Magazin Mama i Bitka za bebe organizuju konkurs za
Naj-maminu priču
Kakve treba da budu priče?
Priče treba da opišu neke od najlepših trenutaka koje ste imali sa svojom bebom tokom njenih prvih godinu dana. U svakom broju Mame zadaćemo novu temu, a februarska je:
Naše besane noći... (sugestija: možete da opišete kako izgledaju vaše noći otkako ste dobili bebu; šta radite da je ponovo uspavate kada se probudi; šta radite da biste izdržali dan posle neprospavane noći; kako ste se osećali kada ste najzad uspeli da odspavate nekoliko sati bez prekida sna, i sl).
(Na tabli broj 13 prikazan je dijalog novinara i političara u omiljenoj im zadimljenoj krčmi 'na glasu'. Sve se događa nekoliko meseci posle prijema zemlje u Evropsku uniju 25.03.2021. godine kada je jasno da se ništa neće promeniti i da odnosi aktera ove pripovesti uskoro postaju bivši odnosi a poznanici nekadašnji poznanici)
Beograd je stari grad, kažu preko hiljadu godina kako se spominje i za to vreme nastala je kroz bezbroj promena urbana matrica, prvo po grebenu od Kalemegdana ka Terazijama i posle sve do Vračara i nazidalo se unutar nje tušta i tma zgrada, rušilo se vremenom samo od sebe ili se neko oko toga pobrinuo, milom a bogami bilo je i sile. Uprkos svim turbulencijama i pošastima koje su se oko Ušća nadvijale mnogo toga je preteklo i grad je to nasleđivao vekovima kao svoje sopstveno nasleđe i zaostavštinu. Nekada o zaostavštini nije vođeno mnogo računa, uglavnom su vlasnici, bilo da je to država, grad ili domaćini, određivali šta je za čuvati a šta može da se promeni i grad je rastao podstican uglavnom njihovom voljom i potrebama. Posle je nadošla nova forma civilizacje znatno uznapredovala, pretežno sa zapadne strane i ustanovljeno je da u nasleđu postoje neki arte facti čija pojava prevazilazi uobičajene i stereotipne arhitektonske ili urbanističke vrednosti, uočeno je da se može pročitati iz toga šta se i kako tokom istorije događalo sa gradom i u njemu, pokazuje vrednost pregalaštva predaka i lokalni kulturni model po epohama. Onda je sledilo kanonizovanje zaštite delova nasledstva za koje je ocenjeno da zavređuje i tako sve do danas.
Gospa-Nata je lako nakrivila glavu i kroz pomalo stegnute kapke gledala u ogledalo. Ozbiljna, tamna haljina bila joj je samo za dlaku komotnija nego onda kad ju je jedini put obukla, na venčanju mladje ćerke. Posle više nije bilo prilike. Nije je obukla ni za sahranu zetu, jednom od Vitezova gospa-Natinog stola; pristojne sahrane nije ni bilo jer ga je u zatvoru ubila Tajna policija koja ga je tajno i sahranila. U crkvu i tako nikad nije išla i haljina je izvadjena iz ormana tek sad. Stavila je na glavu šešir, nalik na žirado, samo crn. Nikad nije nosila šešir, ona je radna žena a ne neka buržujka, ali, ovo je bila specijalna prilika.
Zaista je malo toga novog jos moguce reci o desavanjima vezanim za gej paradu, ali Antonicev tekst me je bas razocarao pre neki dan. Problem je u tome sto Antonic u svojoj analizi i u nekoj vrsti pravednickog zgrazavanja nad izjavom drzavnog sekretara Homena (o tome kako ce drzava ostro reagovati na huligansko nasilje), polazi od toga da su huligani zastupnici demokratije i cuvari nacionalnih interesa (koji se kao takvi bore protiv politicara na vlasti koji zastupaju neke tudje interese - u
Preuzvišenosti,
Preplavivši Srbiju i druge srpske pokrajine,
komunistički val zapljuskuje odnedavno i one pokrajine koje nastanjuje hrvatski narod, on se sve više širi i, naročito poslednjih dana, preti da preplavi i te krajeve, onako isto kako je to bio slučaj sa srpskim krajevima minule godine. Prilikom prve audijencije, kojom ste donosiocu ovog pisma učinili čast, imao je on priliku da obavesti Vašu Preuzvišenost o svim nevoljama i patnjama, što ih je komunizam prouzrokovao srpskome narodu u toku nekoliko minulih meseci.
U 21h po njujorškom (3h po našem) gradjanski pokret „Occupy Wall street" organizovao je marš solidarnosti sa protestantima u kalifornijskom gradu Ouklend, koji su dan ranije suzavcem, gumenim mecima i š
ok bombama dobili jasnu, brutalnu poruku od blindiranih agenata 1% najbogatijih i najmoćnijih u SAD.Scene policijskog terora neodoljivo podsećaju na kordone u Beogradu tokom antirežimskih protesta 1996/97. godine. Jedna od najbrutalnijih scena iz Ouklenda je kada Skota Olsena, veterana iz rata u Iraku, pogadja gumeni metak u glavu, zbog čega je prebačen u bolnicu sa dijagnozom - fraktura lobanje.
Vlast još uvek nema razuman odgovor na ovaj neposustajući pokret.Osim brutalne sile, koristi se i demagoškim objašnjenjima tipa - buka i nehigijensku uslovi u parkovima gde se demonstranti okupljaju i ostaju ulogoreni u šatorima.
Trenutno je bačena rukavica režimu, sa pokidane ograde stadiona u Djenovi! Zašto? Zato što je od 5. oktobra 2000. u Srbiji uglavnom sve radjeno u rukavicama ili po principu "ruka ruku mije"! Ali, to nije glavna tema ovog bloga!
Šta režim