"I always like walking in the rain, so no one can see me crying."
- Charles Chaplin
A može i ovako:
"Do not be angry with the rain; it simply does not know how to fall upwards."
- Vladimir Nabokov
Meni pomaže kad pomislim na London, na hladnu kašiku u kafi koju lizneš pre nego što stočiš topli napitak i kreneš u mirisno jutro, kad pomislim koliko je zemlja voli, na šetnje po šumi koje nas uskoro čekaju, na singing in the rain, na to kako će šumski kolač nabujati kada kvasac prestane da pada.
Premda, priznajem, zaista izgleda kao da je vuk Fenrir progutao sunce i nad zemlju navukao tešku, mokru zavesu i sa njom vreme Ragnaroka. A nije.
Nego je baš sexy.
Hot sticky scenes, you know what I mean
Like a desert sun that burns my skin
I've been waiting for her for so long
Open the sky and let her come down
Here comes the rain
Here comes the rain
Here she comes again
Here comes the rain
Čak i kada je bluz, kada je John Lee Hooker, čak i to može da bude sexy.
I do jaja je. Ako zanemarim da mi psi smrde na mokro, kao pume, srećna sam što još nisam kupila kola, pa sad ne moram da ih perem. I što ne moram da perem prozore. I što nosim one zaboravljene crvene kišne čizme koje sam kupila davnih dana zbog jednog kišnog EXIT-a. Nije mi žao što ne vozim bajk, jer ni njega još nisam kupila, a kada ga kupim ovih dana, možda već u subotu na Najlonu, onda ću ga voziti u svojim crvenim čizmama i pevaću "Raindrops Keep Falling On My Head" i "I'm Singing in the rain".
To vam kažem. Ne može ona da pada, koliko ova zemlja, i mi, možemo da je popijemo. Živa bila.