Oda tati
gost autor:
Ana Babić
e, deco,
svi znate da ja volim jm:)
mislim da je njen aktivizam
usmeren na prave stvari,
mislim da zna da misli,
da ume da argumentovano razgovara,
i da podnese kritiku.
i kad je (kritika) neprincipjelna.
jelena je otišla odavde.
s razlogom. tako mislim.
jer kapiram njen način razmišljanja.
i zato:
za sve one koji bi i dalje da čitaju šta ms. milić
ima da kaže:
može da procita ovde.
ako neko želi da komentariše...
Zamalo da zaboravim da okačim - znate svi da sam zaljubljena u sneg. Daklem, posle kriptozoološkog izleta, Anonimni_autor se vratio priči koju vam priča već neko vreme. Današnji nastavak - kako je sagrađen I.M.I.R
Pregovori sa Džilovima došli su u svoju završnu fazu. Najveći kamen spoticanja bio je broj kolonista na novom brodu. Džilovi su se, naravno, zalagali za jednak broj ali, Geltazar nikako nije hteo da pristane na to. Možda je to izgledalo čudno ali, na žalost, bio je potpuno u pravu:
Četvrtak je, pa da ne kvarimo naviku... :cvetic:
Nego, da se vratimo osnovnoj priči...
U isto vreme kada su Arnas i Lesing otišli iz Ejaberga, na sasvim drugom kraju Norlanda jačala je moć jednog čoveka poznatog kao Sigvrat Odvratni. Sigvratov otac beše kao i Ejojf, jedan od preživelih boraca kralja Osfifa Pobožnog (Hrišćanina), čija su zlodela bila dobro zapamćena u ovom narodu.
Gost autor: Migel Anhel Pedroso
Gustavo Alehandro Fuentes, bio je miš! Pre i ispred svega zbog svoje plašljivosti. I izgledao je kao miš. Malenog rasta, jedva nešto preko 150cm, sitne glavice i okruglih očica, odeven u odelo prljavo sive boje, sitnih koračića kad je već morao da hoda, uvek se plašljivo okrećući ili glave zabijene u prašnjave listove stare arhive kvarta San Telmo. Po rangu je bio najniži činovnik. Arhiv je bio smešten u velelepnoj
Osećam se malo blesavo - kačim ovo, a niko se ne oglašava?
Za one koji su očekivali nastavak, izvinjavam se što su čekali do danas, bila sam malo u gužvi:
Centralni hol kompleksa Bororovoh palata u Zaparu bio je izuzetno predimezionirana građevina. Imao je veličinu dva fudbalska igrališta i troduplo veću visinu, što je zapravo smanjivalo utisak prostranosti.
Oko četri stotine Elfa zbunjeno su se tiskali na njegovom podu, u podnožiju veličanstvenih kristalnih stepenica. Niko od njih nije ni slutio zašto su bili pozvani i pod oružanom stražom sprovedeni ovamo, jer su sladbenici Araksa iz predustrožnosti bili organizovani na gotovo gerilski način. Svako od njih je poznavao samo svoga mentora, petoricu do semoricu elfa iz svoje ćelije i starešinu od koga je primao naređenja i kome je predavao informacije. Molili su se u tim malim grupama i nisu uopšte imali predstavu o veličini i brojnosti reda.
U dubinama potpalublja tavori još jedan biser... malko je nepravilan - ne ume da postavlja slike kako valja - često su mu ogromne, a tekstovi dugački no to mu daje posebnu draž.
I ima prelep avatar. :)
Jeste, bilo je važnijih tema, a i ja sam bila malo u gužvi, ali nije red da one koji prate ovu priču ostavim bez nastavka... Dakle, vilenjaci i njihovi problemi:
U tom trenutku do njihovog stola dotrča jedan od dežurnih oficira na carskoj krstarici, i uz neizostavno salutiranje javi kako se ceremonija dodeljivanja dijamantske lente neće održati večeras.
- Zar nisam rekao odmah i danas?! - grmnu car na glasnika kao da je ovaj nešto skrivio.
napisao: „ ELIN PELIN „ ( Dimitar Ivanov Stojanov)
prevod s bugarskog: dr zurin otac
Večernja završi. Posljednje amin oca Pavela zamrije bez eha i u malehnoj, mračnoj manastirskoj crkvici zavlada mukla tišina. Tri seljanke bogomoljke što stajahu u grupici nasrijed crkve, pogledaše u oca Pavela. I otac Pavel se zagleda u njih. Nema ništa više. Gotovo je. Njih tri se prekrstiše i sagnuše da sa trona podignu bolesnog mladića koji je nepokretan sam sjedio na njemu.
Za to vrijem isprijed crkvice se začuše nečiji koraci praćeni kratkim i odmjerenim drmusanjem nekakvih zvončića ili praporaca. Neki jedar muž zastade na vratima i cijela ih prekri. Zastade malo, pa uđe teško i zaustavi se.