Prvi deo drugog poluvremena Mundijala je iza nas…sa manje vise ocekivanim ishodom…tacnije potpuno ocekivanim. Iako je Chile igrao jedan od atraktivanijih fudbala tokom prvog dela turnira to je bilo manje nego potrebno da se cak i rezultatski tesko oprosti od Mundijala, na kome je sasvim finu epizodu imao. Meksiko takodje, s tim da je prilicno ostecen/pokraden. Slovaci i Japanci idu kuci kao heroji (za sebe); u Americi se fudbal ponovo (i dalje) smatra dosadnim sportom i tako ce biti do 2014 kada ce promene uslediti na dve nedelje dok se ponovo ne vrate kuci; Korejci se pridruzuju sunarodnicima sa severa; CR9 je tuzan depresivan i kako kaze slomljen, a Kapelo sa svojim, tj kraljicinim momcima ce zajedno sa covekom koji o sebi voli da govori u trecem licu i koji ce morati da pristane na smanjenje plate (posto nece da prizna da je doziveo neuspeh) zajedno kod psihologa po pomoc…nadasve potrebnu dok nije prekasno. Ta nit, ta potreba za ozbiljnom lekarskom analizom i dijagnozom je i jedina tacka u kojoj se dodiruju Engleska i Srbija, Antic i Kapelo….obojici, tj njihovim timovima je potrebna ozbiljna pomoc, prvenstveno na psiholoskom planu…Kapelom neka se bave Englezi i Italijani, a Anticem…njime se vec bavi TK…na moju zalost sto ima taj kapacitet i sto je na mestu koje mu to omogucuje, ali…sto i da ne, nekad su bili najbolji drugari, pa neka se i sada dogovore k’o onomad. Poslodavac i zaposleni…znaci krajnje legitimno.
Ja samo moram da kazem da je selektorova konferencija za stampu…blago receno…bila prilicno skandalozna…postoji i bolja rec, ali cu ostati pri izrecenoj kategorizaciji…u svakom slucaju bih je definisao kao otvoreni cas demagogije.
Potvrdio je moju tezu de je bio preimpresioniran svojim sopstvenim ucescem na Mundijalu i da nije u stanju da prizna sopstevne pocinjene greske pri izboru odredjenih taktickih varijanti i sve u svemu, da mu apsolutno ne pada na pamet da preuzme ni gram odgovormnosti za evidentan neuspeh na Mundijalu. Ako nista drugo za neuspeh u utakmici protiv dobrovoljnog fudbalskog drustva iz Perta, Sidneja, Brizbejna, Melburna i ostalih manjih naseobina na down under kontientu. Nesvarljiva kolicna demagoskih nerazumnih hvalospeva o sebi i sopstvenim “principima” i pozivanje na Fifinu statistiku…Nepodnosljivo i prilicno sramno…nije srecom nadmasio legendu sa vetrovite Karaburme iz 2006-e…ali ipak, zar time da se merimo opet?
Jednom recju: sramota. Ende…Toliko o gubitnicima…
Pobednici….Tesko je reci ko ce zaista na kraju biti pobednik, ali znam da jednog zelim da vidim kako podize mozda najlepsi pehar u istoriji sporta. Licno mislim da i ima najvece sanse….ako odbrana hermanos-a uspe da ne kiksne previse puta protiv razigranih i rastrcalih nemackih mladica. Sve i da uspe u tome, cekaju ga Vilja i drugovi-to ce mu i biti najozbiljnije iskusenje, pre nego Dungi sapne nesto tajno na Soccer Stadionu u Johanesburgu…Sve u svemu, kako god nebriljantno i ne bas efikasno prvenstvo do sada bilo, odredjena doza spektakla svakako je pred nama. Protekle utakmice u 1/8 finala su tu i tamo donele dobrog fudbala i pristojnu dozu uzbudjenja, neizvesnosti nikako….ali fudbalskog uzbudjenja svakako…tu ne mislim samo na idiotsku ulogu urugvajskog sudije i najboljeg prijatelja Tima Kejhila, vec prvenstveno na potpuno demoliranje Kapelove nabedjene ekipe i na dosta dobru partiju Maradoninih hermanosa-mora se reci uz takodje prilicnu nakonost ljudi koji remete carobnost igre 11-11, ali ipak….prilicno impresivno.
Za mene je glavno pitanje Mundijala od njegovog samog starta, osim toga da li ce Rajevac nauciti himnu Gane, to da li ce svet gledati ono sto ceka celih osamdeset godina…finale, koje se ceka od kako je Zil Rime odavno smislio koncept Svetskog Prvenstva. Drugim recima, postavlja se pitanje da li ce Maradona imati sansu da ispravi ucinjenu mu nepravdu iz 94-e i propustenu sansu da drugi put u karijeri podigne zlatnu boginju. Tada mu ju je uz Blaterovu pomoc oteo Dunga i vratio je u Brazil, posle 24 godine. Tada je ceo svet zeleo da gleda Maradonu, Batistutu i Kanidju protiv Romarija i Bebeta, ali se Blateru ta ideja nije dopala…a kako su Badjo i Barezi bili preumorni u jednom od najgroih finala ikada, Romario i Bebeto su mogli da pocnu da placu…od radosti…
Danas, sesnaest godina kasnije opet su tu i Maradona i Dunga i Blater, sa nesto promenjenim ulogama, ali sveprisutni svakako…ljubavni trougao je i dalje aktivan...
Da li ce neko sada moci da pokvari to eventualno uzivanje na kraju…Paragvaj sa sve Larisom Rikelme svakako ne, Holandjani dosta tesko jer i dalje pored svih potencijala i naklonosti skoro celog fudbalskog sveta strasno smaraju na velikim takmicenjima jos od vremena Krojfa i nesto kasnije Gulita i Van Bastena; Rajevac ce svakako sve pokusati, ali njemu je slava vec orocoena, tako da ne mora mnogo ni da razmislja; Forlan i ekipa mislim da treba vise upravo o Rajevcu i Muntariju da misle, svakako pre nego o Kaki i Robinju; slicno vazi i za nemacke mladice i njihovog trenera koji voli da kopa nos-njima je Maradona trenutna i sveopsta preokupacija i to sa pravom; A Del Boske i pakleni David Vilja…e to je tacka gde ce Maradona stvarno morati da se zamisli i gde ce alhemija kojom su hermanosi obavijeni i koja ih do sada uspesno nosi doziveti svoj diplomski rad…Bice pakleno tesko i za jedne i za duge, ali tu i lezi danas pomalo eutanizovana lepota fudbala.
Sve u svemu, Rajevcu zelimo da jos tri puta pevusi himnu Gane, te da u borbi za trece mesto ne simulira vec da stvarno peva (dok misli na Boze pravde), a Maradoni i Dungi da do finala prodju sva iskusenja olicena u Larisi Rikelme, poletnim nemackim momcima i paklenom spanskom veznom redu. Time bi sve bilo skoro savrseno: imali bi veliko finale o kojem ceo svet sanja osam decenija, jedna africka selekcija bi se borila za utesno trece mesto, a Spanija bi konacno ostvarila svoj najveci uspeh-plasman u polufinale, nedosanjani san Kamaca, Santiljane, Huanita, Arkonade, Henta, Raula i ostalih iz pred, post i same Frankove ere…Za svakoga ponesto….