Danima su mi Balaševićevi stihovi u glavi:
Upiru se deca da rođene očeve od laži odviknu...
Šta na kraju bidne? Putnici za Sidnej, izlaz taj i taj...
Dokle, bre, da nas voza zli čarobnjak iz Oza?
Dokle taj glupi džoker "Ćuti, dobro je"?
Ma, čitav plen da skupe, pa ne mogu da vas kupe...
Da vam mladost kao sitan kusur odbroje...
Da li vidite šta se promenilo u Srbiji od 2008. do danas? Šta su nam uradili od sudstva? U kakvom je stanju srpska ekonomija? Kakav je stepen korupcije u 2012 u odnosu 2008. godinu? Kakva je danas kontrola medija u odnosu na 2008? Kakva je razlika u količini nasilja u vašem okruženju danas, a kakva je bila 2008? Da li nam je Svetska ekonomska kriza kriva za dve milijarde ukradene u javnim nabavkama godišnje? U kakvom je stanju poljoprivreda? Ko se zapošljava u javnom sektoru, sposobni ili poltroni?
Kažu nam da treba da izaberemo manje zlo? Može li neko da zamisli veće zlo od ove pošasti koju su nam donele Demonkratska stranka, G17 i socijalisti, sa posebnim akcentom na ove prve? Da li neko veruje da će se drugovi Boris, Oliver, Mlađan, Dragan i ostali pokajati i krenuti ispravnim putem? Da će predsednik, koji ko Čak Noris skraćuje mandat, odjednom da postane odlučan i racionalan?
Davno ti je vrag zaseo na prag, zemljo Srbijo...
Niko živ se ne seća tolikih nesreća za jednog vezira...
Oko tebe komšije podižu bedeme jeda i prezira...
Tog još nije bilo... Ludama je milo... Ostale je stid...
Crne hronike i harmonike... Sitan rock & roll...
Bajke da na kraju ponajbolji ostaju više ne prolaze...
S tamne strane globusa bolje se vidi da Najbolji odlaze...
Pločnici Toronta... Oči boje fronta... Lozinka svih nas...
1996, 97, dvehiljadite. Tada je sve bilo drugačije. Bilo je jasno ko smo MI, a ko su ONI. Jasno smo videli razliku između onih koji misle svojom glavom i onih koji to puštaju RTS-u da radi umesto njih. Da, imali smo snove za koje smo se borili. Znali smo zašto trpimo batine i pretnje. Linija između nas i njih bila je jasno povučena.
Danas stvari nisu tako jednostavne. Sa jedne strane imamo one koji su nas izneverili, prodali za šaku evra i komad vlasti, a sa druge strane one koji su branili režim protiv kog smo se borili. Na jednoj strani lopovi i poltroni koji nas vode u bankrot, a na drugoj oni što viču "Tadiću ustašo, prodao si Kosovo". Pa ti izaberi.
Ono što me fascinira je što je većina glasača Demonkratske stranke svesna da se radi o bitangama i hohštaplerima, a opet, kao hipnotisana gomila, izlaze na birališta da izaberu "manje zlo". Lopovski režim nam je uterao strah u kosti. Kontrolišu medije onako kako je Milošević samo maštao da će ih kontrolisati. Uzmimo samo večerašnji primer i gostovanje Borisa Tadića kod Ivana Ivanovića (ono što sam i najavljivao da će se desiti, ostalo je još da ugosti Đilasa u četvrtak). RRA je jasno ZABRANILA takav vid reklamiranja. To što je TV Prva stavila natpis "Predizborni program" ne menja činjenicu da je Boris Tadić drsko prekršio zakon, kao što je sve ove godine kršio ustav time što nije podneo ostavku na mesto predsednika DS-a.
Pogledajte srpske medije na šta liče, od Blica kao najjadnijeg primera, do ostalih. Postali smo kao Belorusija. Sramota za jednu državu koja želi da sebe zove demokratskom. Izveštaji Saveta za borbu protiv korupcije ostaće mrtvo slovo na papiru. Pričaće pojedinci o tamo nekoj Verici Barać koja je bila hrabra žena, a sve manje ljudi će se sećati šta je ona govorila. Živećemo u prošlosti i postati kao one žabe iz eksperimenata kojima su postepeno grejali vodu, a one se navikavale. Kukaćemo kako imamo lopovsku vlast i tajno se učlanjivati u DS nadajući se da ćemo tako doći do radnog mesta.
Do pre nekoliko meseci sam sebi ponavljao kako ću ignorisati i ove i sve naredne izbore, kako niko nije dostojan mog glasa na izborima. Ali ja nikada nisam odustajao.Ne znam za vas, ali ja ne mogu tek tako da posmatram kako mi ološ uništava zemlju. Zato moj glas ide SNS-u, pa šta nam bog da. I Vinston Čerčil je rušio fašizam zajedno sa Staljinom.