Bilo je to jedno toplo julsko leto. Predsednik je položio zakletvu i preuzeo dužnost vođe nacije. Sedeo u svojoj kožnoj fotelji na Andrićevom vencu i čitao novi broj Praktične žene na koji je bio pretplaćen. Najnovija brokoli dijeta mu je zapala za oko.
- Malo sam se ugojio, mogao bih da je probam, - reče predsednik, koji je bio veoma lepa, ali i veoma zao čovek, koji nije mogao da podnese da je neko lepši i zgodniji od njega.
- Ma kakvi ugojili, Vi ste najzgodniji predsednik na svetu, - reklo je čarobno ogledalo sa masivnim zlatnim ramom, koje je dobio na poklon od roditelja za osamnaesti rođendan.
Predsednik je ustao iz fotelje i prišao čarobnom ogledalu.
- Pa hajde to da proverimo. Ogledalce, ogledalce moje, kaži mi na svetu najlepši ko je?
- Vi ste najlepši predsedniče!
Predsednik je znao da ogledalo govori istinu i bio je zadovoljan. Međutim, vreme je prolazilo, krize su dolazile, muke i problemi na poslu ostavili su traga na predsednikovom licu i telu. Jednog hladnog oktobarskog jutra, posle pet godina predsedničkog rada, stao je pred ogledalo i zapitao:
- Ogledalce, ogledalce moje, kaži mi na svetu najlepši ko je?
- Vi ste lepi predsedniče, ali Julija Timošenko je ipak lepša!
Predsednik je pobesneo i odmah zamrzeo Juliju. Zavist i ljubomora u predsedniku su svakodnevno rasle. Jednog dana predsednik više nije mogao da izdrži i odlučio je da je vreme za akciju. Pozva je svog prijatelja ministra vojnog i reče mu:
- Nešto sam razmišljao jutros. Odavno nismo ratovali. Baš je nekako dosadno. Evo gledam naš napaćeni narod i mislim da bi ga jedan rat malo oraspoložio. Šta ti misliš?
- Odlična ideja gospodine predsedniče. A protiv koga bi ratovali?
- Protiv Ukrajine. Ona njihova Julija me mnogo nervira. Naročito one njene debilne pletenice. Sva je nekako gadna i fuj. Jel imamo neke rakete da je gađamo odavde?
- Predsedniče ne bih znao, ali mogu da proverim – i izvadi mobilni i posla jedan sms. Posle nekoliko sekundi stigao je odgovor:
- Kaže Ponoš da nemamo.
- E jaka nam je vojska kad nemamo takve rakete. Odmah da naručimo par komada i jedan satelit da gledamo šta Julija radi.
- Razumem gospodine predsedniče, biće obavljeno.
Ali predsednik je bio nestrpljiv, nije mogao da čeka da stignu rakete i satelit, već je odlučio da stvar uzme u svoje ruke. Šetao je po svojoj kancelariji gore dole, levo desno, uzduž i popreko i najzad smislio način kako da se reši Julije. Odlučio je da se preruši u staricu, kako ga niko ne bi prepoznao. Nabavio je najlepše narandže i natopio ih otrovom, poređao u korpu i krenuo na put.
Nakon dugog puta kroz šume i planine predsednik je ugledao kuću u kojoj je živela Julija. Prišao je bliže i pokucao na vrata. Ispred njega pojavila se prelepa Julija:
- Dobar dan stara bako, šta prodajete?
- Dobar dan prelepa Julijo. Prodajem najlepše i najslađe narandže na celom svetu. Ovakve nećeš nigde naći.
- Hvala bako, ali sam se narandži zaista zasitila. Dođi kad budeš imala nešto što mi zaista treba - i zalupi vrata.
Predsednik, prerušen u staricu, razočarano se vrati kući i poče da smišlja bolji plan.
- Hm, šta treba ovoj plavoj veštici. Šta, šta, šta? – razmišljao je naglas.
Posle nekoliko dana razmišljanja najzad je došao do savršene ideje. Opet se prerušio u staricu i krenuo na dug put kroz šume i planine. Kada je stigao do kuće u kojoj je živela Julija opet je pokucao na vrata i ona mu otvori vrata.
- Opet vi stara bako. Šta ste mi ovog puta doneli?
- Iako baka ne vidi dobro, primetila sam da ti je retka kosa, sva izgorena od farbanja i da su ti procvetali krajevi. I stvarno ne znam kako su tebe mogli da proglase za najlepšu, - promumlja sebi u bradu. Zato sam ti donela čarobni šampon, koji će tvojoj kosi povratiti stari sjaj.
Julija je bila oduševljena i odmah je kupila jednu flašicu, ali nije znala da je šampon bio otrovan. Istog momenta je odlučila da opere kosu novim čarobnim šamponom. Raspustila je pletenice i nanela čarobni šampon. Čim je šampon dotakao njenu kosu, otrov je počeo da deluje i Julija je pala mrtva na pod i čulo se jako tup.
Kad je taj zvuk stigao do predsednikovih ušiju počeo je zlobno da se smeje, okrenuo se i otišao. Čim se vratio na Andrićev venac i skinuo kamuflažu, predsednik je prišao čarobnom ogledalu i sav uzbuđen upitao:
- Ogledalce, ogledalce moje, kaži mi na svetu najlepši ko je?
- Vi ste lepi predsedniče, ali Jens Stoltenberg je ipak lepši!
Predsednik je pobesneo i umalo razbio ogledalo, ali je odlučio i da Jensu smrsi konce. Dok je pisao telegram saučešća ukrajinskom narodu odlučio je da se neće smiriti dok ne bude opet najlepši na svetu.
Lista koja je za sve kriva >>>
Predrag M. Azdejković