како обезбедити да останеш најмлађи укућанин?
Gost-autor Saša Rajkov
Dosta prašine se diglo ovih dana povodom usvojenog predlloga jednog zakona, a priznaćete, ne mare često građani Srbije šta u zakonu piše. Radi se o novom, šestom po redu Zakonu o legalizaciji, odn. „ozakonjenju objekata”, o kojem ovih dana raspravlja Skupština. Sporan je Član 5. koji kaže:
Da ste čitali kritike i štampu pre odlaska na koncert, možda biste poželeli da prodate kartu. Sa zluradošću mase kojoj je potreban pali junak da bi se bolje osećala, mediji se utrkuju ko će da joj sroči najbolji rekvijem. Žao mi je, naslov je iz 1984-te, izvolite kopipejstujte ga - there is only one Queen ...
Bilo jednom jedno, bilo koje, javno preduzeće.
Ali, pre svega, znate li šta je to javno preduzeće? Ako ste naivni, reći ćete da je u pitanju državna firma čija je obaveza da upravlja nekim javnim dobrom, recimo vodom, putevima, prugama, osvetljenjem ili skloništima. No, ako ste iole odrasli, onda znate da je to jedna efikasna simbioza partije na vlasti i sindikata. Partija na vlasti nagrađuje svoje članove za uspeh na izborima postavljajući ih na zgodna direktorska mesta u javnom preduzeću, a predstavnici sindikata, u zamenu za lezilebovanje, ne talasaju nad nesposobnošću postavljenih direktora i aktivno, kroz radničke-sportske igre, kase uzajamne pomoći, sindikalne pozajmice i vaučere za letovanje i zimovanje, drže radnike pod kontrolom. Sve ovo plaćaju radnici ovog javnog preduzeća, kao i svi ostali radnici, kroz budžet ove naše, ili čija li je već, despotije.
Svaki direktor ponaosob kraducka u većoj ili manjoj meri, novogodišnji promotivni materijal se sakriva i traži kvartalno doštampavanje, gorivo se cisternama danonoćno doprema do službenih pumpi, novac se pere kroz ogromne račune za velike nabavke i ostale rehabilitacije; stručnih radnika ima dovoljno, sitnoj boraniji se sistematski i po Zakonu o radu isplaćuje molitveni dodatak za započinjanje bilo kakvog posla, magacini su još uvek puni opreme i rezervnih delova, privatne firme pristaju da izdaju potrebnu robu na lepe oči u nadi da će ući u taljenje sa državom, trenutni premijer i/ili ministar povremeno vikne DA NE MOŽE TAKO VIŠE i slično. Ukratko, idila.
Ljudi teško podnose slobodu, jer tu moraš biti individualac, ne možeš biti dio čopora, i to je naravno problem - šta onda raditi uopće sa sobom, kako živjeti, u takvoj situaciji gdje se sam moraš izboriti za nešto... Ono što je nekad bio skandal, i danas je skandal, to je stvarno smiješno. Ta evolucija nekak strašno sporo ide. Meni je danas smiješno uopće pričati o tome - "zakaj se skidate?". Isti odnos kakav je bio prije 25 godina je i danas, znači, ništa se nije promijenilo u glavama ljudi. Zato ja stvarno svuda kažem da smo takva ruralna sredina kojoj treba sljedećih tisuću godina da se ljudi malo osvijeste. Vlasta Delimar
Prst u oko lažnom moralu
Vlasta Delimar je Žena. Zrela Žena. Pri tom Žena koja je apsolutno svesna: sebe, svog pola i roda - baš kao i okolnosti odnosno mehanizama po kojima funkcioniše svet koji ju okružuje, i koji, pri tom, nažalost baš i nije naklonjen Ženama kao što je ona. Zbog toga Delimarova vlastiti pol i telo ─ golo, žensko telo u stalnoj akciji - najčešće koristi kao sredstvo pobune i bunta protiv svih ograničavajućih građanskih i malograđanskih normi (i formi) društva u kom ona kao Žena i kao umetnica deluje i živi.
Премијер нам се обратио. Неформално, како, јел, премијеру једне озбиљне државе и приличи, путем таблоида како то већ иде у тако озбиљним државама. Добро је то. Иако имамо безброј снимака на којима смо имали прилике да се упознамо са господином премијером, они су незгодни јел увек постоји контекст. Кад напишеш ауторски текст, нема контекста, то су аутентично твоје мисли, које откривају твоју аутентичну позицију по питању неке конкретне ствари. Да видимо шта можемо да разумемо из премијеровог текста који иначе можете наћи ОВДЕ>>>>ЛИНК или ОВДЕ>>>>ЛИНК (Новости)
Премијер је текстом доказао неколико ствари које смо вероватно већ знали о њему, али нисмо имали из прве руке.
Evo, da ne ispade da sam propustila da okacim u cetvrtak. Posto trenuatno nisam kod kuce, izvinjavam se unapred na svim mogucim tipfelerima, posto nisam u mogucnosti da sad proveravam tekst. Iz istog razloga ilustracija uz ovaj blog sledi vam, verovatno, sutra, kad se dokopam svog kompa. A sad, po obicaju, reci ima Anonimni_Autor.
EDIT:
Konacno sam se docepala svoje masine! Greskice ispravljene. Uzivajte.
Bilo je bogato leto u Šumi Trolova. Svi stanovnici Mag-Mela navikli su se na dve nove vile. Njihova otvorenost i volja da savladaju sve običaje i veštine vilinskog naroda bila je za svaku pohvalu. Stekle su mnoge prijatelje među Kjuovim sunarodnicima. Ipak kao vile koje su se zaklele na potomstvo krunskom princu, bile su pod stalnim budnim okom grupe starijih vila i vilenjaka okupljenih oko Haldira. Taj nezvanični krunski savet upravo je zasedao u dvorani Majke Magle. Tema razgovora bile su, naravno, Frija i Un.
Zagrljaj i poljupci.
Jebote, nismo se videli od prošlog milenijuma...
Zar je prošlo četrnaest godina?
Ma više, skoro dvadeset...
Ne zajebavaj...
Izgledaš bre k’o momak, dobro, posedela ti kosa, posedela brada ali nigde bore i vitak si burazeru...
Ne preteruj, šta tebi fali...
Šta mi fali, vidi mi stomačinu, širi sam nego duži...
Jebi ga, uvek si bio bucmast, voliš brate da klopaš… još ako i guneš koju…
Evo, današnji dan se po vestima ne bi mogao baš nazvati "danom patriJotskih poruka"..
Kao da je nešto onostrano ublažilo taj tonus, a i Kuper nam dolazi sutra.
Tako možemo čitati sledeće:
Tadić: EU nema alternativu Izvor: Tanjug
Aranđelovac -- Predsednik Srbije Boris Tadić na otvaranju Samita sto biznis lidera u Aranđelovcu rekao da, i pored slabosti koje pokazuje, EU u ovom trenutku nema alternativu.
Ovo odavno nije izgovorio.
Ni da pomene "crvene linije"..