Povodom Međunarodnog dana demokratije naša gošća-blogerka je Vukosava Crnjanski, direktorka CRTA (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost).
Međunarodni dan demokratije, 15. septembar, treću godinu za redom obeležavamo debatom koju pokrećemo na osnovu istraživanja "Učešće građana u demokratskim procesima". Ideja nam je da zastanemo, podvučemo crtu i pogledamo gde se Srbija nalazi kada govorimo o demokratskim procesima.
Metodologiju smo razvili po ugledu na istraživanje naših partnera iz Velike Britanije - Hansard Society. Od osnivanja davne 1944. godine, svoj rad grade na uverenju da je zdravo demokratsko društvo moguće uz jak parlament, i informisane i angažovane građane. Hansard Society ovo istraživanje zove "sistematski pregled demokratskog društva", pa otuda i ideja da na istraživanje ovde gledamo poredeći ga sa zdravljem jednog čoveka.
Verujemo da je Međunarodni dan demokratije odličan trenutak da pogledamo rezultate sistematskog pregleda i krenemo u prevenciju bolesti, a moguće i neko lečenje.
Važno nam je da naglasimo da pod učešćem građana u demokratskim procesima, najmanje mislimo na izbore i izlazak na izbore. Održavanje slobodnih izbora osnov je stabilnosti demokratskih procesa, to svi znamo, ali se mi ne zaustavljamo tu. Za nas je demokratija upravo sve ono što se dešava između dva izborna ciklusa. Važan nam je kvalitet demokratskih procesa i zato nam istraživanje služi da debatu povedemo u tri pravca - koliko znamo i koliko smo informisani o politici, koliko smo zainteresovani za učešće u demokratskim procesima, kao i koliko imamo poverenja u institucije. A ako koristimo paralelu sa zdravstvenim stanjem, možemo i ovako - koliko smo informisani o zdravoj ishrani, koliko se bavimo sportom i koliko često posećujemo lekara.
Raduje nas činjenica da se ove godine beleži blagi porast zainteresovanosti građana za politiku čime se prekida negativni trend koji traje od 2004. godine. Takođe, raduje nas i to što građani, u principu, nemaju dilemu da političari treba njima da polažu račun i da im odgovaraju za svoje postupke, što je odlična osnova za izgradnju zdravog demokratskog društva. Krenuli smo više da se informišemo o zdravim načinima života, što nije tako loše za početak.
Izazov je, s druge strane, da građani malo ili gotovo uopšte ne koriste mehanizme za učešće koji im stoje na raspolaganju, poput kontaktiranja odbornika, ukazivanja na neki lokalni problem, ili samo pukog volontiranja. Istina je, nisu nam svi mehanizmi jednako dostupni. Ako opet napravimo paralelu sa zdravljem, prevencije niotkuda. To u prevodu znači da moramo da se razbolimo, pa možda tek tad da razmislimo o dijagnostici i poseti lekaru, uz bojazan da nećemo odmah i utvrditi od čega bolujemo.
Zabrinjavaju rezultati da manje od trećine građana kaže da učestvuje u političkom životu Srbije, ili bar veruje u efikasnost građanskog učešća. Više od dve trećine poručuje: "Ma politika me ne interesuje"! Iako istraživanje ne ulazi u razloge zašto je to tako, svakako se to pitanje prirodno nameće. I eto teme za debatu u društvu. Zašto ne učestvujemo?
Na žalost, čini se da građani ne žele da učestvuju u politici jer je izjednačavaju sa političarima. Kažu u istraživanju - njima ne veruju. A upravo neučešćem u demokratskim procesima prepuštaju odluke o svojim životima upravo njima, onima u koje nemaju poverenja. I da se ne lažemo, svim političarima na svetu odgovaraju neinformisani, pasivni i nezaintersovani građani. Paralelu sa zdravljem, ovde se ne usuđujem da napravim. Ostavljam je nedovršenu. Ko zna kakvu bih dijagnostiku postavila...
I eto, samo u nekoliko koraka došli smo do toga da je odgovornost na nama samima, i za zdravlje i za demokratiju. Demokratija ne radi ako sedimo skrštenih ruku i verujemo da će neko drugi rešavati naše probleme i raditi u našem interesu. Srbija vapi za aktivnim i odgovornim građanima. Samo oni imaju i odgovornu vlast.
Srećan nam Dan demokratije!