Ovaj post je posvećen predstojećem Danu pobede nad fašizmom u najboljoj nameri da još jednom ukaže o svoj nakaradnosti ukalupljivanja prošlosti u ideološki ograničene okvire, s jedne, i kako to rade civilizovane države i narodi, s druge strane.
Pre dve godine na velikoj međunarodnoj izložbi foto festival u Njujorku našle su se i fotografije spomenika NOB-u nastale na prostoru bivše Jugoslavije. Reč je o projektu belgijskog fotografa i saradnika na Kraljevskoj akademiji u Gentu Jana Kempenaersa, koji je priredio seriju radova naslovljenu “Spomenici: kraj jedne ere”, prethodno predstavljenu u Antverpenu i u Briselu. Valjda u nameri da se bude u antikomunističkom trendu i uz podsmeh duhovit, a biće pre zbog neznanja, na B92 se pojavio tekst o tome pod naslovom «Komunistički spomenici kao iz budućnosti», što je izazvalo dosta komentara.
Treba li bilo kome ko ima barem dva osnovne objašnjavati da je na Kozari, na Sutjesci, u Šumaricama, na Banjici, u Jasenovcu , na Sremskom frontu, tokom oslobođenja Beograda, i drugde među poginulim najmanje komunista, da su to spomenici palima za slobodu i narodu koga su pobili okupatori i njihove domaće sluge.To nisu spomenici komunistima i komunizmu već stradalom narodu, spomenici koji simbolizuju borbu i pobedu nad fašizmom.
Čudno je da je tu distinkciju razumeo jedan Belgijanac za razliku od nekih kao velikih Srba i patriota. Sramno je kako se kao država i narod odnosimo prema sopstvenoj prošlosti i istoriji, a dovoljno je samo pogledati kako to rade narodi i države koje drže do sebe i svoje kulture. Pa evo primera u slici:
Jasenovac
Kosmaj
Tjentište
Kozara
Grmeč
Niš
Knin
Kadinjača
Spomenik palim vojnicima CA u Tiergarten-u
Memorijalni park Treptow –Berlin
Memorial sovjetskim vojnicima Berlin-Pankow
Statua majke u okviru memorijalnog kompleksa- Berlin-Schönholzer Heide.
Sovjetski spomenik u Berlinu-Pankow
Spomenik Crvenoj armiji u Beču
spomenik u Volgogradu
spomenik ubijenim Jevrejima u Berlinu
Kempenaers kaže da je:
»Tokom istraživanja napravio zanimljive fotokopije meni dotad nepoznatog fenomena: kvalitetnih, apstraktnih spomenika NOB-u, od kojih sam nekolicinu našao u Enciklopediji umetnosti. Nakon što je prošlo nekoliko godina, odlučio sam im posvetiti cijeli projekt». Napravio je mapu spomenika i krenuo da ih fotografiše alu uz mnogo teškoća jer su neki porušeni tokom poslednjih ratova a ono što je ostalo zapušteno je.
Kempenaers objašnjava razloge zbog kojih su ga zainteresovali spomenici NOB-u koji su nastali tokom 50-ih, 60-ih i 70-ih godina.:
- ”zainteresovali su me njihov oblik i veličina, način na koji su smešteni u pejsaž, svideo mi se umetnički kvalitet tih skulptura, njihovo istorijsko značenje te način na kojih ih se danas tumači;
- tokom istraživanja “ideologije koja je izgubila bitku” otkrio je i netipičnu otvorenost jugoslavenskog režima prema apstraktnim spomenicima tokom 50-ih, koji pokazuju definitivan otklon od socrealizma.;
- kada su nastali, spomenici su bili interpretacija herojske istorije i obećanja sjajne budućnosti. Iako je reeč o spomenicima slavne prošlosti, njihova morfologija i dizajn moderni su, čak i futuristički, te i zbog svoje lepote zaslužuju poštovanje;
- nadam se da je život za ove sjajne skulpture moguć i nakon što su izgubile početni simbolizam. Na kraju krajeva, one su i dalje simboli borbe protiv nacističke Nemačke i označavaju kraj Drugog svjetskog rata.»
«Ovi spomenici imaju razloga postojati» - smatra Kempenaers , a naši “mudraci» naoružani neznanjem, pomodarstvom antikomunističke histerije i primitivizmom kada je u pitanju sopstvena istorija sve što ne znaju i što nema na sebi krst od najmanje metra visine smatraju komunističkim reliktima koje treba ili uništiti ili ignorisati. Za to su spomenici zapušteni, ruinirani, iškrabani nepristojnim grafitima, a samo neki se u određenim prilikama ili po zahtevu ruskog ambasadora doteraju pred određeni datum i opet zaborave.
Odnos svakog naroda prema spomenicima iz sopstvene istorije je zapravo i odnos prema sopstvenom dostojanstvu.