Kada me je nedavno gordanac zvala da učestvujem na tribini koja se 26. novembra održava u Boru i koja za temu ima žene i Internet, prvo sam pomislila: Pa, kud za moj rođendan? Izvinjavam se, brzo sam shvatila kako je sebično što sam prvo na to pomislila, ali morate razumeti da će viševekovna tradicija proslave moga rođendana biti narušena i pitaj milog boga kakvi će se kompleksi jednoga dana povlačiti po genima generacijama dece, jer su u tom jednom danu njihovi roditelji, a moji prijatelji, bili izloženi takvom šoku. Ali, ajde to. Slaviće se sledeći vikend, bar će plata da kane u međuvremenu. Nego, što me Čomička pride specijalno obradovala kada mi je rekla da ja neću pričati i imati prezentaciju kao ostale gošće, nego da smislim NEŠTO.
Odlično je kada na početku projekta imaš tako puno slojevitih inputa. I da, još mi je rekla, uz smeh, naravno, kako sam ja, bože moj, selebriti, što je sasvim dovoljno za primeren nastup uz nešto...Već zamišljam:
- Zju, eno je ona...ma, znaš je... to je ona poznata Telepčanka...
To što nisam selebriti (osoba koju svi prepoznaju kada uđe u prostoriju, prođe ulicom, popne se na binu, uđe u kadar ili stane za skupštinsku govornicu..:)) nikako ne mogu da ishendlujem do 26. novembra, ali sam pomislila kako bih ipak trebalo da spremim nešto.
Prvo sam počela da istražujem žene koje su na i uz pomoć Interneta uspele u nečemu, ali na tribini će već biti žene koje će pričati o tome kako uspešno obavljaju svoje poslove na Internetu...Onda sam sebi postavila jednostavno pitanje: šta je ono najvažnije što Internet omogućava ženama?
Borba za ženska prava i protiv nasilja nad ženama. Sve ostalo nametnulo se samo.
Šta mogu žene na Internetu?
Evo šta sam ja uradila za dva dana:
NA INTERNETU se nalazi mnogo, mnogo priča o tome šta i koliko neke žene širom sveta trpe i kako se neke bore za svoja prava.
Ja sam SA INTERNETA skinula par tih videa (ne recite ovo nikome).
Drugim ritmom vratila sam slike NA INTERNET, kako bi još veći krug ljudi čuo o borbi za ženska prava. Usput sam se mučila, jer format fajlova sa youtube-a nikako nije zgodan za montiranje, pa je ostalo zapravo jako malo materijala sa kojim se može raditi, ali ipak, nešto smo uradili. Dovoljno da prenese poruku.
Link sam poslala u "svet" putem DRUŠTVENIH MREŽA.
Za moj „selebriti" nastup u Boru, treba mi samo INTERNET.
O svemu tome napisala sam i ovaj BLOG. Doduše, ako ga pročitaju ljudi u Boru, moja ličnost više neće biti iznenađenje. Ali, to i nije poenta.
Ona leži u činjenici da će još nekoliko dobrih ljudi, na Dan borbe protiv nasilja nad ženama i nakon njega, videti ovaj video, malo zastati i razmisliti o tome. Možda će čak i nekako doprineti borbi žena širom sveta da kućom u koju su davno zaptivene mogu i da upravljaju, da mogu da otvaraju njena vrata po želji, ne budu tučene, silovane, udavane sa nepunih deset, budu školovane, srećne, slobodne.