Pre par godina sam gledala Svinija Toda sa Džonijem Depom i naravno kao i sve filmove sa njim, morala sam da gledam sama, sa cajem, kafom, kokicama iili čokoladom, jer jel’ te, Džoni je jedan i jedini. Što se mene lično tiče, stepenica ispod Šon Konerija, al’ sad Šon je ipak bio Bond.
Elem, film je bio apsolitno fantastičan, i Svini je ostavio na mene neverovatan utisak.
Priča o ljubavi, osveti, čudnim pitama gospođice Lavet, i mračnom berberinu iz Londona se pojavila predamnom u jednom trenutku prepevana na srpski jezik u okviru “Le studija”.
Gledam prepev, odličan je, pogledam studente ove radionice, neki od njih puni samopouzdanja, a neki preplašeni.
Razmišljam se nešto, neće biti lako, ali 'ajde da pođemo ispočetka.
Svini Tod je inspirisan istinitom pričom koja se desila u 14. veku u blizini Notr Dama, ulica Marmuset koja je bila poznata po paštetama i ukusnim pitama. Pekar koji je pravio ove ukusne kulinarske specijalitete, imao je svoju radnju baš pored lokalne berbernice, koja je bila često povezivana sa nestankom turista.
Tu su u jednom trenutku pronašli kosturnicu, a od mesa su se pravile pite. Na osnovu ove priče nastaje Svini Tod. Naš Svini je bio drugačiji. Nije bilo profesionalnih pevača, glumaca, kostimografa i svih onih ljudi koji stoje iza dobre predstave, ali mi smo imali energiju, ljubav, volju i radost da napravimo amatersku predstavu o kojoj su svi u BG dugo posle premijere pričali.
I tako počinjemo da radimo svi. Učimo tekst, glumu, sve…
Međutim tu se pojavljuje jedan učenik. Tadašnji student psihologije na Filozofskom fakultetu, koji bi da igra Svinija.
Leo, je došao istraumiran na radionicu. Nije imao samopouzdanja u svoje kvalitete i tražio je način da se oslobodi svih stega, kako društvenih tako i emotivnih.
Ja sam u jednom blogu pisala kako su za mene apsolutno svi isti, ljude delim na dobre i loše, a Leo se trudio, kasnije je upisao master na Fonu, muzičku školu, postao PR i multimedijalni umetnik.
Kako je Svini odmicao, njegovo samopouzdanje je raslo, cela grupa je postajala sve bolja i bolja.
Kasnije kada je izašla premijera, ja sam bila presrećna.
Radeći sa svim tim divnim ljudima shvatila sam da je brica, otsekao sve strahove, nesigurnosti, skratio je sve ono što ne valja, ne bi li otvorio neke nove puteve ka pobedama.
Pakleni brica iz Londona, postao je moj omiljeni lik. Doneo je oslobođenje svim učesnicima te radionice, a Leu je otvorio put ka ostvarenju snova.
Vidite, kako je život čudan, pun je obrtaja.
Vama svima želim srećnu 2019 i Božićne praznike.
Neka ovaj brica skrati sve što ne valja danas, ne bi li sutrašnji dan svanuo pun ljubavi, sreće i zdravlja i u to ime živeli dragi moji ljudi.