Borisu Tadiću i svim političarima poput njega poslata je nedvosmislena poruka da se ne mogu kockati sa sudbinom čitave nacije i države i da kad-tad moraju položiti račune za sve.
Taj princip smenljivosti vlasti je toliko važan i toliko moćan, da potire, bolje reći nadjačava sve nelagodnosti i neprijatnosti zbog izbora Tome Nikolića za predsednika Srbije.
Svi zajedno, uz pomoć belih listića i bojkota, položili smo još jedan važan ispit iz demokratije. Uprkos medijskoj propagandi, i pored naopakog izbornog sistema, u inat tradiciji. Osvojena je još jedna bitna građanska sloboda, jemstvo za razvoj demokratskih institucija u Srbiji.
Međutim, meni nikada neće biti jasno zašto su Demokratska stranka i njen vođa tokom proteklih godina uradili toliko loših stvari koje su kompromitovale i vlastiti stranački program i skroman demokratski potencijal ove zemlje!? Zašto je Boris Tadić svoj predsednički kabinet pretvorio u paravladu i tako uzurpirao vlast? Zašto je svesno kršio Ustav i Zakon o predsedniku Republike Srbije zadržavajući predsedničku funkciju u svojoj stranci?
Zašto, hiljadu zašto? Dobiti sticajem istorijskih okolnosti toliku životnu i ljudsku šansu i tako je prokockati za kratko vreme je - NESHVATLJIVO!
Međutim, kada je Boris Tadić nakon priznanja poraza na predsedničkim izborima izjavio da neće biti premijer, možda sve u vezi sa njim i DS i nije toliko neshvatljivo. To najbolje objašnjava Vesna Pešić, u jednom odlomku intervjua radiju "Slobodna Evropa", 15. maja 2012:
"...Ja mislim da se on tu našao nekom igrom slučajnosti, da on nema mnogo sposobnosti. Evo ja ću vam odmah i reći zašto vidim da nema mnogo sposobnosti. On ima jednu hedonističku crtu. On voli da uživa kao predsednik, da se šeta okolo itd. Ali, da on stvarno hoće da se bavi politikom, što nije premijer onda? Brani li mu to neko? Pa, evo, sad je već mogao biti premijer. Zašto se kandidovao za predsednika? Ako bi sada čak i izgubio predsedničke izbore, on još uvek može da bude premijer A zašto neće da bude premijer? Pa, zato što tu treba da se radi. A on to neće, već hoće da bude predsednik i neodgovorno da se meša u ono u šta ne sme da se meša. To pokazuje da on nije ta ličnost koja stvarno hoće da zasuče rukave. On je mogao da ide na parlamentarne izbore i da se prebaci sa predsedničke funkcije na premijersku. Nije to uradio jer nije lud. Znate li vi šta znači biti premijer?! To znači da si „u rudniku", a on neće da bude u rudniku. On hoće da se meša gde hoće i da za to nikome ne odgovara, da subverzivno deluje i minira institucije, da ih dovede dotle da više gotovo i ne postoje, da radi šta hoće i da nije odgovoran ni za šta."