Koliko li je glava zabijenih u pesak? Ma, to je samo prvodecembarska „kontemplacija“. I mala etička vežba.
Gde je kraj početka? Direktor bolnice u Leskovcu se oglasio saopštenjem da će biti kažnjen svako ko radi u ustanovi koju on vodi a ne obavlja posao zbog koga je tu. Mislio je naravno pre svega na izvesne lekare, za koje postoje informacije da ne žele da pruže zdravstvenu pomoć dvoma koji su bračni par i zaraženi su HIV-om. U istom paketu se provukla i vest da ti neki lekari čak ne žele da leče ni njihovu decu, koja nisu zaražena (mada u normalnim okolnostima oni ne bi smeli da se vode kao ne-zaraženi HIV-om, već kao bilo koji drugi pacijenti). Elem, zar se to uopšte naglašava, to, da će lekar biti kažnjen ako „bira“ pacijente i neke od njih odbija da leči?
Slično je „zvučalo“ kad je pre neki dan Veljović, direktor policije, naglasio da će biti kažnjen ili procesuiran svaki pripadnik žandarmerije-policije koji učestvuje u kriminalnim aktivnostima. I to - zar se naglašava?
Uživanje je gledati tu našu dvosmernu komunikaciju sa jevropom, dvosmerna ali u mimoilaženju, zaobilaženju i gde svako čuje ono što mu se dopada a posle priča šta mu odgovara ... more mani priču onog drugog, i onako se zna tekst unapred ...
.
Čije su naše institucije kulture?
Kakve se poruke iz njih šalju?
Kome se one obraćaju ― i da li je u njima ama baš sve dozvoljeno?!
Samo su neka od pitanja koja u poslednjih 50-ak dana sebi mogu da postave posetioci i uposlenici u novosadskom Muzeju savremene umetnosti Vojvodine ― od kada na vratima jedne od kancelarija MSUV, ispod imena dvoje kustosa, uposlenog PR delatnika institucije i jednog bivšeg direktora, imaju priliku da se susretnu sa "izloženim" likom Josifa Visarionoviča Staljina.
Šta, dakle, traži Staljin u Muzeju
Nije mi ni na kraj pameti da se bavim istorijskim čeprkanjem po kolonijalizmu a još manje po novom svetskom poretku i njegovom neoekonomskovojnom kolonijalizmu. Pišem o likovnim kolonijama ali ni to nije manje, sa nekoliko časnih izuzetaka, usrano i zagovnano.
Malo istorije nije na odmet.
Polovinom XIX veka u selu Barbizon u šumi Fontenblo počela je sa radom jedna od prvih i najčuvenijih likovnih kolonija pod imenom Barbizonska
Uvek se nadjem zatecena lokalnom kulturom komunikacije kad dolazim u „Majcicu“. Tako je bilo i pre neki dan kad sam samo htela da popijem casu vode u JATovom avionu na liniji Cirih-Beograd. Iskusna, starija stjuardesa me je pitala, posto je procenila da nema tako dobre kreme protiv bora i da sam sigurno dovoljno mladja od nje: „Izvoli, sta bi ti htela? “. „Za pocetak jedno Vi, a onda casu vode, molim Vas.”
Sta tek biva kad coveku treba nesto vise, a vremena ima manje? Kao na primer u lekarskoj ordinaciji ili u bolnici…
U nasem narodu, ova pojava se
ВИРУС ЖЕЛИ ДА СЕ ШИРИ, ЏОГИРА, ВОДИ ЉУБАВ И ДОПРИНЕСЕ ЕВОЛУЦИЈИ
Микроби су највећи убица људског рода у историји. Као такви, они су и пресудно обликовали људску историју. Нису то били некакви Кир, Константин, Карло, Фридрих, Петар, Милош, Александар и други организми које називамо „Великим“.
Били су то – микроорганизми.