Sutra, 16.09.2011. godine može početi jedan čudni rat. Taj mogući rat će biti borba jedne sile protiv jedne ideje. Tu se neće voditi borba za pobedu jednog ideala već borba za pobedu jedne mračne strasti. Ta stvarna sila koja je neumitna i jaka, probaće da bez žrtava postane stvarnost, za koju svi znamo da već postoji, ali nikako ne želimo da verujemo da je taj dan došao, kada će svi morati da se pokore pred mačem.
Herojstvo i hrabrost nisu iste stvari.
Hrabrost može biti bez herojstva. Hrabrost proističe iz sile i potaknuta našim mitološkim nasleđem zabludno nas uvodi u grešku teze da je važnije kako će se umreti nego kako će se živeti. Postoje hrabrosti koje su spremne da radije umru za jednu zabludu nego da žive zarad neke ideje.
Hrabrost mora imati nesebičan i plemeniti cilj da bi se zvala herojstvo. Ljubav prema idealu i idejama nije urođna. To je stečena emocija proizašla iz vaspitanja i tradicije.
Herojstvo je neograničena predaja ideji, koja da bi od čoveka stvorila heroja mora biti o otadžbini, veri ili ideologiji. Normalno, treba praviti razliku između ideala i fikcije. Ideal je uvek saznanje u tom istorijskom trenutku, o najvišoj istini. Dok je fikcija samo maštarija o nečemu što se predstavlja kao istina. Put koji vodi ka idealu je put nauke i spoznaje, a stranputica maštarije je popločana strastima.
Heroj je duh koji je sposoban da, otkrivajući nove zakonomernosti uspostavljene u prirodi, utaba stazu budućim generacijama ka vrhovnom idealu - spoznaji života.
Mnogo loših ljudi uplelo je svoje sudbine sa ovim mogućim ratom koji će početi 16.09.2011. Oni su loši, bilo zato što su nesrećni, bolesni, pogrešno vaspitani, ili jednostavno što sebe vide kao centar svega što čovečanstvo čini ljudskim. Ti loši nemaju u svojoj percepiji ljudskosti pojam dobroga. Njihov ideal je interes. Ti loši ljudi su loši jer čineći i delajući imaju samo svoj interes koji negira svačiji tuđi. Zlo u tim zlim ljudima više proističe iz gluposti duhovnog nego iz gluposti moralnog. Glupost morala vodi u stranputicu koja se zove mašta i zadovoljava se samo strastima, a glupost duhovnog vodi u kompleks veličine koji se zadovoljava zločinima.
Teško je razlučiti trenutak koji deli kukavičluk od opreznosti. I najveća kukavica za sebe kaže da je samo oprezna, a i najmudrija opreznost kod mudraca izaziva sumnju da je kukavica. E zato ta hrabrost koja deli kukavičluk od opreznosti mora biti potaknuta idejom.
Da li je danas ideja dokazivanje postojanja u nemoći, ili stvaranje uslova da se obnovljenim moćima obezbedi postojanje? Ja verujem da moramo obnoviti moć. To je proces koji traje jako dugo, i traži heroje. U tom procesu nema mesta za bezrazložnu hrabrost i fikcije koje se zadovoljavaju strastima.
Moliću se noćas da smognemo hrabrosti i postanemo heroji budućih generacija.