Kako se ljudi organizuju u lokalne grupe, manje, srednje, a često i veće, njih je, odjednom, moguće simulirati na kompjuteru, a isto tako je moguće i manipulisati ih donekle, bez obzira na kvalitet takvih grupa u nekom specifičnom kontekstu.
Simulirati jednu osobu je teško do nemoguće, zato što je jedna osoba specifična na mnogo raznih načina. U grupi sa mnogo pojedinaca te male razlike se donekle ili dobrim delom poništavaju.
U inženjeringu su simulacije korisne i ja sam se tim dosta bavio u karijeri, uglavnom u elektronici. Simulacija nam pomaže da neke grube greške u dizajnu primetimo i ispravimo dok je to još jeftino, pre produkcije.
Primer star preko 20 godina u dizjaniranju i proizvodnji elektronskih kola, čipova:
- Simulacijom je mnoge probleme bilo moguće primetiti u pola sata rada jednog čoveka, ponekad je to nekoliko sati, a ponekad nekoliko dana, i cena tog rada je bila beznačajna na projektu koji košta stotine hiljada Evra, na primer.
- Napraviti probnu seriju čipova pa primetiti grešku u njima je koštalo preko 20,000 evra, onomad, i recimo da je to, zbog inflacije, ekvivalentno cifri od 40,000 evra danas. Dalje, u najboljem slučaju izgubljene su i dve nedelje u vremenu, često mnogo više.
- Kad se znalo gde je problem rešenje se često pronalazilo u minutima, kao kad u formuli pogrešimo znak na nekom mestu, kažemo c = a + b umesto c = a - b. U redu, ponekad je put do rešenja trajao satima, a ponekad danima.
Ja sam se u karijeri kasnije dotakao operativnog rizika gde su uključeni i ljudi. Primer (ne iz moje prakse, moja praksa je bila vrlo kratka i dosadna, nego zbog svog iskustva mogu da zamislim slične primere):
- U nukleranoj elektrani može da radi više stotina ljudi
- Kako reagovati u mnogo specifičnih slučajeva je dokumentovano i ljudi prođu obuku.
- Dok su takvi slučajevi, na nekoj našoj listi, prosti ili srednje kompleksni ima ih ne previše pa obuka, dokumentacija i proces obnavljanja znanja mogu da pokriju sve slučajeve.
- Problem nastaje u nekim kompleksnim situacijama gde je nemoguće predvideti svaki scenario pošto takvih scenarija ima previše da bi se potrebne reakcije zaposlenih uvežbale sa živim ljudima.
- Tu se male grupe ljudi onda simuliraju na kompjuteru pa se takve grupe uvežu u šemu celog preduzeća i kompjuter može da simulira razne situacije, na nivou celog postrojenja, kompanije, u delićima sekunde. Tako mogu da se provere reakcije kompanije na desetine hiljada raznih riskantnih situacija.
Polu-šala sa Fecebook-a ilustruje potrebu za svim ovim. Radi se o upozorenju u firmi koje kaže: „U slučaju požara prvo napustite zgradu pa onda twittujte".
U simulaciji je moguće imati scenario gde kritična osoba zastane pa tvituje, i onda predvideti posledice.
Simulacija ima i mračnu stranu. Može da ukaže na to kako će ljudi, otprilike, reagovati ako im se plasiraju pogrešne informacije ili saveti. I to plasiranje može u stvarnom životu da traje nedeljama, mesecima, godinama ili decenijama, a kompjuter može da nam ponudi vrlo moguće rezultate u sekundama.
Često se unapred zada željeni rezultat, potreban političarima, oligarhiji ili sličnima, pa se regresivnom analizom traže grupe laži ili polu-laži koje će, sistematski i precizno plasirane, do takvog rezulata dovesti.
Evo šta je sve u repertoaru onih koji žele da nas manipulišu na velikoj skali, prostornoj, u broju ljudi i vremenskoj, po Noamu Čomskom iako na ovu temu (idu moje pretpostavke) može mnogo da se priča, ima većih autoriteta i mnogo istraživača, pa praktikanata, i ja zloupotrebljavam priliku da dam nepromišljene, pomalo naivne i add-hoc primere iz moje proste perspektive, a sve u ime blog-zabave:
1. Skretanje pažnje. Primer: zamislimo da ja u svojoj bašti pravim skladište nuklearnog otpada pošto se za takve usluge skupo plaća. Naravno, moja žena to nebi odobrila sve dok je to moguće neodobriti, ali ja joj sistematski skrećem pažnju:
a. Prvo tiho i neprimetno radim, nema još klijenata koji se motaju oko kuće, pa ona ne primećuje da nešto petljam, pažnju je lako skrenuti.
b. Kad je skladište gotovo i ona zanemi od čuda i neverice ja mogu da joj skrećem pažnju na to da i mi imamo mali radioaktivni biznis proizvodnje izotopa za bolnice i da ćemo sad otpatke uredno skladištiti, po međunarodnim propisima, ne spominjući da su kapaciteti skladišta višestruko veći nego što je nama potrebno.
c. A onda mogu da je bombardujem poplavom nevažnih vesti, od najnovije kreme protiv celulita, do golih Šon Konerija i Brad Pitova po obližnjim trgovima, dok prvi kamioni stižu i istovaraju pošiljke. I, na kraju, ona nema izbora.
2. Kreiranje problema pa nuđenje solucije. Zamislite da imam gomilu lekova kojima je upravo istekao rok i morao bih da ih bacim, a onomad sam ih platio. Mogu da naduvam priču o velikom riziku od epidemije pa kažem kako su lekovi još uvek uoptrebljivi (što je uglavnom tačno), pa prodam lekove a epidemije se, igrom slučaja, ne pojavi i lekovi na kraju moraju da se bace.
3. Postepeno uvođenje lošeg u igru. Ovo je klasika, rak u vodi koja se polako zagreva. Ljudi nemaju ni vremena ni znanja, kao velika grupa, za detaljno, strategijsko razmišljanje, a sitne loše vesti lako „progutaju".
4. Prodaja lošeg unapred. Primer, ako smo u dugovima i meni je do kocakanja nekretninama na berzi i znam da moja žena neće ni da čuje ja mogu da joj plasiram ružičastu priču o nekretninama koja će da krene da se vrti za 8 meseci i o tome kako ne treba propustiti priliku. U ljudskoj psihi je optimizam i vizija budućnosti gde će se problemi sutra rešiti, sami od sebe ako treba, pa je rizik u budućnosti manji rizik i ja ću lakše ubediti ženu da tako neki „ugovor" o budućem ulaganju potpiše danas.
5. Prodaja lošeg u detinjastom maniru. Psihologija - i kupcu opada pažnja i analitička sposobnost ako ja foliram detinjastost. Primer kako mogu ženi da prodam priču: „Mi smo pametni, pošteni i vredni, lideri u regionu, više smo zaslužili, jednom se živi, hajde da stavimo hipoteku na kuću i odemo na skup godišnji od dva meseca, pozajmicu možemo da otplaćujemo". I ona kaže „ajmo", spustila se na moj infantilni nivo.
6. Korišćenje emocija da bi se umrtvio zdrav razum. Svaki bloger koji drži do sebe je ovo ne naučio, nego i poprilično praktikovao poslednjih godina. Život bi bio „dosadan" bez toga. Nije teško uskovitlati emocije najpametnijem, najlepšem, najzgodnijem, najnačitanijem, najnacionalnorazboritijem, najplemenitijem, najzaslužnijem, najmanje shvaćenom i slično blogeru.
7. Negovanje nezainteresovanih mediokriteta - što manje znaju i što su manje sposobni da razmišljaju lakše im je prodati proizvoljnu priču.
8. Prodaja lošeg sistema vrednosti - easy: silikoni su bolji od znanja, mačo je bolji od pameti, odeća je važnija od knjiga itd.
9. Prodaja kolektivne i pojedninačne krivice na najširem nivou. Khm, poznato, nisu krivi političari, zlikovci, lopovi, sistem nego smo krivi svi mi ostali što smo im to dozlolili pa, logično, nema neke velike potrebe za izlaskom na ulicu.
10. Poznavanje pojedinaca bolje nego što oni poznaju sami sebe. Tužno, ako nam dvesta puta kažu da ćemo lakše naći žensku na najke i iPhone, nego na znanje, veselost i humor, mi muškarci ćemo otići i kupiti najke pa iPhone. Nije bitno ko je „pametniji" u ovom resoru, muškarci ili žene.
Ja ovih 10 „marketinških zapovesti" nisam prevodio odavde nego na brzaka prepričao u pauzama dok radim dosadni deo posla od kog živim.
Neka je dosadan, od njega ću zaraditi kintu i evo kako će mi ova zapovest broj 10. uskoro još više „pomoći" da tu kintu potrošim:
- Sad su procesori u našim jeftinim kompjuterima toliko moćni, da kamerice na kompjuterima mogu da nas snimaju i kompjuter:
o Može da nam plasira oglas
o Snimi položaj zenica u očima i zaključi da li gledamo u oglas i koliko dugo
o Analizira nam lice i sa velikom verovatnoćom proceni našu emotivnu reakciju na oglas
o Dok je reakcija na oglas pozitivna kompjuter nas nežno juri i ohrabruje da kupimo
o Kad nam primeti nezadovoljstvo na licu ljubazno nam se izvini, i zahvali, bukvalno
o Ućuti na neko vreme i pusti nas da malo odmorimo i zaboravimo
o Pa nam nađe sledeću stvar koju „želimo"
o Polako uči i pamti šta volimo, a šta ne, da ne bi morao sutra isto ovoliko da se zamara da bi nam nešto prodao.
(svaka sličnost koju muškarac može da primeti između procesora i lepše polovine je slučajna) :)