It was already dark in mid-October when we arrived to the Costa Rican birding mecca of Rancho Naturalista to have dinner on the veranda but then were interrupted with a call: There’s a Mottled Owl at the other side! You can imagine the rest: everyone jumped from the table to look for the owl. Lisa Erb, the manager and owner, but also a former bird guide, perfectly understood her guests.
After dinner, some teams walked around
Ove godine sam se u blogovima baš bavio Grčkom – ne računajući ovaj, samo 2014-e sam objavio već šest tekstova o jednoj od mojih omiljenih destinacija, pa evo i završnog. Imam nekoliko putnih vodiča za Grčku, uključujući dva izdanja Lonely Planeta s deset godina razmaka, dovoljno da primetim da greške iz ranijeg izdanja ne samo da nisu, već i neće ispraviti. Ipak, putujući/letujući po Grčkoj, uvek mi je nedostajao specijalizovani ptičarski vodič. Desilo mi se jednom da sam bio u blizini odličnog područja za ptičarenje, kroz koje sam samo prošišao, videvši usput belonokte vetruške i ništa drugo, jer sam na internetu pronašao svega par rečenica o tom području, a bio sam taman toliko udaljen od njega da me od nasumičnog lutanja odbije cena goriva.
Ima jedna izreka, kaže “those who paddle their own canoe do not have to wait for their ship to come in”. Tako sam nekako, umesto da čekam da mi samo dođe, sve u duhu te izreke pošao na sunčani jug da presretnem (i opljačkam?) to proleće. Imao sam sreću da se kao bird blogger pridružim fam tripu koji je svojim poslovnim partnerima organizovala atinska ekoturistička agencija Natural Greece (sad mi više nije prvina, ali sam onomad bio zbunjen koliko i vi sada – dakle, to je tura koja predstavlja ponudu agencije drugim turoperaterima... a i spretnijim travel writerima) i sa njima provedem par dana na mom omiljenom jezeru Kerkini, koje ste već i sami ptičarili posredstvom mog dvogleda (evo prošlog aprila, a evo i septembra).
Ne znam koliko ste primetili: ove godine sam postavio samo jedan blog o ptičarenju. Jedan jedini!
Gost-autor Saša Rajkov
Dosta prašine se diglo ovih dana povodom usvojenog predlloga jednog zakona, a priznaćete, ne mare često građani Srbije šta u zakonu piše. Radi se o novom, šestom po redu Zakonu o legalizaciji, odn. „ozakonjenju objekata”, o kojem ovih dana raspravlja Skupština. Sporan je Član 5. koji kaže:
[pisano 1998, priređeno deset godina kasnije]
Ima putopisa koji se čitaju, ima, opet, onih koji se tokom čitanja prožive a najređi su oni koji se - dožive. Za mene je Drifting down the Danube avantura počela avgusta 1998 ludom vožnjom kroz kapije Golubačke trđave nastavljenom kroz tunele Đerdapske magistrale. Sunce se poigravalo sa mojim strpljenjem čas se pojavljujući između brda, čas se skrivajući iza njih.
Hitao sam ka Donjem Milanovcu da se pridružim velškoj porodici Hilton, te sa njima i 43. Tour International Danubien regatom izveslam Kazane. TID je najduža kajak-kanu regata na svetu i svake godine se vesla niz Dunav na relaciji od Nemačke (Ingolštat) do Bugarske (Silistra) - ukupno 2080 km.
Bilo je oko 30 učesnika (uključujući i prvu blogersku lastu :), posmatrano je 18 vrsta ptica, a najbolje su bile vodomar, koji se neprestano pokazivao, svaki čas proletao, lovio, pa čak i dva vodomara koji su se jurili nad vodom; i mladi belorepan nad Ratnim ostrvom, koji je malo kasnije, kod kule Nebojše, iz Save izvukao i ribu!