Od Stefana Nemanje pa do danas, Srbi se nalaze u raljama života. A možda i od ranije. Život sam po sebi nema nikakve ralje/čeljusti, serbski puk ih sam stvara. Od pamtiveka je, ako ne voleo, podrazumevao je da bude podjarmljen, da neko njime vlada. I sem raritetnih izuzetaka, Srbima su vladali tirani, nikogovići, lopovi, uništavači svega što je bilo iole dobro i pošteno. Nikada mi neće biti jasno zašto su Srbi skoro uvek birali ništarije da ih vode u tz svetlu budućnost! Ruku na srce, pored izvanrednih osobina i potencijala srpskog naroda, Srbi su širom otvorenog srca, pristajali da budu deo stada, krda. I živa je istina da se ni međusobno nisu, čak i porodično, odnosili fer jedni prema drugima. Oduvek je podmetanje nogu, bio jedan od omiljenih sportova serbskog naroda. Uvek su gledali preko plota, u tuđe dvorište, tuđ život, ne obazirući se na sopstveni. To je najverovatnije, odnosno, uzrok koji je za posledicu imao i ima ono u čemu živimo.
Nije ništa čudno što mi na pamet padoše scene iz filma Rajka Grlića Štefica Cvek u raljama života. Kao prvo, Mira Furlan Šteficina prijateljica, ma kako brljiva, iskreno brine o njoj i njenom životu. Drugo, nikada neću zaboraviti reči Radka Poliča koji brine o papagaju kojeg ostavljaju Štefici: I ne pozabite na korenček! Znači briga o drugima, čak i o životinjama. Naravno da ima i toga, empatije, voljenja drugih, bliskih ili prijateljica i priijatelja, raznoraznih kućnih ljubimaca ali to mu kod nas dođe kao kap vode u okeanu. Što smo više u raljama života koji smo sami odabrali i načinili, uz totalno uništenje obrazovnog sistema i kulture, to je sve više zlobe, pakosti, mržnje... što je narod neobrazovaniji, lakše se njim vlada. Uz dodatak, ne manje važan, da su svi mediji u rukama vlasti. Neobrazovan puk veruje svemu što čuje iz magične kutije ili kojekakvih informera, pa zato ne čudi što na izborima glasaju za koga već glasaju. Sećam se ne tako davnih vremena kada su Miloševića branili penzionerke i penzioneri kojima je sramno pokrao penzije. Isto se i sada dešava, ništa se nije promenilo.
Panta rei iliti sve teče sve se menja, reče Heraklit. Hm! U zemlji u kojoj živim, ništa se ne menja osim glavara. A i oni su slični jedan drugome kao da su prekopirani. Svake sekunde daju obećanja koja su: Obećanja ludom radovanja! Nafatirani i oni i njihovi najbliži, počaste penzionere sa po 5.000, 00 dinara od njihovih, penzionerskih para i zadovoljno trljaju ruke. Ralje života koje je srpski narod na izborima izglasao, sve se više i jače stežu ali ko za to mari! Većina koja bi da izađe iz ralja, da ih se zauvek otarasi, ne poduzimajući ništa, mudruje po društvenim mrežama, dupetom ne mrdajući! Opozicija! Šta je to?
Šta nas očekuje u Novoj 2021 godini? Biće bolje, biće najbolje, biće bolje od najboljeg i još bolje! Procvetaće 1000 cvetova, ruže, gladiole, perunike, jagličci, visibabe, posebno ove poslednje. Visiće babe, dede ali i svi ostali bez obzira na godine. Što nas dovodi do toga da ćemo svi izvisiti. Hebi ga, imali smo skroz naskroz demokratske izbore i to nam sleduje.