Mislim da je istorija važna. To mislim zato što mislim da je važno da znamo što više možemo da znamo, ne kao pojedinci već kao čovečanstvo. I na primeru istorije podrazumevam da je važno da znamo svaki detalj koji možemo da znamo. Istorijom se naročito rado manipulisalo od XIX veka u svrhe raznih imperijalizama, pa i danas traje ta borba da se raščisti što jeste i što nije bilo.
Revizija istorije, sabiranje svega što znamo na jednom mestu, još uvek se nije dogodilo. Ovde pre svega mislim na suve događaje, godine, likove, brojke i slično. Ne mislim na uzroke, posledice, veze i ostalo. To je već trenutak kada počinju tumačenja, ideologije, nacionalni ponosi, razlozi za današnje odluke. Prateće okolnosti još dugo dugo će biti pod uticajem interesa, čak mislim toliko dugo da ćemo pre izumreti kao vrsta nego uspeti da imamo jednu, objedinjenju sliku našeg razvitka.
Sanjam često jedan softver čiji bi interfejs bio prosto Zemljina kugla, i, kao što to sada možemo preko Google Earth-a, da možemo izabrati da li će nam se prikazati granice država, religija, da možemo lako leteti sa kraja na kraj sveta, kontati šta se događalo na Dalekom Istoku dok smo mi vodili ratove hrišćana i muslimana, na primer, ili, dok smo se mi ovde zanimali nedavno po frontovima i ulicama, šta se to događalo, i gde, pa klikneš: u medicini, u građevini, u muzici, u demografiji, ekonomiji, prosečnoj naseljenosti ili na drugim područjima sličnim nama, tada.
Sanjam da pustim kulture i države i religije, na primer, svaka godina jedna sekunda, na primer, dva sata mi treba da se zavalim i pogledam kako se na ekranu vrti Zemlja i poslednjih 7.000 godina crvenih i žutih i plavih i zelenih polja koja se javljaju kao tačke pa se šire, prožimaju, nestaju, od Aljaske ka Panami i dalje ka jugu, od Makedonije do Indije, od Meke do Pirineja i na drugu stranu do Indonezije, kako mi uveličava karakteristične trenutke važne datume i ljude, i po par rečenica mi daje o njima, od kojih je krenulo dalje nešto što je ostavilo traga u narednim vekovima, za nas.
Sanjam da klikneš, na primer, slikarstvo, ili arhitektura, i da Zemlja na ekranu počne da se okreće i da ti prikazuje sličice tamo i ovde hronološkim redom, od Papua Nove Gvineje, preko Evrope do Pacifika i Okeanije, od koliba i igloa do Mehnetna, Hong Konga i Dubaija, da zastaneš ili ubrzaš nekad mišem, da odrediš granice vremena od kad do kad, da ti u sporijem modu izbacuje više detalja, da svaki čas možeš da klikneš na građevinu, zastaneš, pa saznaš o njoj sve što znamo, ili tek malo, da klikneš onda na tu kulturu ili graditelja i da ti prikaže sve od njega, od nje, da ti paralelno ređa na skali na dnu ekrana sličice kako se pojave, pa da izabereš samo komparaciju Severne Amerike i Australije, na primer, ili piramidalnih građevina širom sveta, kad je koja nastala i gde, pa dodaš opciju da ti prikaže upoređenje dimenzija, godina, broja radnika, godina trajanja građenja, ili da ti prikaže sve građevine nastale od mermera, ili sve vodne veštačke kanale i sisteme, pruge ili širenje Interneta, ili samo slike iz pećina, ili samo žičane instrumente, ili da ti prikaže sve odjednom u jednom trenutku vremena koji sam odrediš.
Naravno, u svakom trenutku su aktivni linkovi ka naučnim emisijama, klipovima, online enciklopedijama, raznim tekstovima, galerijama fotografija, ma... Jedno opšte povezivanje današnjeg Google Earth-a sa današnjom Wikipedijom, YouTube-om, sajtovima TV-kanala, galerijama muzeja i lokaliteta sveta, pa sve to na kvadrat ili na kub, ili na tri pičke materine.
Mladena više niko nikad ne bi video, niti čuo za njega. Samo bih se pojavljivao negde na mreži u vidu beskonačne liste linkova i to je sve. Tu bih bio, na njima bih živeo, ima ko će nastaviti taj film i bez mene. Sa zadovoljstvom bih se prepustio slatkoj smrti radoznalosti.
P.S. bedna skica.. iliti kakvu sliku imam u glavi kada slušam priče o četnicima i partizanima