Valjda sam sve spakovala. Nemojte me mrzeti, ne idem na more... And we're rolling, rolling, rolling on the river. Listen to the story...
Muškarci sa sitnom đecom već otišli, a nas dve radile, pa im se pridružujemo ujutru. Plan je da se na plaži toliko raširimo da ne može niko drugi da pristane. Znam da zvučim kao kada neki rimski vojskovođa, pripremajući taktiku napada na Asterixovo selo kaže:"Plan je sledeći: ulazimo u selo, osvajamo ga, izlazimo iz sela", ali i moja veština ratovanja za sopstvenu plažu jednostavna je i efikasna.
O svemu treba razmišljati. Uzela sam juče vodič za letovanje, Sun Cuovo „Umeće ratovanja" i pročitala sledeće:
Kada ratujete, čak i ako pobeđujete, ako to traje duže vreme, vaše snage će oslabiti a oštrica vašeg napada biće otupljena; ako izvedete opsadu nekog utvrđenog grada, to će vam iscrpeti snagu. Ako vašu vojsku duže vreme držite na otvorenom prostoru, ostaćete bez dovoljne količine osnovnih zaliha... Oni koji znaju kako se ratuje, ne mobilišu svoje trupe dva puta i ne snabdevaju ih hranom u tri navrata...
Na otvorenom smo prostoru i trajaže duže, čak tri dana, ali oštrica našeg napada neće biti otupljena! Postoji pet vojnih pravila: merenje, procenjivanje, proračunavanje, upoređivanje i pobeda. Merenje se zasniva na lokaciji. Premerili smo je, nikako nije dovoljna za sve koji budu računali na nju jer će sutra u gradu biti pakao. Procenili smo da treba da bude što više naših, a šta manje njinih, proračunali to u ljudstvu i potrepštinama i iznenadiću se ako sutra ne pobedimo.
Dve borbene jedinice ponele su tri šatora, stolice, vreće za spavanje, tanje čaršave za pokrivanje, suve garderobe, rezevrne kupaće, vode u velikim količinama i ostale anti-dehidrante, hrane u izobilju za slučaj da ostanemo zauvek, slatkiša, rešetke za roštilj, knjige, igračke, ležaljke, kreme, mame mamine...Samo fikus nisam spakovala i štrik da raširim među vrbama. Ali, tako se pobeđuje protivnik, a istovremeno jača i vlastita moć.
Mislim da neće biti problema, jer je najavljeno još desetak azilanata iz prevrelog grada, koje ćemo čamcima prebacivati preko u naletima, računam na njihovu maksimalnu neuviđavnost. Mada, uvek bude budala koje ne shvataju da je to naša plaža...Ako ne upali to sa gužvom i gomilom dece navikle da vijaju štapovima divlje svinje po Sremu (dakle naoružani su i uvežbani), uvek nam ostaje dim iz roštilja koji će se peći letnji dan do podne...
Suprotstaviti se redu neredom, suprotstaviti se tišini bukom, znači ovladati srcem. I plažom.
Nemojte dolaziti.