pretpostavimo da ste iz Srbije, da ste otišli pre petnaest ili dvadeset godina kao izbeglaje od režima, naselili se uspešno ili relativno uspešno kojekude po belom svetu, da je prošla skoro cela generacija kako ste otišli od kuće, i da vam je, spletom sentiš okolnosti, pala sumanuta ideja na glavu da se vratite kući. šta bi vas tamo čekalo?
pre svega, čekala bi vas glavobolja oko preseljenja nakupljenih pokretnosti. morali biste da plaćate kontejner. iznos ležarine kontejnera pri pristignuću u Srbiji zna samo Sveti Bog. pozvaćete telefonom luke beograd, ili kogagod da se već brine o tome. javiće vam se unjkavi glas, glas nekoga ko celog života sedi na tom istom mestu. shvatićete da je sudbina vašeg kontejnera sa stvarima u najmanju ruku neizvesna. nije jasno koliki je iznos ležarine. moraćete da rizikujete i pošaljete pa šta bude, verovatno ćete morati da plaćate mito. možda je u stvari bolje da ostavite sve, i vratite se kako ste i otišli, kao prosti i ubogi izbeglaja, samo sa jednim koferčetom, par knjiga, i sluškama na ušima.
kada jednom stignete, imate obavezu da se absorbujete u novo-staro društvo. za razliku od nekih ozbiljnijih država, Srbija nema neki baš izgrađeni plan o repatrijaciji svojih davnašnjih izbeglaja. valjda ne očekuje da će nekome sa Zapada pasti takva fiksna ideja o povratku na pamet uopšte, tako da čemu onda plan o repatrijaciji? imamo ionako osam miliona ljudi sa kojima ne znamo šta bismo (dobro, izuzev magične mantre Idemo u Evropu; bytheway, kako, čime idemo u evropu? šakape?). prepušteni ste sebi, kao i pre 15, 20 godina. novi-stari režim je uglavnom preokupiran zgrtanjem love za sopstveni groš, dok još ima mogućnosti za to. živi ne za sutra, ne čak ni od danas za sutra, nego za danas (pošto sutra može i da se ne zbude). sledeći korak je da nađete zaposlenje.
e, ovo je, vidite, problem. u Srbiji su vam neophodne veze. potreban vam je neko ko je direktor, upravnik kakvog sour-a (samostalno organizovano udruženje radnika, prim. aut.). ako nemate to, neophodno je da se sližete sa nekim blokom koji ima uticaja u društvu. tu imate nekoliko izbora, ali uglavnom se svi svode na neku varijaciju saveza komunista. imate mogućnost saveza komunista DS i SPS, potom imate mogućnost izbora saveza komunista SPC, potom saveza komunista nacionalista i četnika, i na kraju ali ne i najzanemarljivije, postoji i savez komunista liberaldemokrata. u svakom slučaju, Srbija danas je nova, izmenjena zemlja, u kojoj je sve postalo pluralno, pa tako čak i naličja kroz koja se manifestuje SK. vidite koliko raznih naličja ima taj savez: te socijaldemokratsko, te liberalno, te religiozno, te nacionalističko, koje god poželite. kako god da je, ne pokušavajte sami, ne budite budale, sližite se sa nekim od blokova i ne otežavajte sebi.
kada jednom dobijete skromnu ali beskrajno dragocenu platu, možete kupiti vrlo povoljno relativno dobro pivo, završiti sa drugarima šemu za neku solidnu maćicudo, zavaliti se u fotelju na terasi, gledati lišće breze kako poigrava na laganom vetru sporog Vavilona. ako ništa, barem ste stigli kući.