Kako se ovog oksimorona nisam setio ranije? Možda zato što odavno mahom pričam samo sa onima sa kojima se slažem. Mišljenje bi trebalo biti skopčano sa logikom, a kada je tako, onda može postojati jedno, nikada dva, a nedajbože više. Jedine razlike u mišljenju koje mogu da tolerišem jesu one uslovljene razvitkom naše ličnosti i okolnostima koje su ga pratile. Pa i tada, mišljenje je jedno, i razlikuje se jedino u intezitetu zanimanja za određenu temu i nakupljenim lošim ili dobrim iskustvima u vezi sa istom. Pa primeri u glavi...
Forume, izbore, glasanja, peticije i slično, na primer, ignorišem, uglavnom. Pitanja postavljam, mahom, tek onako i da bi nešto bilo smešno. Ne tiče me se mišljenje drugih na istu temu. Tiče me se jedino u smislu slažemo li se ili ne. Ako se slažemo onda je u redu, ako se ne slažemo - neko greši. Sad, da li treba još da napreduje ili mu je trenutno pažnja u prevelikoj meri na nekom ličnom iskustvu, ili mu je sujeta u trenu povređena, ili nije imao dobrog sagovornika pre na sličnu temu, ili šta god, nije važno. Pa primeri u glavi...
Pričam nešto, pričaš nešto. Kažemo OK je ili nije OK, ili ne kažmo ništa, i to je sve. Kada uvidimo da je onaj drugi u potpunosti razumeo šta smo hteli reći a da se i dalje ne slaže, ili bar ne u potpunosti, to je dobar znak da malo razmislimo o promeni svog stava, jer, moguće je da nešto propuštamo. Kada nastupimo plahovito a neko nam odgovori uvažavajući stav i prenebregavajući ton, onda je vrlo verovatno da nešto propuštamo, jer je vrlo verovatno da je tim putem prošao pre nas i sad je negde drugde, dalje ili više, kako god. Pa primeri u glavi...
Kada se neko samo šali, i govori ma opušteno i slično, onda je vrlo verovatno da je prosto tupson koji je negde čuo da tako pričaju mudraci, kao: ma nije sve crno/belo, o ukusima se ne raspravlja, jurišaš na vetrenjače, zavisi ko šta voli, i druge besmislice (opširnije u nekom od prethodnih blogova). Pomirljivi ljudi su besmislena grupacija koja je na blef, slizavanje, glumu i druge prevare, uvalila dupeta na vrlo visoko mesto u opštem poimanju civilizovanog ponašanja. Pa primeri u glavi...
Razmena mišljenja ne postoji. Postoji razmena ličnih iskustava, nadovezivanje, verbalno oblikovanje sopstvenih misli u razgovoru, i naravno, duhovitosti u međuvremenu. Postoji i prećutkivanje i blagi osmeh kada nas ne dotiče neka tema, ili smo je prošli uzduž i popreko, ili znamo u šta će da se pretvori razmena mišljenja u tom trenutku. Pa primeri u glavi...
Poštovanje tuđeg mišljenja ne postoji. Postoji samo poštovanje tuđih iskustava koja su dovela do stila u razmišljanju, postoji oduševljenje kada na, nama, sasvim nov način neko postavi neke stvari, postoji osmeh i postoji slapanje očiju: koji si ti car/carica. Postoji i gledanje sa strane, sa interesovanjem za novu temu o kojoj ne nameravamo ništa reći jer nismo familiar s njom, pa bismo svojim naprasno probuđenim mišljenjem samo usporili proces upoznavanja sa nečim što nas zanima. Pa primeri u glavi...
Uostalom, jedna je lopta na terenu. Kad nje nema, svima podjednako važne, nema ni igre. Lopta je suština mišljenja o nečem i ista je za sve, čak i kada stoje na različitim pozicijama, na različitim stranama, u različitim ligama. Kad je lopta nekome želja da bude u pravu - crveni karton. Pa primer ispod.
P.S. srećan mi prvi rođendan na blogu b92.