Jos malo pa gotovo…par dilema su ostale da budu resene: da li ce Lev ponoviti Klinsmanov (ne)uspeh od pre cetiri godine, da li ce Miroslav biti #1 ever- bolji od Zube (nadajmo se da istorija nece biti bas toliko okrutna), da li ce Forlan sa Suarezom imati snage da ipak totalno prizemlji u jednom trenutku poleteli Manshaft i time njihovo ucesce svede na razumnu meru i na kraju sta ce se prvenstveno vikati: Hop hop Holland ili E Viva Espana…iza tih pitanja, ostaje i otvoreno da se vidi da li ce Vesli Sneijdera sreca i odbici pratiti do samog (k)raja, da li ce Villa biti spanski Paolo Rossi i da li ce na kraju krajeva Spanija konacno zaigrati svoju igru i tako na najbolji nacin kazniti holandsko odustajanje od koncepta koji su sami stvorili, koji ih je proslavio i zbog cega su ih milioni ljudi sirom sveta voleli iako nisu imali nikakvu dodirnu tacku sa njima…
Apsurd je naravno, da je upravo to odustajanje od totalnog fudbala donelo trecu sansu sadasnjoj generaciji da postane veca od samog Krojfa, Neskensa, Resenbrinka, Repa, Hana i ostalih iz disco ere. Iskreno, ne gajim apsolutno ni minimalnu dozu simpatije prema trenutnoj holandskoj ekipi, iz upravo navedenog razloga-preusmeravanje na prilicno tvrdu defanzivnu i krutu igru, bez obzira na povremeno ispoljavanje uredjene genijalnosti i fudbalskog majstorstva. To sto igra Oranje i sto ih je dovelo do trece sanse da budu zvanicno najbolji na svetu je svemirskim godinama udaljeno od maticnog revolucionarnog koncepta holandskog total-fudbala i ne deluje nimalo privlacno, atraktivno, a ni sexy. Sexy je spanska igra, ali ne ona koju gledamo na ovom Mundijalu, vec ona kojom su na isti dosli i koju su manje vise prikazivali tokom prethodnih par godina. Upravo iz tog razloga, nema se za koga ni navijati u nedelju. Ako bas moram da biram i da kazem glasno…iz besa prema nedoslednosti Van Marvijka i okretanja ka mediokritetskom fudbalu uprkos svim potencijalima koje njegovi fudbaleri imaju (bez obzira na rezultate) i unistavanju jedne od poslednjih romanticnih tekovina fudbalske igre, kao i usled ogromne doze respekta prvenstveno prema Barseloninim majstorima (u koje sada spada i pakleni Villa), ja cu od srca navijati za Spaniju. Ako prikazu sve sto mogu i sto ih definitvno cini velikim timom, bice sve u redu i u tom slucaju imacemo i sansu da mozda i vidimo zanimljivo finale u kome ce svoju pozitivnu ulogu u tom slucaju imati i narandzasti svakako. Ako ne, smoricemo se, verovatno kao 90-e ili 94-e. Nema Zidana da tu, za sada ocekivanu letargicnost u slucaju lose utakmice, na spektakularan nacin promeni…
Uprkos blagom razocarenju sto se san o nikada odigranom finalu Selecao-La Albiceleste produzava i sto je ljubavni trougao razbijen, moram da priznam da ima neke pravde i logike u ovom juznoafrickom finalu. Obe zemlje imaju neverovatno dobar sistem fudbalske edukacije. Sa obe tacke Evrope konstantno dolaze mlade super power…tu nekako malo prednjaci Holandija, prvenstveno zbog Ajaksovog sistema rada, ali generalno ni Spanija nista ne zaostaje…u najgorem slucaju tu su odmah iza, na sigurnom broju dva. Obe zemlje imaju bogatu fudbalsku tradiciju i manje vise jedino sto nedostaje je dodir zlatne boginje. Nikada Spanac ili Holanadjanin nisu imali priliku da to ucine i sada ce se i to konacno desiti. Dok Francuska nije na prilicno spektakularan nacin osvojila Mundijal, stalno se govorilo kako se uvek manje vise zna ko ce titulu uzeti…od Engleza nema vise vajde, Urugvaj vrlo cesto nije u stanju ni da se kvalifikuje, te zavisi samo ko ce koga dobiti dok se ne dodje do F4…a trofej ce da zvarsi u F4 kvadratu: BRA-ARG-NEM-ITA…Nakon finala na Saint Denis-u, postalo je jasno da je doslo verme da se istorija menja i da je vreme da i nekoliko preostalih velikih fudbalskih nacija sa dubokom i svetlom tradicijom dobiju svoj deo kolaca i na neki nacin zatvore krug. It’s never too late…
Nakon Zidanovog potpisa na Mundijalu 98-e, knjiga je manje vise spala na dva slova: Spanija i Holandija. Oranje i dalje predstavlja najvecu nacionalnu selekciju koja nikada nije osvojila Mundijal. Spanija je odmah tu iza njih. Spanija je aktuelni evropski sampion, a ako dodamo aktuelnu svetsku i evropsku titulu u kosarci, mislim da stvarno mozemo Spanicma da se duboko naklonimo, a obaska sto ni kolevku srpske istorije i kulture nisu priznali…znaci, kapa dole…Viva Espana!
Zbog svega navedenog, osim ovog poslednjeg, iskreno mislim da je po svemu, osim po pokazanoj igri oba tima, finale potpuno realno i bas po meri. Rekoh po svemu, osim po igri…Definitivno nijedan od finalista nista impresivno nije pokazao na Mundijalu osim sto su dosta sigurni u manje vise svim linijama. To naravno nikako nije garant dobrog fudbala, ali ruku na srce kada smo poslednji put pa gledali dobro finale. Demoliranje “otrovanog” Ronalda i nezadovoljnog Romarija na Saint Denis-u? Ok, mogao bih da ga potpisem kao sasvim pristojnu finalnu utakmicu; Zubinu solo partiju u Jokohami? Samo sasvim dovloljno za onakvu, nicim izazvanu, Nemacku u finalu…budimo realni i recimo da od Paolo Rosijevog zavrsnog udaraca istim tim Nemcima i Maradoninog i Burucaginog plesa na Azteca stadiionu cetiri godine kasnije (protivnik opet isti, samo sada u ekoloskim dresovima), nije bilo ljudskog finala sa izuzetkom vec navedenih momenata.
To nas dovodi do zakljucka da nismo bas u prilici da ocekujemo potpuni spektakl, ali da bih ostao dosledan sebi, ispoljicu odredjenu dozu romanticarske nade i reci da se ipak nadam dobrom fudbalu u nedelju…Ima tu materijala za podsrku mojoj nadi…ne mislim naravno na indisponirane Toresa i Van Persija, vec na Sneijdera&Robena, ali prvenstveno na spanski combo: Xavi-Iniesta-Villa-Alonso…ako jos i Puyol nesto ponovi od nemacke epizode…eto nama razloga da im oprostimo bar deo ucinjenih nepravdi i pobeda pretvorenih u poraze tokom poslednjih pedesetak godina.
Ova Spanija je drugacija i bolja od svih prethodnih…Holandija je takodje drugacija, ali nije bolja od svih svojih prethodnika i tu lezi kljucni element moje podrske Davidu Vilji. Hop Hop Holalnd koncept i dalje zivi u konstantnom lamentu nad sudbinama iz 74-e i 78-e, a bar mi dobro znamo koliko je ziveti u proslosti i zaliti za propustenim sansama, porazno i gubitnicki tesko breme za nosenje. U prilog toj tezi ide i holandska reakcija nakon pobede nad Brazilom…Ni sami nisu mogli da veruju…Pa lakse i dostojanstvenije, sa vise ukusa smo mi podneli sopstvenu pobedu nad Nemcima nakon skoro cetrdeset godina nego Oranje nad Brazilicima…kao da su Palau a ne Holandija. U tom odsustvu tereta koji taj gubitnicki lament nosi sa sobom i lezi po meni osnovna prednost Spanije, jer Spanci dobijaju cak i ako ne odigraju najbolje, a Sneijder& Roben sa svojim drugarima cak i ako odigraju najbolje nisu sigurni da ce imati priliku da se sunarodnicima i slavnim generacijama pre njih samih pohvale kako su upravo oni ti koji su to ucinili. Osim ako Snajder nije stvarno sklopio neki poseban pakt sa Talijom…
Sve u svemu, bilo bi lepo da nakon Tshabalala-inog prilicno spektakularnog gola na otvaranju Mundijala, Forlanove love story sa Jabulanijem, srpske pobede nad Nemcima, brutalnog ispadanja Gane, urucivanja medicinskog uputa Maradoni i Kapelu od strane Milera i Klosea, slovackog casa fudbala Lipiju, Van Bronkhorstovog majstorstva i sudjskih marifetluka i nesto od dobrog fudbala vidimo u samom finalu, ne bas tako spektakulartnog Mundijala. To bi definitvno celokupan utisak o prethodnih mesec dana znacajno popravilo.
Sta ce zaista biti u nedelju, to niko ne zna, verujem ni hobotnica ni papagaj …to najvise zavisi od Del Boskea i Van Marvijka i njihove spremnosti da uprkos ogromnom ulogu oslobode sve moguce potencijale koje njihovi igraci poseduju. Tada ce biti na Snajderu, Robenu, Inijesti, Vilji i ostalima da pokazu koliko su u stanju da dokazu da zaista jesu veliki igraci…O ostalima i poslednjim danima Mundijala neki drugi put u danima pred nama. Do tada uzivajmo u fudbalu do kraja i nadajmo se da cemo imati cega da se secamo.