Naš današnji gost bloger je Ognjen, provereni pivopija i jedan od partnera u organizaciji festivala britanske hrane i piva, GREAT British Weekend, koji će biti organizovan od 12-14.septembra u Mikser House.
Za života mi je pitanje iz naslova postavljeno nebrojeno puta, od strane prijatelja, poznanika, koji su upoznati sa mojom pasijom ka pivu a pogotovo u poslednjih deset meseci od kada smo otvorili pab/bar "Samo pivo".
Na ovo pitanje je istovremeno i lako i teško dati dobar odgovor. Nema razlike od pitanja poput: koji je najbolji film, najbolji bend ili album, koji je grad najbolji za život... Odgovor je uvek samo kod onoga kome je postavljeno, ono što je meni sjajno nekom bi bilo onako, nešto što je meni tipa "sad i nikad više" nekome će biti božji nektar. Mnogo je faktora koji utiču na odluku, npr. raspoloženje, šta ste jeli pre toga, vremenski uslovi, lokacija.
Kada sam loše volje, što je srećom retko, izbor piva koje će mi prijati je prilično sužen i ići ću na neki IPA ili nešto poput toga a ako je raspoloženje na nivou, izbor je proširen i obzir dolazi šaroliko društvo. Posle klope mi opet više prijaju ejlovi ili pilsneri, a pšenična ekipa je samo posle dobrih kobasica da upotpune ugođaj. Naravno da svako ima preferencije tokom leta a nešto sasvim drugo tokom zime, nema tu pravila ali se često vidi razlika šta ljudi vole da piju tokom godine, Belgijanci definitivno bolje idu zimi. Tokom godina sam došao do zaključka da postoji, kako smo ga nazvali, Mythos sindrom", na nekoj Grčkoj plaži skoro uvek prehlađeno pivo legne kako treba da bi ponukani tim raspoloženjem vrlo brzo po povratku kući shvatili da smo i ove godine napravili grešku ponevši Mythos jer on u ovim uslovima nema baš nikakv ukus i kvalitet mu je više nego diskutabilan. Lokacija i trenutni ugođaj prilično utiču na ukus određenog piva, na putovanju sve ima lepši ukus.
Vraćam se na odgovor na postavljeno pitanje, nema najboljeg piva na svetu, u moru izrazito dobrih pivara i entuzijasta koji su spremni da skuvaju i mešaju svašta nešto da bi dobili što luđe ukuse i mirise, svako može da nađe neki svoj izbor ali je najbitnije da se ne držite striktno otkrivenih uživanja nego da sebi uvek dozvolite da idete dalje i isprobavate šta god da nađete. E tu leži pravo uživanje.
Mnoga od tih uživanja će biti dostupna na prvom #GBW2014 gde sam pokušao baš da odgovorim na sva moguća raspoloženja i stanja: predstavićemo piva iz Wells & Youngs-a gde će ukusi banane, meda, čokolade i hmelja da učine da vam raspoloženje skoči i da nastavite da sa probanjem raznih vrsta ejlova iz Thornbridge-a, kornvolskog St Austela ili da osetite mešavinu čiste arabike i čokolade u Batemansovoj Moki, da konačno se nađete lice u lice sa Black Sheep-ovim Monti Pajtonovski Holly Gra(i)le-om, čuvenim Old Peculiar-om ili sa nekim novitetom iz plejade novih, za sada, malih kraft pivara, Wold Top, Atom, Tunnel ili Wharf Bank-om. O novitetima iz Brewdog-a i da ne pričamo... Prvi put će se kod nas pojaviti ovako dobar izbor piva sa Ostrva, i mislim da ne treba propustiti priliku za pravo uživanje!