autorka mr Dragana Ćorić
/predsednica UG RODITELJ - Novi Sad
Poštovani prijatelji
Na prethodnom blogu, pričom o nevidljivom ocu, obratila sam vam se sa molbom za savete i pomoć.
Ovom prilikom želim da zahvalim svima koji su dali svoje savete i predloge u rešavanju nimalo jednostavne životne situacije
Ukoliko želite da učinite jedno dobro delo, pomozite malom Martinu da ostane sa svojim samohranim ocem
Martin Marinković, 205-9011004104840-59 Komercijalna banka
Ovo sam od moje olujrođene dobila, za Dan žena.
„Majko, mama, mamice
Slađa si mi od salamice!
Što volim kad se smešiš
Znaj da nikad ne grešiš!
Kada kažem nešto grešno
Tebi je to jako smešno!
Znam da i ti mene voliš,
Čim si htela da me rodiš.
Jao mama, što te volim!
Da me zagrliš ne treba da te molim!"
Casni sude,
poceo bih svoju iyjavu konstatacijom da su sudije u Srbiji neadekvatno cenjene i da su plate i uslovi rada u srpskim sudovima necovecanske.
Elem, na poslu je kruzio taj spisak svako jutro. Ko ce sa mesom, ko ce sa sirom. Burek, jel!
Avaj, dusmanin mi to znadoshe !
Kao i svako jutro usao sam u svoje lukuzno auto kojim su me odveli na moje odgovorno radno mesto koje sam preuzeo da bi Srbiji bilo bolje!
Po ulasku u objekat, iz daktilobiroa su javili da moram da se ranije nego inace izjasnim za burek, jer bi kurir hteo ranije kuci.
U
"Potpiši", rekao je oficir, "tvoj muž, Rade Panić, bio je ruski špijun, staljinista, izdajnik, neprijatelj naroda. To je šta ovaj dokument sadrži. Potpiši smesta!" Eva Panić nije mogla da odluči šta joj je bilo bolnije da čuje: opisivanje njenog muža kao izdajnika, ili pozivanje na njega u prošlom vremenu. Samo koji tren ranije je čula da se Rade, njen Rade kojega je volela svom dušom svojom, obesio u zatvoru. Novosti su je bacile u stanje šoka. Jedva da je počela da pojmi stravičnu realnost njegove smrti, a sada je nazivan izdajnikom i neprijateljem naroda. Osećala je kako počinje da joj narasta tupost u svim čulima.
Mleko nije samo hrana - vrzmalo mi se po glavi dok sam, sva očajna pre pet godina pokušavala da dojim svoju prvu bebu Janu. Dva meseca smo se mučile (više ja nego ona) i na kraju smo došle do stadijuma kada je dojenje lepo i lako. Od tada, prošlo je dosta, rodio se Aleksa i dojio, rodila se Sara i ona uživa u blagodetima majčinog mleka. Uživala sam u tome što svojoj deci mogu da pružim najbolje, što je meni lepše, lakše i komfornije. Nisam baš razmišljala mnogo o mamama koje nemaju tu privilegiju da njihova deca dobijaju majčino mleko.
Jesam, razmšljala sam svaki
Za nekoliko dana kećem u svoju možda najveću avanturu: voziću Pamirskim platoom u Tadžikistanu. Pamir hajvej je drugi najviši autoput na svetu, s tim što tu reč treba shvatiti uslovno, budući da većom dužinom ne postoji asfalt i da i put i predeli kroz koje prolazi više liče na Mesečevu