drzava kad "pomaze" tu svoju pomoc finansira iz budzeta. a budzet opet punimo mi. samo usput od budzeta do nove kuce srusene u zemljotresu, drzavna administracija odlucuje kad, kome, kako i koliko. znaci nije dzabe a u odredjenom trenutku mladjan dinkic moze da usmeri novac.
mislite o tome.
..............................
vest glasi ovako:
8. novembar 2010. | 12:16 | Izvor: B92 Oklahoma i Krstić sakupili 10.000
Kapiten košarkaške reprezentacije Srbije Nenad Krstić i njegov klub, Oklahoma sakupili su 10.000 dolara za pomoć Krstićevom rodnom Kraljevu. ....................
da se razumemo na samom pocetku - to sto krstic radi je savrseno ljudski. da se razumemo i oko sledeceg - to sto krstic radi jeste poraz sistema (preciznije poraz je cinjenica sto je krsticev rad neophodan i poslednja nada za mnoge).
drzava ovakva kakva je jednostavno nece biti u stanju da sve vrati u prethodno stanje. cak ni da je bogatija, cak ni da nije kriza, cak ni u ovako relativno maloj katastrofi... uostalom to i nije posao drzave. da jeste bila bi (drzava) jos skuplja pa sve i da je efikasna.
akumulacija finansijksih sredstava za neocekivane dogadjaje sve do katastrofalnih razmera u ovom drustvu ne postoji. niti postoji jasna ideja kakko stici do nje. teoretski takav sistem bi trebalo da cini osiguranje. pozar, poplava (izliv iz vodovoda/kanalizacije), kliziste, zemljotres. to je otprilike spisak onoga sto se ne desava cesto ali kada se desi, u zavisnosti od razmere, komplikuje zivot poprilicno. komplikuje ga do neprepoznavanja.
hajde da probam ovako - postoje 3 moguca sistema pripreme za vanredne okolnosti (spremni kao da ce katastrofa biti sutra a zivimo kao da je nece biti nikada):
*** oslanjanje na drzavu (kada nesto zvekne i sve porusi - dodju cike i tete iz administracije i sve poprave i naprave novo). prednost - ne razmislja se mnogo unapred. mana - ne funkcionise.
***oslanjanje na osiguranje (kada nesto zvekne i sve porusi - izvadis ugovor sa osiguranjem u kome pise da ce da ti se plati sve sto ti je pokrseno). prednost - funkcionise (uz kasljucanje poverenja). mana - ne radi ako ne platis osiguranje unapred. ***
***oslanjanje na sebe (kada nesto zvekne i sve porusi - izvadis svoje pare i sve popravis i napravis novo). prednost - ne zavisis ni od koga. mana - odakle?
ne kazem da je osiguranje "resenje za sve probleme". filip ima blog koji opisuje sasvim verovatnu i na zalost cestu situaciju (ono sto ja mogu reci jeste da sam uveren da je u pitanju nesposobnost a ne namera ali to vec spada u domen izgovora tj nije bitno). cak i u situacijama kada sve funkcionise besprekorno, osiguranje obezbedjuje samo finansijsku naknadu gubitka. sam proces izgradnje novog doma na primer ipak ostaje na nekom drugom a u situaciji katastrofalnih desavanja drzava je neophodna da obezebdi logistiku i organizaciju reparacije. ali osiguranje predstavlja sistem u kome se stvara akumulacija novca koja ce biti dostupna za finansiranje resavanje neocekivanih problema.
ne znam u cemu je problem pa sistem koji funkcionise na drugim mestima u zemljama u razvoju ne pokazuje bas toliko cvrstine.
s jedne strane postoji razvijena svest da ce drzava resiti problem. ali to se "resava" time sto te drzava ostavi na cedilu pa se za sledeci put naucis pameti. ova nasa drzava je bar u tome bila bas kako treba. ostavljani smo na cedilu desetinama puta do sada. zemljotres u mionici je bio pre decenije i jos uvek ima nesaniranih posledica. i opet... kad "zvekne" svi cekamo..."drzavu".
drugi problem je nepoverenje u osiguravajuce kuce. ako smo nepoverljivi u domace eto nama za par godina stranih sasvim slobodno (obaveza preuzeta sporazumom o stabilizaciji i pridruzivanju). ako smo spremni davati premiju doci ce i strane kuce da je uzmu pa cemo od njih i traziti da nam plate popravke i zamene. ako je u pitanju nepoverenje u sve osiguravace generalno - to je vec problem za osiguravace koji na taj nacin (svi shvatimo veliku istinu da su osiguravaci prevaranti) ostaju bez "ovaca za sisanje" a nama ostaje samo u se i u svoje kljuse. mada - koliko njih znate koji bi sutra mogli ponovo kupiti sve sto danas poseduju? (da ostanemo samo pri zastiti imovine mada je osiguranje siri pojam).
i na kraju ostaje problem cene. neprovereno je (iskreno i mrzi me da proveravam) ali osiguranje nekretnine vrednosti 50 000 eura od gore pobrojanih stvari (pozar, poplava, izliv, kliziste, zemljotres) na godisnjem nivou je ranga 100 eura. neka sam ga omasio i za duplo. opet se da platiti. drzavi bi bilo bolje da socijalnom kartom resi kome pomoci da to osiguranej plati nego ga dovoditi u situaciju da prosi pomoc.
mi kao drustvo nemamo sistem osiguranja koji funkcionise. nemamo poverenja u njega ili nemamo novca ili... nije bitno. ne funkcionise. svaka steta (ili bar vecina - neka bude i percepcije nepoverenja) koja je osigurana bice isplacena iz osiguranja ali sistem ponovo ne funkcionise. zasto to kazem? zato sto je opet uocljivo da je premali broj ostecenih zgrada u kraljevu osiguran. osiguranje je proces koji pocinje potpisivanjem ugovora o osiguranju a kasnija nadoknada eventualnih steta je samo prirodni deo celokupnog koncepta.
i jos jedna stvar. drzava kad "pomaze" tu svoju pomoc finansira iz budzeta. a budzet opet punimo mi. samo usput od budzeta do nove kuce srusene u zemljotresu, drzavna administracija odlucuje kad, kome, kako i koliko. znaci nije dzabe a u odredjenom trenutku mladjan dinkic moze da usmeri novac.
mislite o tome.
za kraj bi vezano za zemljotres u kraljevu bilo interesantno doci do sledecih brojeva: -kolika je ukupna steta? -kolika su sredstva data za sanaciju od strane drzave, lokalne samouprave i javnih preduzeca? -kolike su donacije od privatnih i pravnih lica? -kolika je isplacena steta iz osiguranja? i naravno - jako je zanimljiv i broj fotografija politicara sa zabrinutim licem i dzakom cementa na ramenu.