti u najranijem dobu.
arianna arianna 07:47 21.03.2012

Re: khm,

Kljuc njihovog uspeha treba traziti u kulturnim razlikama (pocinje da govori o tome na 33:05, asocijacije, simboli...) i u tome kako oni resavaju probleme



Meni je bila krajnje zanimljiva knjiga Bojni poklič majke tigra, koja je izazvala burne i brojne polemike na ovu temu. Prepoučujem je kao i članak naše blogokoleginice
nikola_kovac nikola_kovac 08:28 21.03.2012

Re: khm,

Prepoučujem je kao i članak naše blogokoleginice

Све више верујем да докторима психологије треба забранити приступ деци. Ја не знам ко их и зашто учи накарадностима. Мислим, свирање инструмента као алат одлагања задовољства?!? А шта је свирање него задовољство?! Будалаштине на тоне. И та оптерећеност признањем и наградама...

На овом посту сам научио много ствари. А овај линк о мајци злотвору, тј. тигрици бих волео што пре да заборавим. Чини ме тужним...
arianna arianna 08:45 21.03.2012

Re: khm,

Чини ме тужним


Nema razloga za tugovanje. Dobro je znati koje se sve metode primenjuju u procesu vaspitanja.

:)))
NNN NNN 09:11 21.03.2012

Re: khm,

Bojni poklič majke tigra

antioksidant antioksidant 09:56 21.03.2012

Re: khm,

NNN
Bojni poklič majke tigra


KNJIGA KOJA JE OPALILA ŠAMAR POPUSTLJIVOM NAČINU VASPITANJA!
ма шамари су лек за све (причају они који не би да их шамарају већ би да они мало шамарају)
које лицемерје
arianna arianna 10:32 21.03.2012

Re: khm,

KNJIGA KOJA JE OPALILA ŠAMAR POPUSTLJIVOM NAČINU VASPITANJA!
ма шамари су лек за све (причају они који не би да их шамарају већ би да они мало шамарају)
које лицемерје




ne bih da ulazim u polemiku oko tumačenja šta je pisac hteo da kaže, niti na dokazujem ili obaram izjave - da knjige i načini mogu da se šamaraju. Mislim da je ovde malo nespretno napisana rečenica. Pre bih napisala protivteža, drugačiji metod vaspitanja, a ne šamar.

Šamari nikad nisu lek ni za šta. Ali NIKAD!! Udariti nekog je fizičko nasilje i odraz nemoći onog ko šamara.

Što se tiče kontraverzne pomenute knjige, mislim da je dobro raditi sa decom, možda ne kako to zagovara Ejmi Čua, ali se svakako treba aktivno uključiti u vaspitanje dece. Bolje i to nego prepustiti ih ulici i roditeljskom nečinjenju ili kao što mi reče jedna mama pre neki dan "sve je radio kako je hteo, po sopstvenom nahodjenju, a sad ima nedovoljan uspeh u školi i neće ni da me pogleda' -misleći na sina

pa na moje pitanje: a gde si bila draga mama dok se sin samovaspitavao?

dobih odgovor: "ja sam moju decu vaspitavala po modernim vaspitnim principima i imao je punu slobodu"

i kako sad dalje?
antioksidant antioksidant 10:51 21.03.2012

Re: khm,

mislim da je dobro raditi sa decom

ко то спори?
ко то тачно и на који начин заговара "препуштање улици и родитељском нечињењу"?
немојте као "аргумент" користити небулозну изјаву "ja sam moju decu vaspitavala po modernim vaspitnim principima i imao je punu slobodu"... који су то тачно "модерни васпитни принципи"?
а ако вам се не свиђа реченица о шамарању, изабраћу другу
U vreme kada je dominantan model preterano popustljivo vaspitanje i ideologija srećnog deteta, “tigar vaspitanje” koje zastupa Čua šokantno je prihvaćeno.

шта је с друге стране те зле идеологије срећног детета? идеологија несрећног детета?
жељка је лепо прпознала сензационализам у поменутој књизи... мада га има на још неким местима (не код вас, арианна.. поздрав)
arianna arianna 11:09 21.03.2012

Re: khm,

ко то тачно и на који начин заговара "препуштање улици и родитељском нечињењу"?


znam da zvuči kao fraza ali to upravo rade mnogi roditelji, jednostavno prepuštaju decu ulici, pa se posle žale kako imaju problematičnu i vaspitno zapuštenu decu i da licemerje bude veće za taj svoj propust krive školu, bračnog partnera, društvo i sve ostalo

жељка је лепо прпознала сензационализам у поменутој књизи... мада га има на још неким местима (не код вас, арианна.. поздрав)


Pomenuta knjiga jeste pisana senzacionalistički, da privuče pažnju i izazove polemike oko načina vaspitanja.
Moj cilj nije, kao što rekoh, da branim ili napadam neku metodu, loše sklopljenu rečenicu ili knjigu već da je postavim ovde kao primer drugačijeg odnosa i pristupa vaspitanju.

pozdrav :)))
antioksidant antioksidant 11:18 21.03.2012

Re: khm,

znam da zvuči kao fraza ali to upravo rade mnogi roditelji, jednostavno prepuštaju decu ulici, pa se posle žale kako imaju problematičnu i vaspitno zapuštenu decu i da licemerje bude veće za taj svoj propust krive školu, bračnog partnera, društvo i sve ostalo

то ми је познато али није баш коректно одсуство васпитавања дефинисати као "модеран васпитни принцип"
već da je postavim ovde kao primer dugačijeg odnosa i pristupa vaspitanju.

да питам мало прецизније - другачији однос и приступ васпитању у односу на шта тачно?
јер не постоји однос и приступ који заговара "препуштање улици и апсолутне слободе" (сем у свету онога који је написао "идеологија срећног детета" - та конструкција је стварно фасцинирајућа )

arianna arianna 11:51 21.03.2012

Re: khm,

да питам мало прецизније - другачији однос и приступ васпитању у односу на шта тачно?
јер не постоји однос и приступ који заговара "препуштање улици и апсолутне слободе" (сем у свету онога који је написао "идеологија срећног детета" - та конструкција је стварно фасцинирајућа )


jedan od pristupa je i primena autoritativne metode vaspitanja koja podrazumeva dominantnu poziciju osobe koja predstavlja za dete autoritet, bilo da je to roditelj, učitelj, vaspitač, nastavnik - ta metoda opisana je u knjizi kao "Kinesko" ili "tigar" vaspitanje

drugi pristup zagovara poštovanje potpune autonomije ličnosti deteta, kome je dozvoljeno i prepušteno da radi šta i kad hoće, a uloga starijih je da kreira atmosferu prihvatanja, razumevanja i da omogući detetu da se razvija i vaspitava po sopstvenom nahodjenju uz minimalnu intervenciju sa strane - "ideologija srećnog deteta"

antioksidant antioksidant 11:59 21.03.2012

Re: khm,

poštovanje potpune autonomije ličnosti deteta, kome je dozvoljeno i prepušteno da radi šta i kad hoće

а поштовање аутономије личности детета подразумева да му је дозвољено и препуштено да ради шта хоће и кад хоће? 24 сата дневно?

а да би смо то спречили (да наследнику на пример не падне на памет да легне на сред пешачког прелаза) примењује се ауторитативна метода?
ок, од данас сам кинеска мајка

да није мало поједностављен приступ? (да останемо у тим оквирима - самоваспитавање као појам ми је ипак непознат )
arianna arianna 12:15 21.03.2012

Re: khm,

samovaspitanje je jedini upotrebljiv pojam u razgovoru sa roditeljima koji kažu:
"dao sam mu sve što poželi a on mi umesto dobrog uspeha i vladanja, vraća bezobrazlukom, neradom, bahatošću, nedostatkom motivacije i željom za rad"

U tim slučajevima roditelj nije radio na vaspitanju, već na obezbedjivanju deteta meterijalnim dobrima, pa se može reći da se dete u tom periodu 'samovaspitavalo', ili da je bilo prepušteno vaspitnom uticaju ulice, vršnjačke grupe itd..
neko je vaspitanje odradio umesto roditelja, pitanje je ko? ulica, računar, drugovi?

ako imaš neki primereniji pojam javi - usvojićemo

Kazezoze Kazezoze 12:20 21.03.2012

Re: khm,

kick68
Opste je poznato da je profesor za njih apsolutni autoritet, da skole ne podsticu kriticko misljenje, rasprave, diskusije i pitanja, i upravo su azijske skole te u kojima se favorizuje repetitivno ucenje bez ikakvog kritickog stava prema izvoru sa koga podaci dolaze.

kad kažeš podsticanje kritičkog mišljenja, koje, kako sam razumeo, neguju škole na zapadu, šta zapravo misliš?
možeš li mi objasniti šta je to zaista kritičko mišljenje, kako se ono podstiče kod dece i koje tačno prednosti ima u formiranju ličnosti kod deteta?

mislim da je upravo to podsticanje kritičkog mišljenja kod dece u ranim fazama odrastanja jedan od pogrešnih stvari koji zapadno školstvo treba da promeni, kao i sistem ocenjivanja.
objasnit ću to svoje mišljenje detaljnije kad mi odgovoriš na gornja pitanja.
antioksidant antioksidant 12:23 21.03.2012

Re: khm,

dao sam mu sve što poželi a on mi umesto dobrog uspeha i vladanja, vraća bezobrazlukom, neradom, bahatošću, nedostatkom motivacije i željom za rad

у овако описаним случајевима се могу сложити са следећом констатацијом
U tim slučajevima roditelj nije radio na vaspitanju, već na obezbedjivanju deteta meterijalnim dobrima

али такав приступ васпитавању и одгајању детета нема апсолутно никаквих упоришта ни у једном "васпитном принципу" (ни модерном ни традиционалном)
мени бар није познато да је ико, икада, игде заговарао (као препоручљив) приступ "купите детету све што пожели и на томе се сва ваша комуникација завршава"
ако има литературе која је на том трагу, био бих је рад прочитати
arianna arianna 12:37 21.03.2012

Re: khm,

али такав приступ васпитавању и одгајању детета нема апсолутно никаквих упоришта ни у једном "васпитном принципу" (ни модерном ни традиционалном)



nema u teoriji i stručnoj literaturi ali postoji u praksi
kick68 kick68 22:29 21.03.2012

Re: khm,

Meni je bila krajnje zanimljiva knjiga

Nisam mislila samo na vaspitanje:), mada ni ono nije nevazno. Jedan od komentatora teksta koji sam linkovala, inace Kinez, kaze (copy pasted): David, you really know a lot about china,most of us do think in circles. We are educated to think directly in school when we are a child. But we will still think in circles when we become an adult. Maybe it is because our history,culture,atmosphere around us and so on.But we found that it is really an effective way of thinking in china.
Many foreigners regard that it is ridiculous to think in circles(it seems that you understand the reason ^-^ ) And as more and more foreigners come to china nowadays,we are trying to change our way of thinking to a certain extent.

Ja licno verujem da to ima veze sa tim funkcionalnim znanjem pomenutim u klipu i zakljucivanjem, jer je nemogce postici takve rezultate u jednom izrazito rigidnom skolskom sistemu.
kick68 kick68 23:09 21.03.2012

Re: khm,

kad kažeš podsticanje kritičkog mišljenja, koje, kako sam razumeo, neguju škole na zapadu, šta zapravo misliš?
možeš li mi objasniti šta je to zaista kritičko mišljenje, kako se ono podstiče kod dece i koje tačno prednosti ima u formiranju ličnosti kod deteta?

Pa u sustini, na donosenje sopstvenih zakljucaka na osnovu informacija kao i na samostalnu procenu informacija. U tome su od pomoci ranije stecena znanja kao i moralni kodex licnosti.

Eto na primer ova vecita svadja izmedju Djokista i Mikista na blogu. U fazonu, nemoj mi pricati da su partizani dobri a cetnici losi (i obratno) nego mi daj dokumentovane podatke i izvor podataka da ih procenim i da na osnovu njih formiram svoje misljenje:)

U skolama se podstice project based learning, tako da su deca u obavezi da istrazuju i proveravaju. Debate (gde moraju da razluce da misljenje i cinjenica nisu jedno te isto), iznosenje svog stava povodom nekog problema putem teksta (editorial, persuasive essay...) ili neke druge medijske alatke (video, web stranica...), uporedjivanje pojava i narocito istrazivanje izvora podataka, kredibiliteta autora...

O prednostima i manama donesi svoj sud:) Ne primaju sve zdravo za gotovo (ne nasedaju na oglase u kojima se nudi brza zarada, "prirodni" lekovi.. .
Molim te definisi rane faze odrastanja.
Kazezoze Kazezoze 11:00 22.03.2012

Re: khm,

kick68
Pa u sustini, na donosenje sopstvenih zakljucaka na osnovu informacija kao i na samostalnu procenu informacija. U tome su od pomoci ranije stecena znanja kao i moralni kodex licnosti.

kažeš, da dete formira kritičko mišljenje na osnovu stečenog znanja. međutim pošto je ovde reč o deci koja tek trebaju da steknu neka određena znanja, logično je da oni nisu u stanju da imaju kritičko mišljenje, jel tako?
znači zadatak odraslih: roditelja,vaspitača, učitelja isl. je da usmere dete kako da stekne to znanje kako bi kasnije mogla ta osoba da, na osnovu znanja koje je steklo, formira svoje mišljenje.
akcenat je na usmere, što znači ne da nauče dete, nego da mu pokažu način kako sam da nauči. na taj način će dete formirati svoje mišljenje, a ne prihvatiti tuđe mišljenje kao svoje, što je najčešća odlika intelektualnih štrebera sa ovog bloga.
postavlja se pitanje kako se dete pravilno usmerava u učenje?
tu je razlika između istoka i zapada, što se vidi po konkretnim razultatima sa gornjeg videa.
prvo da vidimo kako naš mozak radi.
ono što je važno je da je naš mozak podeljen na dve hemisfere. leva hemisfera je motorička i zadužena je za dekodiranje. znači sve informacije se tu dekodiraju i pretvaraju u govor. kad se dete rodi ta hemisfera je totalno prazna i mi dete učimo da hoda, govori, piše itd. ta hemisfera se na početku konstantno puni novim informacijama kako bi bila aktivna, dok kasnije koristi stare informacije smeštene u našu memoriju i dekodira ih po potrebi. znači koristi naše stečeno znanje i pretvara ih u reči, slova, note ili šta već radimo.
desna hemisfera je, za razliku od svog levog kolege, pri rođenju puna, a tamo nam je smešteno ono s čim smo se rodili: talenat, kreativnost, intuicija i sl., a ona radi holistički i u slikama. ova hemisfera je poprilično pasivna jer je sva aktivnost usmerena na osposobljavanju leve hemisfere za život. upravo u toj pasivnosti desne hemisfere je problem jer se često desi da se nikada ne otkriju pravi kvaliteti koje ta osoba ima, pošto je zatrpana informacijama i znanjem stečenim u periodu učenja i razvoja leve hemisfere.
ono što je bitno je da dete u svojim ranim fazama učenja to radi kroz slike jer na taj način drži aktivnu i desnu hemisferu. to se upravo radi u istočnim zemljama jer im je i pismo slikovno.
druga važna stvar je da dete nauči ispravno gledati i slušati, a to se postiže tako da mu se usmeri pažnja na nešto što mu je interesantno da to pažljivo posmatra otkrivajući uvek nove stvari. recimo, ako dete zainteresovano posmatra vevericu na drvetu, treba mu se nenapadno pridružiti i zajedno otkrivati nove stvari u vezi te slike. npr., gde se na drvetu nalazi rupa iz koje je došla veverica, možda pesmu neke ptice koja je sletila u blizini, granu koja je jako trula i mogla bi lako da pukne itd. takvom igrom se kod deteta razvijaju dve stvari: holistički način posmatranja koji dolazi iz aktivne desne strane i navika usmeravanja pažnje s kojom će dete kasnije lakše da se usredsredi na ono što mu učitelj ili nastavnik bude predavao.
zato je veoma važno da deca što više vremena provode u prirodi i kroz igru i istraživanje uče pravilno gledati i slušati. postoje u evropi valdorske škole koje koriste upravo ovakav način učenja. mislim da u hrvatskoj ima nekoliko tih škola.
način ocenjivanja u tim školama je opisan, a ne u vidu kazni i nagrada (ocena) kao u normalnim školama
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 15:18 22.03.2012

resavanje problema

stvar je prosta. umesto o kritickom misljenju kod dece, koje se obicno pogresno shvata, moze da se govori o resavanju problema. kroz igre, na primer.

znaci, sto manje repetitivnog bubanja, a sto vise resavanja problema. resavanje problema interesatno je kad se radi i timski. kod nas se obicno "resavanje problema" povezuje s matematikom, a zaboravlja da tako može da se radi i geografija i biologija.

takodje, i sasvim mala deca radosno rade u timu, u kojem mogu da resavaju probleme, pripremaju neku zajedničku "prezentaciju", zajedno su kreativni.

fora je da dete samo, ili u grupi s drugom decom, ili odraslima predje ceo put, a ne samo ko curan zine i trpi kljukanje znanjem.

ko se svikne da resava probleme, okretan je i u kritičkom mišljenju, s tim što pod "kritički" ne treba nužno misliti na kudjenje, nego na razne vrste prilaza, puteva i ideja.

ok, ucenje putem resavanje problema i kroz igru deci je lakse i interesantnije, pedagozima i učiteljima dok se ne sviknu, teže. a kad se sviknu, onda i oni procvetaju.



dara-landara dara-landara 19:25 22.03.2012

rana stimulacija

http://a6.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash3/s720x720/553912_334581756599745_165538886837367_1040477_374848384_n.jpg
arianna arianna 19:29 22.03.2012

Re: rana stimulacija

dara-landara





hvala za prilog :)


prilično loša rana stimulacija, ali surovo realna :(
dara-landara dara-landara 22:13 22.03.2012

rana stimulacija

Svako vreme ima svoje breme! :) Nekada su bile igre u prirodi, jurke, lastis i tako nekako, a danas? Nemoj na sunce od 9-17h, izlazak po mraku,zastita od zracenja radijacije i ostalih munja nebeskih! Skolstvo nam je u tranziciji, prosvetni radnici zabavljeni umrezavanjem, inkluzijom, edukacijama( citaj borbom za opstanak)... Montesori pedagogija je jasna: svako dete je dragoceno, razvija se sopstvenim ritmomi po svojim kapacitetima, ima svoje prirodne razvojne potrebe i zakonitosti zajednicke za svu decu. Treba samo malo vremena i vestine za prepoznavanje, negovanje i usmeravanje dragocenosti koje se nalaze u svakom detetu!
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 06:53 23.03.2012

Re: rana stimulacija

Nekada su bile igre u prirodi, jurke, lastis i tako nekako, a danas? Nemoj na sunce od 9-17h, izlazak po mraku,zastita od zracenja radijacije i ostalih munja nebeskih!


mislim da malkice preterujete. naravno da danas nije isto kao i nekad, ali i danas se deca igraju napolju. pogledajte skolska dvorista, parkove, travnjake izmedju zgrada.

a sto se tice zastite od sunca, oprostite, to je vazilo i pre pola veka, pametni roditelji su na plazi malu decu drzali u hladu, stavljali im sesirice i kvasili glavu. malo dete vrlo lako zaradi suncanicu, kako nekad tako i danas.

prosvetni radnici zabavljeni umrezavanjem, inkluzijom, edukacijama( citaj borbom za opstanak)...


sta fali umrezavaju, inkluziji i edukaciji? i pre pola veka su se prosvetari umrežavali, samo ne preko interneta, nego na druge načine, te edukovali.

Uostalom i Montesori metod, koji pominjete, je nastao pre više od sto godina (1909. godine Marija Montesori je objavila knjigu "Metoda naucne pedagogije", a prvu skolu otvorila 1907.)

Treba samo malo vremena i vestine za prepoznavanje, negovanje i usmeravanje dragocenosti


Kako da vam kazem, i za primenu Montesori metoda je potrebna edukacija, inkluzija i umrezavanje i cela stvar se ne svodi na "prepoznavanje i usmeravanje", nego, najkrace, na tehnike razvoja stvaralastva.

I to je sjajan metod i danas u Srbiji veliki broj predskolskih ustanova primenjuje elemente metoda Marije Montesori. Mislim, znam sta pricam. Moj sin je jos pre 25 godina isao u Skoligricu gde se radilo po ovim principima, a moja kćerka takodje, tri godine kasnije. Tada, pre cetvrt veka, Skoligrica je bila jedna. Danas slicnih predskolskih ustanova ima mnogo.

A Ljubica Beljanski Ristic, osnivačica Skoligrice, i danas po celoj Srbiji radi edukaciju i inkluziju i nije jedina. Ima mnogo sjajnih osoba i organizacija, na pr Vesna Ognjenovic, Smiljka Ivackovic i drugi, pogledajte na pr sta radi organizacija "Zdravo da ste..."



Ljubica Beljanski Ristic:






Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana