Prva stvar. Pre par dana pričam jednom prijatelju kako me u mega marketima sve više spopadaju raznim akcijama „ako kupiš ovaj prašak dobićeš 658 brijača“ ali kažem mu i da im te akcije slabo prolaze kod mene. Prijatelj mi, uz osmeh „kako ne razumeš?“ između redova, govori da kada njemu priđe promoterka on ide za njom i radi sve što mu ona naredi. Njen je rob. Ona je mlada, lepa, zgodna i zanosna u svakom smislu, dovoljno je da mu se obrati i on će učiniti sve kako ona kaže. Nema nikakvih problema.
E sad mene zanima: Zar nisam i ja ciljna grupa ovih akcijaša tipa „pasta + wcpapir = osveživač vazduha“? Zar oni ne žele da i ja idem kao hipnotisana za nekim i da potrošim novac tamo gde nisam planirala? Moram ovu priliku da iskoristim da im kažem da kod mene ne prolazi mlada, lepa, zgodna i zanosna, nego mlad, lep, zgodan i zanosan. Skoro sam sigurna da nas ima još koji nemamo ulogu u ovoj igri, a sigurna sam potpuno da od ovakve igre najviše štete imaju upravo gore pomenuti akcijaši - makar pola ciljne grupe promašuju.
Dakle, ko su ti ljudi koji na pomenute poslove zapošljavaju isključivo osobe ženskog pola? I zašto to rade? Čim počnem da razmišljam o mogućim odgovorima na ova pitanja odmah mi se javlja sledeće: vidim čoveka u odelu sa kravatom... on nešto odlučuje, ima neki odgovoran posao... nema mnogo vremena za porodicu... vidim i devojku... ima mnogo ambicija, ali je još mlada... nema novca...
I tako, da ne fantaziram dalje, osećam da smo ja i neko ko bi mene hipnotisao u mega marketu diskriminisani, a nije ni devojka sa ambicijama i bez novca u boljoj poziciji. Jedino je dobro čoveku u odelu sa kravatom i to na nekoliko nivoa. Ali moglo bi mu biti još bolje.
Druga stvar. U Velikom bratu se dogodilo nešto što nikada do sada nije, tako kaže voditeljka. Neki frajer je isto veče stratovao tri cice. Pritom se ne može reći da ga je prva koju je startovao odbila. Šaputali su, dodirivali se, poljubili se... On se u jednom momentu okrenuo i otišao kod druge, pa kod treće. I sad ide najzanimljiviji deo: jedna od sustanarki prvoj je rekla da nije dobro uradila što mu je to dozvolila, a odmah zatim na scenu stupa prva - uvređena je jer joj striptizeta morališe. A ja ne vidim razlog da striptizete ne budu nekome moralni uzor, kao što ne vidim razlog da se nekome prebacuju poljupci i dodiri. Dakle, ni jedna nije u pravu. Pričaju paralelne priče. Ma samo smo mi super, a mani i vas :)
Treća stvar. Priča mi prijatelj koji dugo nije bio u državi da mu je najveći šok od kada se vratio priča nekog čoveka o tome kako je njegov sin prethodno veče prebio pola kafane i kako je pretio ljudima pištoljem. Kaže moj prijatelj, potpuno zbunjen, da ga sada ne bi iznenadilo da čuje od istog čoveka priču o tome kako mu je ćerka prostitutka. Beeeep! Wrong. Ne prijatelju, nisi u pravu, priču o sinu sa pištoljem ovde mnogo pre možeš očekivati nego priču o ćerki prostitutki. Možda ne zato što je realno manje ovakvih ćerki, nego zato što je priča o njima manje prihvatljiva. I onda se zbog nečega setim Filareta. Sećate se Filareta?