Povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta naš gost bloger je Džejms Mej (James May), koji radi na projektu "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta".
Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta se širom sveta obeležava 27. januara, čime se označava godišnjica oslobođenja koncentracionog logora Aušvic-Birkenau od strane sovjetskih vojnika 1945. godine. Svi Evropljani imaju dobre razloge da se sećaju Holokausta, jer predstavlja jedno od najmračnijih poglavlja naše istorije. Milione ljudi su nacisti i njihovi saradnici širom Evrope, u periodu između 1933. i 1945. godine, progonili, tretirali ih krajnje neljudski, lišili ih dostojanstva i na kraju ih ubili. Iskazana brutalnost i razmere zločina i danas ostaju duboko šokantne. Veoma važan element obeležavanja Holokausta čini čuvanje sećanja na žrtve. To i jeste tema jedne aktuelne inicijative na kojoj radi Savez jevrejskih opština Srbije.
Tokom proleća 2012. godine u Beogradu je održana konferencija na kojoj se diskutovalo o istoriji i budućnosti Starog sajmišta. Istorija Starog sajmišta je veoma važna. U decembru 1941. nemačke okupacione snage su napravile koncentracioni logor - Semlin Judenlager - na Starom sajmištu, prostoru na severnoj obali reke Save, na tadašnjem obodu grada. Bio je to jedan od prvih koncentracionih logora u Evropi, koji su nacisti otvorili sa namerom da služi za interniranje Jevreja. U proleće 1942. godine u logoru je oko 7.000 Jevreja, žena, dece i starijih osoba, ubijeno u pokretnoj gasnoj komori. Ugušeni logoraši su tim kombijem transportovani u Jajince, gde su njihova tela sahranjena u masovnoj grobnici. Nakon što su Jevreji pobijeni, logor Semlin je pretvoren u Anhaltelager, zatvor za političke zatvorenike, zarobljene partizane i prinudne radnike. Kroz ovaj logor je u periodu između maja 1942. i jula 1944. godine prošlo oko 32.000 zatvorenika. Konferencija, koja je održana u Centralnom domu Vojske Srbije (koji je tokom Nemačke okupacije bio poznat kao Ratnički dom, a bio je sedište Gestapoa), okupila je različite ljude iz Srbije, Evrope i Severne Amerike, koji su razmatrali kako treba obeležiti istoriju ovog mesta. [Vebsajt http://www.semlin.info/ vam može poslužiti kao odličan uvod u istoriju Semlin logora].
Ja sam bio uključen u organizaciju konferencije. Nekoliko nedelja pre nego što je konferencija trebalo da se održi, dobio sam zadatak da pronađem neke fotografije Jevrejske zajednice koja je postojala u Beogradu pre Holokausta, jer je ona i bila povod te trodnevne konferencije. Otišao sam u arhiv Jevrejskog istorijskog muzeja (Kralja Petra 71b, http://www.jimbeograd.org/) sa namerom da pronađem nekoliko fotografija koje bi ilustrovale život zajednice. U arhivu su se nalazile hiljade dokumenata o istoriji Jevrejske zajednice u Srbiji, ali je kolekcija fotografija iz perioda pre Holokausta bila izuzetno mala. Rekli su mi da se većina sačuvanih fotografija iz tog perioda, nalazi u privatnim porodičnim albumima. Tada su mi ljubazno ustupili nekih desetak fotografija, koje sam iskoristio za konferenciju. U tom trenutku to je bio kraj te priče.
U nedeljama nakon konferencije nastavio sam da razmišljam o tadašnjim svedočenjima onih koji su preživeli Holokaust. Bilo je zaprepašćujuće slušati njihove životne priče. Bilo je i zabrinjavajuće to što su svi ti ljudi već veoma stari. Nisam mogao da se otrgnem utisku da nećemo još dugo imati mogućnost da slušamo njihova svedočenja, njihova sećanja. Još samo nekoliko njih je sa nama.
Kada slušate nekog ko je preživeo Holokaust kako govori o svom iskustvu, to vas promeni. Ako ste nekada u prilici da čujete nekog od njih, savetujem vam da iskoristite tu priliku.
Sa kolegama sam nekoliko puta razgovarao o malom broju fotografija Jevrejske zajednice u Srbiji iz perioda pre Holokausta, koje su na pravi način dokumentovane i sačuvane za sledeća pokoljenja. Šta možemo da uradimo? Naravno da ne možete tražiti od onih koji su preživeli Holokaust da se odreknu onoga jedinog što im je ostalo kao uspomena na članove njihovih porodica. Takođe je očigledno da živimo u krajnjim trenucima kada možemo zabeležiti - sačuvati - sećanja onih koji su preživeli Holokaust u vezi sa tim fotografijama, i da ćemo, kada izgubimo njih, izgubiti našu poslednju direktnu vezu sa zajednicom koju su nacisti i njihovi saradnici pokušali da istrebe.
Počeo sam da se bavim nekim potpuno drugim temama, kada sam, u jesen te iste godine, slučajno sreo poznanika iz Saveza jevrejskih opština Srbije. Spomenuo sam tokom razgovora da je važno da pokušamo da uradimo nešto da sačuvamo fotografije Jevrejske zajednice iz perioda pre Holokausta koje još uvek postoje, kao i da zabeležimo sve one informacije o onima koji su preživeli Holokaust koje možemo. Kucao sam na već otvorena vrata. Tada smo se dogovorili da nešto uradimo. Razmišljanje o tome šta tačno da uradimo i kako da to uradimo nam je oduzelo malo više vremena.
Iz toga je nastao projekat koji vodi Savez jevrejskih opština Srbije, koji se sprovodi uz podršku Evropske unije i Ministarstva kulture Republike Srbije, koji mi zovemo "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta".
Do proleća 2014. godine, tim istraživača je prikupljao i digitalizovao fotografije Jevrejske zajednice Srbije u periodu pre Holokausta i beležio svedočenja preživelih, o ljudima koji se nalaze na fotografijama (gde i kada je svaka od tih osoba rođena, njihovo obrazovanje, hobije, karijere, ljubavi, i kada i kako su tokom Holokausta istrgnuti iz društva i ubijeni). Nalazimo se negde na sredini tog procesa. Do sada smo prikupili i digitalizovali preko 1.000 fotografija i snimili smo priče o životu skoro 800 članova Jevrejske zajednice pre Holokausta. Do kraja 2015. godine bi trebalo da završimo sa intervjuima svih preostalih članova koji su preživeli Holokaust, a koji su voljni da učestvuju u projektu, tako da će sve njihove fotografije biti sačuvane za budućnost, u digitalnom formatu.
Fotografije koje smo do sada prikupili biće predstavljene na izložbi koja će obići Srbiju tokom ove godine. Izložba će prvo biti otvorena 20. februara u Novom Sadu, u galeriji Muzeja savremene umetnosti Vojvodine. Izložba će, nakon toga, obići šest gradova - Suboticu, Zrenjanin, Beograd, Šabac, Kragujevac i Niš. Propratna komponenta izložbe će biti bobrazovni program za učenike škola. Škole u ovim gradovima gde će izložba biti prikazana su pozvane da se uključe. Kasnije ove godine, sve fotografije i životne priče koje smo dokumentovali biće dostupne i onlajn. Pratite stranicu www.jevrejipamte.org za dalje informacije.
Ovo je mali izbor fotografija koje smo prikupili.
Napomena: Ove fotografije, koje su prikupljene u okviru projekta "Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre holokausta" su vlasništvo onih koji su preživeli Holokaust, a koji su bili uključeni u ovaj projekat. Molimo vas da ih ne koristite u druge svrhe i da ih ne distribuirate na bilo koji drugi način. Ako ste zainteresovani za ove ili bilo koje druge fotografije prikupljene u okviru projekta, obratite se na secanje@savezcsg.org .
Fotografije i priče koje smo prikupili govore samo o malom delu Jevrejske zajednice koja je postojala pre Holokausta. Više od 80% jevrejskog stanovništva u Srbiji je ubijeno u periodu između 1941. i 1944. godine; najveći deo njihove imovine je zaplenjen i uništen. Mnogi tragovi žrtava Holokausta su zauvek izgubljeni. Iako nastavljamo da prikupljamo dokumente i fotografije, svesni smo da ne možemo da stvorimo kompletnu ili reprezentativnu kolekciju fotografija koje odslikavaju život jevrejske zajednice pre Holokausta.
Ipak, fotografije koje smo prikupili daju nam sliku o neverovatno raznolikoj grupi ljudi, pojava, situacija i mesta. Neverovatna je činjenica da su nacisti i njihovi saradnici, kao i drugi rasisti i antisemite, tu raznolikost definisali kroz samo jedan faktor, njihovo jevrejstvo. Upravo zbog tog jevrejstva je svako od njih postao meta želje za istrebljenjem.
Dati smisao raznolikosti koju ove fotografije predstavljaju je ogroman izazov. Ne možemo, kroz fotografije koje smo prikupili, da ispričamo ili da pokažemo sveobuhvatnu priču o Jevrejima u Srbiji pre Holokausta. Ne možemo čak ni da ispričamo ili pokažemo priču koja na pravi način predstavlja živost različitih jevrejskih zajednica u Srbiji koje su postojale pre Holokausta, kao ni njihov doprinos srpskoj kulturi, trgovini, umetnosti i politici. Fotografije predstavljaju manje od 1.000 pojedinaca - što predstavlja samo fragment srpske jevrejske zajednice pre Holokausta, koju je sačinjavalo oko 36.000 ljudi. Međutim, svaka od ovih fotografija sa sobom nosi priču, koju nam je ispričao neko od onih koji su preživeli Holokaust.
Većina fotografija koje smo prikupili pokazuje trenutke koji odišu veselošću, i mnoga sećanja govore o porodičnoj ljubavi ili društvenom životu. Ipak, mnogi od tih ljudi su nakon samo nekoliko godina od kada su snimljene te fotografije, ubijeni. To je zaprepašćujuća činjenica. I upravo to na najbolji način govori zbog čega je Dan sećanja na žrtve Holokausta važan.
Džejms Mej