Nazvala ja mamu pre neko veče i tako, zapitkujem je koješta o prošlim vremenima i ljudima, a nju ta moja pitanja, uglavnom, nerviraju. Kaže: "Šta će ti to? Nećeš, valjda, o tome da pišeš?" Lažem je da neću, nego eto da nam razgovor što duže traje. I padne mi na pamet da je pitam kako su se pomirili ćale i Vito. Prve komšije, bre, živeli k'o jedna kuća, a zavadili se, samo krv što nije legla!
Sećam se kad su se posvađali da je bilo grozno i da smo ih jedva razdvojili da se ne poubijaju. Sećam se i razloga, Vitova snaja dobila neko ljubavno pismo, a on osumnjičio
Posle mene potop je najčuvenija sebična rečenica na svetu! Postala je životna maksima mnogim kasnijim diktatorima a koliko vidim danas je i u Srbiji na delu.
Na Svadbi u Kani, Mati Isusova, Bogorodica, primače se Sinu i šapnu mu: Nemaju vina! I šta biva? Sin Božji, plod bezgrešne Marijine utrobe, grubo (za moj ukus) joj odgovori: Ženo, šta ja imam s tobom? Slična stvar se desila, nije bitna lokacija niti da li je bila pre ili posle ove, sedeo je za večerom u kući nekog domaćina sa svojim apostolskim trabantima,
Dragi blogeri, blogerke i ostali sugradjani, naša gošća je jedna super-majka iz Pančeva:
Valerija Jurica
Zvezdana je rodjena 27. 12. 2004. godine.kao zdrava beba. Razvijala se potpuno normalno: progovorila je i prohodala sa godinu dana i igrala se i pevala sa drugom decom. Bili smo presrećna porodica... Sve do novembra 2007. kada je moja Zvezdana dobila prvi epileptični napad. Tada je, polako, za nas počela naizgled beskrajna agonija.
Stefan, kao i njegov 4 godine stariji
„Beba zna sve. Oseća sve. Beba nam gleda pravo u dušu, zna boju naših misli. Bez pomoći jezika..."
Ovih dana navršava se 40 godina od prvog izdanja knjige „ROĐENJE BEZ NASILJA" francuskog ginekologa Frederika Leboajea. Knjiga je ubrzo doživela više izdanja i prevoda, izazivajući brojne polemike i mentalnu revoluciju u poimanju porođaja, tretmanu beba i porodilja. Radilo se o tzv. prirodnom porođaju, u kućnim uslovima, uz prisustvo ukućana, najčešće partnera i, naravno, babice.
Za Ivana sam saznala na vrlo neobičan način. Bila je 2013. i ja sam stigla u Bangkok, gde sam imala ugovoren besplatni smeštaj preko liste Warmshowers. Ugostila me je vlasnica privatne škole koja uopšte nije biciklistkinja, mada je posle našeg druženja kupila bicikl i u svojoj šezdeset i nekoj počela da vozi. Već prilikom susreta, rekla mi je da sam je zbunila, pošto je mislila da je reč o muškarcu koji putuje oko sveta. Na Warmshowers nije ni gledala moje fotke, a pošto joj samo moje ime ne znači ništa da bi znala o kom rodu je reč, to je zaključila da samo mušarac može pedalati okolo sam. Grohotom se smejala kad je otkrila svoju zabunu. I tada mi je rekla kako smo mi svi iz Srbije neobični.
"Koji mi? Poznajete još nekog iz Srbije?"
"Ima jedan vaš, isto biciklista, pitao me je za smeštaj. Njega sam odbila jer sam već imala goste. A i pola ga nisam razumela, govori engleski mnogo brzo."
Sad je na mene bio red da se začudim. U tada malom i manje-više poznatom svetu srpskih cikloputnika, znalo se ko je gde putovao na dalje destinacije. Ni meni ni rijateljima koji su pravili duge ture, a koje sam odmah pitala, nije bilo poznato da je neko vozio čak u Tajlandu.
Međutim, sudeći po svemu, ovde je najgore, najteže i najnezahvalnije biti - roditelj.
Pred sam porođaj, zbog nemara ili zbog koruptivnosti lekara, možete da izgubite bebu.
Čim postanete roditelj, postoji opasnost da vam ukradu dete iz porodilišta, a vama kažu da je umrlo na porođaju.
Ako prođete te početne ispite, čeka vas niz sledećih u vidu pijanih vozača, loših profesora ili nezgodnih komšija.
Dođi kad sjaj, dođi kad odeš
Oboji misli u reči što dišem
Dođi kad srce stane da kuca
Dođi kad sjaj oboji Um
Lepe su boje, lepo je veče
Lepi su risovi u tvojoj šumi
Lepa je misao, lepe su visine
Lepe su strane sveta tvog
Lepo ti je...
Lepo ti je..
aj dok čekam da komšija Robinho otvori komentare i ne bruka Klaru, mene, Milju i Đina sa ovim zatvaranjima mogućnosti da se priča slobodno, obelodanjujem da sam i ja kao i svako željan normalnosti gotivio Điđu, i da me se dojmilo potpuno u ta 3 minuta priče kada sam ga sreo u Vitlejemu u crkvi za Božić dveiljadite koliko je normalan i prijatan lik - on se, valjda, nešto krio od Miloševića koji je još tada jurio da ga smakne, nevertheless,