Čisto na samom početku da napomenem da se tekst ne bavi izumiranjem stočnog fonda u dragoj nam Srbiji. Krave su u mom selu odavno pocrkale, što zbog totalne neisplativosti čuvanja, što zbog komšijskih kletvi. E, sada ne znam šta je prednjačilo ali u svakom slušaju efekat je isti.
Čovek iz mog sela je preminuo pre desetak dana. Nije bio star, 1951. godište. Lekari kažu srce. Selo kaže sve ostalo. Nije govorio sa svojim prvim komšijom i bliskim rođakom, bratom. Razlog? Kao i u celoj Srbiji, međa između imanja. Dotični je za života sazidao kuću čija je streha (ili streja na lokalnom ribničkom) prešla nekih par desetina centimetara u susedovo. Sada kada je umro, nije mogao sa sobom da ponese taj deo "ukradenog" vazdušnog prostora sa njim "na onaj svet". Brat, mu je došao na sahranu i sada su kao super. Sada kad više jednog nema među živima. Šta je bilo potrebno da jedan drugom ranije pruže ruku? Ko to zna, možda neka svota zelenih novčanica, a možda i sama pomisao koliko je sve to glupost i oko čega se svađaju. Što je još gore dvorišta u selu su toliko velika da bi mnogi mogli da pozavide, odokativno 30-40 ari. Da li je u pitanju ljudska pohlepa ili samo klasična srpska tvrdoglavost?
Sigurno svako od nas ima ovakve manje ili veće primere a možda smo i mi sami akteri ovako neke gluposti ali odbijamo da to priznamo. Moj pokojni deda je imao jednu mnogo nezgodnu "žicu" a to je da je kada se na nekog naljuti mogao da izbriše čoveka za ceo život i da nikada sa njim ne progovori ni reč iako je možda čovek prvi komšija. Isto tako on nije pričao sa prvim komšijama, svojom braćom od strica, iz iste familije koji opet nisi ni međusobno razgovarali iako su bili rođena braća. Familija, šta ćeš?
Miljko Dumanović, dobar čovek i domaćin iz mog sela nije razgovarao sa mojim dedom zato što se moj deda na njega naljutio pre više od trideset godina. Razlog ? Pa Miljko je odsekao lipu veličine dečije ruke iz dedinog (mog) zabrana a deda je to video. Nismo osiroteli ni ostali gladni zbog "izgubljenog" drveta lipe. Miljko sigurno nije hteo da prekine sve odnose ni za šta a ovo je sitna stvar ali moj deda je bio takav. Tačnije cela ta familija je nezgodna, no dobro i ja imam njihove gene, samo se nadam da neću i ja da postanem takav nekad.
Sve ove glupe svađe, a ima ih mnogo, se nisu samo na tome završavale. Tako su samo počinjale a završavale su još većom mržnjom ni za šta. Čovek nekad stane da se zamisli zašto je to tako i kako je u stvari sve to i krenulo. Često se mržnja prenosi i sa kolena na koleno. Često može da se čuju reči "Mi sa njima lepo ne živimo". A posle par decenija se više niko i ne seća zašto se ljudi mrze, ali mržnja ostaje.
Inače pokojnik iz prvog pasusa je bio i veliki poljoprivrednik. Ljudi iz sela ne zovu nekog agronoma da im kaže kakve hemikalije treba da se primenjuju na određenim poljoprivrednim kulturama, jer zaboga kako to da neko iz grada zna bolje šta je bolje za moju papriku kad je ja gajim toliko godina. Rezultati ovakvog razmišljanja plaćaju svi. Ljudi sa sela manjim prinosima a ljudi iz grada proizvodima koji nisu najzdraviji i puni su hemikalija. Za dotičnog je vezana priča da nikada nije hteo nikome da kaže kojim preparatima prska određene kulture. A kada se vidi ambalaža preparata koje koristi, ni ona nije tačna jer je isti presipao jedne preparate u ambalaže drugih i samo on zna šta je šta. Zašto? Pa da komšiji crkne krava. Neki ljudi su uništili delove svojih kultura pogrešnim preparatima.
Moji tata kuće drži već dugi niz godina dragstor u selu. Malo-malo pa ga posećuje neka inspekcija:
- finansijska
- tržišna
- sanitarna
- iz NASA-e za nadgledanje satelita
Svaka traži da se ispune propisi koje država traži. Slažem se da svi moraju da poštuju zakon i propise sve je to u redu, ali kada dotični dolaze samo kod tebe onda ne možeš a da se ne zapitaš o čemu se u stvari radi. Inspekcije samo kažu anonimna dojava i toliko. Anonimne dojave naravno dolaze od konkurencije jer nikome nije u interesu da se prodavnica zatvori pa da moraju da idu još kilometar do sledeće a konkurencija ne zna da pobedi nižim cenama, većim izborom robe, boljom uslugom. Zašto? Pa da komšiji crkne krava, naravno.
Sada da odemo malo dalje. Videh ovaj tekst u Blicu. Naša teniserka je najlepša. Meni je to super. Ne igra kao što je igrala ali dobro Bože moj. Pokazala se bar u jednom trenutku da može da bude u samom svetskom vrhu. Zašto onda imamo komentare tipa "Neka ona igra tenis, šta se tu pokazuje drn drn drn . . . ". Zašto ljudi koji ne umeju ni reket da drže za sebe nađu da su kompetentni da nekom sude. Ona je bar nešto postigla, možda nije mnogo možda jeste ali je opet mnogo više od onih koji krenu da pljuju.
Isto je bilo i za Novaka Đokovića u ovom tekstu. Mnogi su njega bacali drvlje i kamenje što ne ide da trenira nego se šeta u gaćama. Kao kad najboljeg đaka bez konkurencije teraš da ide da uči još, jer to što zna nije dovoljno. Tačno je da uvek može bolje ali i ti ljudi koji nas predstavljaju u svetu su ipak obični ljudi kao i svi mi.
Ne radi se ovde samo o Ani i Novaku, nego o veoma širokom dijapazonu ljudi, javnih ličnosti koji bivaju kritikovani od druge strane, onih koji manje više imaju problema da se potpišu a da ne miču usnama.
Svaka kritika je dobra, ali zašto mora da bude zlobna? Da komšiji crkne krava, naravno.