Društvo| Nostalgija| Sport| Zabava| Život

Bez naslova

Robert Matić RSS / 07.08.2010. u 00:13

Uopste nisam imao nameru da pisem o fudbalu….bar ne neko vreme…Ne bih svakako cekao otvaranje sledeceg Mundijala na Marakani u Riju, ali se ne bih bas ni oglasavao neko vreme…

Prvo, fudbala je bilo dosta ovog leta…kakvog takvog po kvalitetu, ali kolicinski sasvim dovoljno. Zatim manje vise je sve receno…a mnogima sam na blogu i dosadio (za sta me bas briga), pisuci o fudbalu i side stories oko istog dok Kosovo neumitno odlazi…dakle, prilicno sam nemoralnu poziciju zauzeo…al dobro…licni izbor…

Sve u svemu, verovatno bih se oglasio cim kompletna lepinja dobije presudu i njenu formalnu potvrdu, koja je gle cuda dosla na isti dan kada i razlog ovog bloga…Odmah da zavrsimo sa komplet lepinjom…Bas me briga sto mu je kazna potvrdjena…Kada je bio vec toliko glup u svojoj sopstvenoj narcisoidnosti i dozvolio sebi takav luksuz da place nad necim sto je nemoguce imati…neka ga…Stvarno mi ga nije zao, bez obzira na posledice, olicene u Djoricu, Kosanovicu, Tumbakovicu, Zivadinovicu, Toletu i slicnim malignim obolenjima srpskog fudbala…Bas me briga, sam je sebi odabrao….To sto su ga Fifini dzelati zalepili sa kaznom kao da je go dosao na konferenciji za stampu i lupio samarcinu Blateru zbog ucinjene mu nepravde je neka druga prica….Too much, so what…

Dakle vratimo se na razlog pisanja ovog bloga, koji ce biti ekstremno kratak…

Adresa: Ljutice Bogdana 1A….Adresa nekada velikog, istinski velikog, u okvirima svih zemalja u kojima smo ziveli od WWII, na internacionalnoj sceni jedinog istinski velikog kluba…Kluba koji nije postao veliki zato sto su ga osnovali Krcun i Rankovic, vec zato sto je imao svetske igrace, verne navijace, nemerljive domace uspehe i sasvim pristojan internacionalni saldo, krunisan magicnom veceri u Bariju, 1991-e godine…

post-10-1204900714.jpgVelikim, zato sto su ga ljudi bezrezervno voleli, verovali u njega, padali i dizali se sa uspesima  neuspesima koji su prolazili nikad zavrsenim stadionom na Topciderskom brdu…Takav i toliki klub i nasledje koje je tokom 65-godisnje istorije stvoreno nije bilo dovoljno gomili lokalnih secikesa, hohstaplera, zlocinaca, neradnika, vucibatina…da bar ponekad ustuknu od namera sa kojima su sa svojim pederusama ispod miske, obrijanim glavama i pistoljima za pojasima dolazili u svecanu lozu i kancelarije na zapadnoj tribini a ne retko i na mesto gde smo svi mi proveli bar deo svoje srecne i vesele, jedno vreme i bezbrizne mladosti…na sever beogradske Marakane…

Prica je dugacka i nema se vremena za full story….a i nema ni potrebe…manje vise sve se zna…Voda je prosuta, nema nazad…

U istoriji je bilo tezih, strasnijih i tragicnijih eliminacija od ove nedavne u Bratislavi…ali klub nikada, ali nikada nije bio eliminsan u tako ranoj fazi…pre nego je samo takmicenje i pocelo…odmah posle prvih 180 minuta…nikada…. Tacka. Period. Ende. The end!

Svi nazad u Sopot, pa se tamo igrajte svih igra koje znate…svi zajedno…sa igracima…

Mogli bi se nabrojati mnogi razlozi zasto…al evo samo jednog, sasvim dovoljnog:

Data je sansa treneru-krimosu i to ne prvi put vec drugi put u njegovom zivotu koji je kraci od zvezdinog….i jedina sreca u nesreci je ta da se on na klupi zadrzao jednako kratko kao prvi put…sto je dobro…Nije dobro to sto on nije tu ni trebao da bude…

Decko, zvezdas u srcu i dusi, bez kose na glavi, sa sasvim mocnim prijateljima on a side, u folk divi pre Arkana, iskreni patriota, deo najslavnije generacije kluba je sam sebi pucao u nogu i ponistio sve sto je do sada ucinio…a toga nije bilo tako malo…bar nije tako izgledalo…popustio je pred pristicma i smenio trenera kojeg je sam doveo (kada nijedan drugi nije hteo ni da dodje na Marakanu) u trenutku kada je ekipa udobno bila na prvom mestu na tabeli, na iznenadjenje svih: njega, nas, njih, samih igraca i cele sportske javnosti…

Doveo je RD-a…dovoljno lose da ne mora ni da se objasnjava dalje…Sta je mislio da ce on da ga uvede u Ligu sampiona, da ce on da bude novi Ljupko Petrovic? Svasta….mnogo, mnogo se prevario i ta greska ga je kostala svega, a nas…gotovo izgubljene i neocekivano tesko vracene nade…

Zauvek ili ne, videcemo

Licno, prilicno zauvek…al ne skroz, jer ljubav prema klubu se ne ubija RD-em i slicnima u i oko kluba, ne ni Rusima koji cekaju kao zapeta puska da u vlasnicku knjizicu za USD$1 upisu svoje ime…nicim se ne ubija, ali je svaka dalja podrska svemu daljem ubijena…I sahranjena…

Bye bye my love… 

navijaci-crvena-zvezda.jpg

 

Tagovi



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana