primetio sam novi modni trend u sajbermikrosvetu devedesdvojke, a to je da se stvorio jedan horić ljudi koji se bogznakako upiru da iskažu svoje gađenje prema božiću.
yea well, njihovo slobodno legitimno demokracko pravo da šire mržnju i ne znam kakvu šatro prefinjenu gadljivost i nezainteresovanost, njihovo pravo jer tok tranzicije u srbiji čudan, okej, crkva zauzima čudnu ulogu, i na kraju krajeva, neko im je istiltovao mozak da tako rade.
nemam mržnju za takvu ljude, naprotiv, imam razumevanje. njihovo ponašanje je u najvećoj meri, ako ne i potpunoj, posledica uloge crkve u društvu poslednjih desetak godina. njihovo dakle foliranje je reakcija na crkveno foliranje. doduše, vidim tu i druge elemente foliranja, foliranje kao takvo, foliranje, tačka.
opet, nemam hejt za hejtere božića. njihov moddafackin problem, s tim dok me se taj hejt ne kosi i ne izaziva mi loše raspoloženje, kao i uvek kada se susretnem sa ljudskim besmislenostima, da ne kažem njesrima.
crkva je tu je gde je, u katastrofalnoj situaciji, vođena pogrešnim i fejk ljudima (ko čitat ume nek razume). ovi communist pozeri su takođe tu gde su, pojedini delimično isprani višegodišnjim funkcionerstvom u kojekakvim postkomunističkim političkim radovima.
međutim, božić je božić, miran porodični praznik koji se slavi u srpskim porodicama na miran način otkad je sveta i veka. čak i kad su nam se đedovi odrekli crkve zbog njene sramne uloge u društvu 30-ih prošlog veka, božić i slave su ostali, iako su đedovi bili punih pluća novih ideala...
whatever, šejmfulan je ovaj današnji hejt unuka. okej nemojte da slavite, ali ostavite na miru ljude koji slave a nisu slepi sledbenici političkoekonomske organizacije srpske pravoslavne crkve. i zato, moja božićna poruka svim slepim hejterima krismasa je: krepajte dečki, vaš hejt će proć, božić nestat neće...
uz pjesmu moddafacka