Evo ovako, u centru Novog Sada na ulici po trotoarima i dalje leže bebe. Ne, nisu same, sa mamama su, leže jedna pored druge na ulici. Mama prosi, a beba joj leži u naručju.
Ne znam da li sam ja pukla s mozgom ali meni je ovo vrhunac ogavnosti države u kojoj živim. Zvala sam već deseti put centar za socijalni rad, a tamo mi svaki put govore da oni ne mogu ništa, da zovem interventnu policiju, whatever, i stalno govore o tim mamama.
- Beba nije sama, jel tako?
Nije sama. Ali šta to znači? Onda ništa, onda je sve cool? Neka leži i dalje?
- Mora policija da uhapsi mamu, pa da onda dovede dete kod nas.
- Mi ne možemo ništa dok policija ne reaguje.
I na kraju vrhunac, mislim da ovo zaslužuje mesto u svetskim medijima, u nekom No Comment:
- Policija prvo hapsi majku zbog prošnje, jer prošnja je zabranjena zakonom, a onda eventualno i zbog zlostavljanja deteta.
!!!
Rekla sam ovoj ljubaznoj gospođi da ću ja otići i da ću ja oduzeti bebu toj ženi na ulici pa nek nas onda sve hapse, mamu i bebu zato što prose, a mene zbog kretanja u pogrešnom smeru u jednosmernoj ulici dok sam bežala sa bebom. I rekla sam joj da dok njihovi procesi i procedure traju beba može i da umre. Rela sam joj da iako Centar ne može ništa dok policija ne odreaguje, da bi možda taj isti Centar mogao da pokrene policiju da reaguje. Tako kako ja mogu da zovem policiju i da zovem medije i da pišem blog i da se eventualno suprotstavim sistemu i otmem bebu, tako mogu i oni. Jel meni više stalo? Uglavnom, reče da neće ništa pokretati. Čekaju da im policija dovede bebu. Kaže nemaju dovoljno ljudi. Ja pitam zašto ne pokrenu neki program sa volonterima. Tu onda opet neka zavrzlama oko volontera. Ne može to samo tako. Nema odgovarajućih zakona. Nema se novaca.
U svakom slučaju kao i u svakoj priči dolazimo do toga da će vlast sva ta pitanja rešiti po hitnom postupku čim povrati Kosovo.
Neću da zovem miliciju. Neću da zovem Ministarstvo za socijalna pitanja jer smo im već slali mejlove i zvali i niko ništa ne odgovara. I oni valjda imaju prioritete 1. Kosovo, 2. bela kuga, 3. neka tamo beba
Neću da se ovde raspravljam sa vama o tome kako i na zapadu ljudi prose i zašto nešto nisam uradila i šta planiram da uradim i da li skupljam političke poene. Znam jako dobro te priče sa ovog bloga i ne nasedam više.
I nemojte mi molim vas predlagati šta treba da uradim, nego svoje ideje sprovedite sami. Ja evo ovo radim - obaveštavam javnost o tome da bespomoćne, musave, verovatno bolesne bebe leže na ulici. Jedino još što mogu da uradim je da odem i da ukradem tu bebu, da je odnesem kući, okupam, nahranim, i pružim ljubavi koliko god mogu, dok me ne uhapse.