Mediji su, kao i svake godine u oktobru, brzo reagovali i objavili vest da je Nobelova nagrada za književnost dodeljena nemačkoj književnici rumunskog porekla Herti Miler (Herta Müller). U prvim izveštajima se navode osnovni biografski podaci - rođena je 1953.g. u selu Nickidorf u Banatu, Rumunija, gimnaziju je pohađala u Temišvaru, studirala je nemački i romanske jezike, a kao posebni kuriozitet, da je otpuštena s posla iz jedne fabrike i jedne škole zato što je odbila da sarađuje sa sa Sekuritateom, Čaušeskuovom tajnom policijom. Međutim, o njenom književnom delu u prvim izveštajima ne kaže se gotovo ništa. Najviše što smo u prvim vestima mogli čuti ili pročitati jeste da je Herta Miler do sada objavla više romana koji su prevođeni na više stranih jezika.
Naravno, ne možemo se ljutiti na medije, jer Herta Miler je gotovo nepoznata izvan Nemačke. Nobelov komitet Švedske kraljevske akademije uverava nas da dobitnica Nobelove nagrade za književnost kroz svoje celokupno delo "bogatom poezijom i iskrenom prozom opisuje svet obespravljenih." Nema razloga da ne verujemo učenim članovima Nobelovog komiteta, ipak, oni su i ove godine iznenadili, ne samo širu svetsku javnost, već i poznavaoce književnosti, dodelivši nagradu u svetskim relacijama gotovo nepoznatoj književnici.
Ko je Herta Miler?
Sa opširnom biografijom i bibliografijom Herte Miler možete se upoznati ovde, a sa nekim njenim stavovima ovde. Po knjižarama u Srbiji nema njenih knjiga, jer nisu do sada prevođene na srpski jezik. Na srpskom je objavljeno samo dve-tri priče u časopisu Polja. Dakle, gotovo identična situacija kao i prošle godine kada je nagrada dodeljena Le Kleziou, piscu poznatom samo u Francuskoj.
Nobel je u svom zaveštanju napisao da se nagrada dodeli onome ko u književnosti stvori najizuzetnije delo idealističke tendencije. Kriterijumi kojima se Nobelov komitet rukovodi nisu poznati izvan Švedske kraljevske akademije.
O književnom delu Herte Miler ne mogu reći ništa, jer ni jednu njenu knjigu nisam pročitao. Sudeći po tome da je za koplje bila ispred velikana poput Amosa Oza, Maria Vargasa Ljose, Filipa Rota i Salmana Ruždija, trebalo bi da je i bolji pisac od njih.
Ili, je možda Nobelov komitet pogrešio?