Hobi| Literatura| Putovanja| Roditeljstvo| Sport

THE DANUBE DRIFTER

albicilla RSS / 19.12.2008. u 23:02

[pisano 1998, priređeno deset godina kasnije]

Ima putopisa koji se čitaju, ima, opet, onih koji se tokom čitanja prožive a najređi su oni koji se - dožive. Za mene je Drifting down the Danube avantura počela avgusta 1998 ludom vožnjom kroz kapije Golubačke trđave nastavljenom kroz tunele Đerdapske magistrale. Sunce se poigravalo sa mojim strpljenjem čas se pojavljujući između brda, čas se skrivajući iza njih.

Hitao sam ka Donjem Milanovcu da se pridružim velškoj porodici Hilton, te sa njima i 43. Tour International Danubien regatom izveslam Kazane. TID je najduža kajak-kanu regata na svetu i svake godine se vesla niz Dunav na relaciji od Nemačke (Ingolštat) do Bugarske (Silistra) - ukupno 2080 km.

 

Parkiram pored gradskog parka, prepunog šatora, kanua, kajaka i ranoranilaca(tek je prošlo šest). Jutro unosi živost u kamp: keruša Neli, polu bob-teil, se zamlaćuje sa nekim lokalnim džukcem, Bugarin Niki doručkuje, Elizabet Hilton sa četkicom za zube prolazi kampom. 

Upoznao sam ih nekoliko dana ranije, kada su doveslali do Beograda. Elizabet je niz Dunav putovala sa mužem Piterom i njihovo četvoro dece (12 do 20 godina). Kako ih je kćerka Ana u Beogradu napustila da stigne na jesenji semestar, imali su upražnjeno mesto u čamcu i pozvali me da im se pridružim.

Elizabet me vodi ka njihovim šatorima i kanuima. Piter me nudi kafom sa ukusom pomorandže, kaže da ju je pravio od jugoslovenske kafe (da, baš je tako rekao, čudno, pomalo zaboravljam taj pridev). Zaista ne znam kako je to izveo, ali dopada mi se ukus.

Elizabet mi priča: "Znaš li onu stenu gde su vezali onu prelepu devojku i ostavili je da umre?" Prepoznajem legendu o odaliski Zulejki koju su zbog preljube ostavili vezanu lancima za hrid usred Dunava dok je dragi nije spasao: "Da, stena Babakaj?"

"Prošli smo tuda preključe, i ja sam htela da se fotografišem na njoj. Niki je sa fotoaparatom sedeo u kajaku dok sam se ja popela na stenu." Babakaj leži odmah ispod ostrva Moldove koje pripada Rumuniji. I Babakaj pripada Rumuniji.

"Kako sam nogom kročila na Baba-Kaj, odmah se pojavila rumunska patrola i htela da me uhapsi. Niki je uspeo da ih nagovori da me puste, ali su odveli njega. Vratili su ga kasnije..." Još jedna romantična duša zamalo da strada na legendama omotanoj đerdapskoj hridi.

Dok doručkujemo, Elizabet mi objašnjava kako se tu obrela: "Dunav je bio Piterova ideja - volela bih da mogu da kažem da je moja, ali nije. Moja reakcija je bila užasnutost! Ja sam mrzela kanue - pre četiri godine smo išli kanuom niz Vltavu blizu Praga, bilo je strašno, bili smo u lošem čamcu, samo smo išli u krug i dva puta se prevrnuli, i zato sam rekla - ja neću da idem kanuom. Ana i ja smo bile za drugu ideju, da biciklom idemo duž Kineskog zida. I tako, Ana i ja smo se odlučile za to, a momci su se odlučili za Dunav - i mi smo izgubile. I tako sam stigla ovamo.

"Znaš, kada smo započeli naše putovanje, čitavim tokom smo sretali TID-ovce koji su nas pozivali da im se pridružimo, i svo vreme smo odgovarali: ne, mi to hoćemo da uradimo sami, da vidimo da li smo, kao britanska porodica, sposobni da to uradimo bez podrške TID-a. Mislim da smo na neki čudan način imali dosta hrabrosti da to radimo bez TID-a, da vidimo možemo li to. 

"Katkada smo zaista imali teške trenutke ali ja mislim da bi to svako trebao tako da uradi. Ako krenete sa TID-om od početka, razmaziće vas. Ima toliko ljudi oko vas, uvek spremnih da pomognu, i ne morate ni o čemu da mislite i zato smatram da to treba raditi u dva dela... Mi smo to uradili na najbolji način, a sada smo prestali da mislimo!"

Ukrcavamo se u 510 cm dugačke Revelation kanue američkog Mad Rivera. Peter "Hilton, kao hotel", anesteziolog koji je imao 46 godina, vesla na sredini, dvanaestogodišnji Oliver sa svojim malim veslom na pramcu, a ja na krmi. Dno Revelationa ima plitak ‘V' presek, i pri svakom zaveslaju se prevaljuje sa jedne na drugu stranu - nešto novo za mene, naviknutog na rekreativne kanue ravnog dna.

Piter mi, između zaveslaja, priča: "U Nemačkoj smo počeli put za sebe, kao porodica, šest nedelja u dva čamca, a onda sreli Majka, ludog Amerikanca, i Boleta iz Novog Sada, koji su se spuštali unutar TID-a, i pomislili kako bi bilo lepo pridružiti se i upoznati ljude.

"Bilo je vrlo zabavno u TID-u, sreli smo neke simpatične ljude. Jugoslavija je sjajna. Mislim da je ovo najlepši deo Dunava, nekako je prirodan, dalje uzvodno, u Austriji i Nemačkoj je dosta ‘veštački', obale su betonirane, mnogo je brana i prevodnica, a ovde je dosta plaža i ptica, ali pre svega ljudi su fantastični."

Zelene obale se nagnute ka vodi, a Dunav 1000 m širok. Još nenaviknut na ljuljanje čamca, držim se bliže desnoj, srpskoj obali. Drugi Revelation sa Elizabet i sinovima Kristerom i Aleksom plovi bliže rumunskoj obali.

Nizvodno od Donjeg Milanovca, strmim obroncima i liticama Miroča počinje Donja klisura, sa najvišim vrhovima Velikim i Malim Štrpcem. Podno Štrpca su tesnaci Veliki i Mali kazan, čija je širina svega 180 m, dubina preko 80 m, dok visina okolnih litica pelazi 300 m.

Uzak i strm, ulaz u Veliki kazan je impresivan prizor. Zaobljene stene su Roda Haikela, autora vodiča po Dunavu, podsećale na skulpture Henrija Mura: "Ugledao sam ga [Veliki kazan, prim. prev.] prvi put rano ujutru sa palube krstaša, i bez sumnje je to jedan od najimpresivnijih prizora na Dunavu." Van svake sumnje, kaže i Mariana Houharverf iz Amsterdama, sa kojom se u potpunosti slaže i Elizabet Hilton.

Sa leve, rumunske strane nailazimo na pećinu Veterani koja je ime dobila po austrijskom generalu koji je u ratu sa Turcima 1691. godine sa 300 vojnika odatle pružao otpor svih 45 dana. Iskošeni ulaz je visok desetak metara, a pećina je dugačka preko 200 metara. Prvih 45 m se može uploviti kanuom, odakle se može nastaviti istraživanje pešice. Na ulazu se oseća vlaga, da nakon nekoliko metara vazduh postane hladan i svež. Austrijanka Brigite uplovljava u svom morskom kajaku dvosedu. Ona vesla u prednjem kokpitu, zadnji je naizgled prazan, sve dok ne pozovete Neli, koja tada podiže svoju čupavu glavu i skače na kamenitu obalu.

Kad smo napustili pećinu i krenuli prema signalnoj stanici Pena, shvatio sam da sam po prvi put u životu bio u Rumuniji. I to bez pasoša!

Piter nastavlja: "Moja ćerka je išla u školu sa Jelenom iz Novog Sada, i kada smo veslali niz reku, javili smo joj se telefonom i rekli da dolazimo. Ona je rekla: 'Ne mogu da verujem, kada stižete, da vas dočekam na aerodromu?' Ne, dolazimo kanuom. 'Šalite se!?'

"Dočekala nas je na Štrandu, pa su njih dve otišle, mislim da je reč clubbing, zajedno. Clubbing u Jugoslaviji se dosta razlikuje: kada moja ćerka kod kuće izlazi uveče, obično se vrati do dva. Mislim da vi u Jugoslaviti tek u to vreme izlazite. To je bilo iznenađenje za nas. Imale su tri dana clubbinga u Novom Sadu dok smo se mi družili sa njenim roditeljima."

Nešto dalje uplovljavamo u prostrani amfiteatar podno 626 m visokog Malog Štrpca i pristajemo u uvali Hajdučka vodenica. To je poširoka livada okružena lešnicima na čijoj obali stoje delimično potopljeni zidovi rimskog utvrdjenja. Kako smo se iskrcali, potražili smo prvi hlad i započeli piknik. Neli se za to vreme zabavljala jureći kozu.

Sa rumunske strane nas mrko gleda surov lik poslednjeg kralja Dečana - Decibala (protiv koga je Trajan ratovao zarad kontrole rudnog bogatstva Dakije), isklesan dinamitom u 50 m visokom kamenom zubu. Liči na tragikomičnu filmsku kulisu za kakvu storiju o Indijani Džonsu (...i izgubljenoj imperiji?).

Nakon ručka i lubenice, omamljeni tišinom i zrikavcima, postajemo pospani. Elizabet kaže kako su zrikavci neobično glasni. "Nisu oni glasni, već je sve oko njih tiho." Piter komentariše kako već nedeljama nije primio pismo, niti mu je zvonio pejdžer: "Kakav odmor!" "Ovo je jedan od najspokojnijih odmora koje smo ikada imali," zaključuje Elizabet.

S mukom nalazim u sebi volje da se pokrenem i nastavimo put. Ali, jednom u čamcu, imam osećaj kao da smo tek krenuli i da prethodno uopšte nisam veslao.

Piter objašnjava: "Ustajemo rano, pokušavamo da na vodi budemo oko 8 h, i pređemo 10-15 km pre nego što napravimo kraću pauzu, nešto popijemo i pojedemo. Zatim još 10-15 km, pa se okupamo, ponovo nešto pojedemo, dremnemo, i posle pet popodne imamo samo još 10-15 km da pređemo. Kada stignemo u kamp, uopšte nismo umorni jer smo se čitavim putem odmarali.

"U početku nam je bilo teško, nismo vežbali, nismo imali mišiće, nismo imali tehniku veslanja i traćili smo mnogo energije idući cik-cak i na prenoćište bi stizali jako umorni. Prve nedelje smo se pitali da li ćemo uspeti da to dovršimo. Mogu to sada da kažem, sve smo jači i jači, i mnogo više uživamo, na vodi smo već 38 dana - ne računam dane odmora - veslamo 38 dana, i sve nam je lakše i lakše, a ne teže i teže."

Izlazimo iz Malog kazana a sa desne strane nas dočekuje:

"TABULA TRAIANA

IMP. CAESAR DIVI NERVAE F

NERVA TRAIANV AVG. GERM

PONT. MAXIMV. TRIBI OT

RIAE O".

Jezero dobija na širini, 1000 metara, ponegde i više, a svaki tok vode kao da prestaje. Po vetru, to je strašno mesto, ali zaklon nikada nije daleko: na desnoj obali se, sve do Tekije, pruža niz uvala nastalih potapanjem ušća potoka i rečica.

Pristajemo na šljunkom nasutu plažu ispred Tekije, na 10-ak km od HE Đerdap I. Pre 40 godina je par kilometara više nekadašnjeg sela isparcelisano zemljište i izgrađena crkva, stanovnici izabrali placeve i podigli nove kuće, a potom je stara Tekija potopljena. Dunav je prvo plavio bašte, pa pragove, pa prozore..., a dve hiljade ljudi je u tišini sedelo na obali i gledalo kako im domovi nestaju pod vodom.

Godinu dana nakon našeg iskrcavanja, na ovom istom mestu je u Dunav gurnuta jedna sablasna hladnjača. Izvođač radova ostao je nepoznat.

Ali tog varljivog leta 1998. godine, popodne je prelazilo u predvečerje dok smo sedeli na terasi ribljeg restorana a Elizabet razmišljala naglas: "Mislim da je veliki problem što većina žena nema hrabrosti da prevesla TID regatu. Mi unutar TID-a imamo jednu našu, porodičnu avanturu, i drugu - avanturu TID-a, i ja mislim da je to dobro i da više žena treba to da uradi - i to nije baš toliko teško, a i moji mišići nisu veliki, nisu, nisu! Tek sada, na kraju puta su počeli da rastu, ha ha ha..."

Piter uskače: "Iznenađuje me što sam očekivao da ću posle ovog putovanja izgledati kao Arnold Švarceneger, sa masivnim mišićima, a nisam se uopšte promenio, niti izgradio mišiće..."

Elizabet nastavlja: "U početku je bilo jako teško, posebno u Nemačkoj i Austriji, stalno je padala kiša, bilo je stvarno hladno i mrzela sam to. Želela sam da idem kući. A sada - Jugoslavija je najlepše mesto na planeti, magično, divno..."

U sebi sam se zapitao koliko bi stanovnika ove zemlje reklo to isto, ali sam ipak ostao nem.

Holanđanka Mariana se uključuje u razgovor: "Do sada mi se jugoslovenski deo Dunava najviše dopao. Prošle godine je u Austriji i Slovačkoj bilo mnogo kiše, i čitave zime sam sanjala peščane plaže, lepo vreme i hladnu vodu; i onda uplovila u Jugoslaviju: peščane plaže bez gužvi, izađemo na plažu a tamo samo petoro ljudi, sunčano vreme, Dunav je svež, ljudi su fini, restorani duž reke - Oooo, tamo je restoran, hajde da probamo ribu, poneko pivo... To je dobar život na reci."

O čemu je u stvari ta knjiga

Naslov knjige: Drifting down the Danube

Autor: Elizabeth Hilton

Izdanje autora, 1999, ISBN 0 9536445 0 2

Kanu-turing putopis Drifting down the Danube na 224 strane, u deset poglavlja podeljenih po državama kroz koje plovi, opisuje putovanje od "2000 km niz ovu spektakularnu reku, bez i jedne nezgode. Nosili smo se sa krmenim talasima velikih brodova, surovim vetrovima, nepodnošljivom vrućinom ali i hladnoćom. Videli smo fantastičnu divljinu u kojoj su nas komarci žive pojeli, ali postati delom Dunava tokom tako dugog perioda je nezaboravno iskustvo.

"Putovali smo kroz šest zemalja, Nemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Jugoslaviju i Bugarsku (uz zastanke u Hrvatskoj i Rumuniji) i videli četiri prestonice, Beč, Bratislavu, Budimpeštu i Beograd. Verujem da smo prva porodica koja je preveslala ovu deonicu [u šta ja veoma sumnjam, ali to ne umanjuje njihovo dostignuće] i deca su s pravom ponosna na to.

"Iskusili smo spokoj i lepotu kao nikada do tada, i spoznali koliko je ova reka ogromna i još umnogome nedirnuta. Sreli smo divne ljude, od kojih će nam neki ostati prijatelji za čitav život. Srbi su bili među najprijatnijima i najgostoljubivijima od svih, a Bugari su nezaboravni. Živeli smo od piva i salata [u knjizi će ‘Jelen' pivo nazvati ‘eliksirom jugoslovenskog života'] i svi izgubili na težini, što nije tako loše.

"Putovanje je bilo mnogo napornije nego smo to ikada zamišljali, postalo je test izdržljivosti. Kao porodica, imali smo brojne nesporazume i rasprave, kao i uvek ali smo uprkos tome bili uzajamno bliži nego ikada ranije, i delimo divne uspomene..."

A ako želite da se oprobate...

Tour International Danubien regatu su prvi put pokrenuli kajakaši tadašnje Čehoslovačke, Mađarske i Jugoslavije još daleke 1956. godine. Kreće se iz Ingolštata (2455 km toka Dunava) i ide do Silistre (375 km toka). Učesnici se mogu priključiti na bilo kom etapnom mestu i ići dokle žele i mogu, a čitava regata se vozi isključivo čamcima na vesla. Većina srpskih veslača ide od Ingolštata do Beograda (40 dana i 1286 km). Zainteresovani za učešće u sledećem TID-u mogu da se prijave Kajakaškom savezu Srbije.

Atačmenti



Komentari (36)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

arianans arianans 00:07 20.12.2008

dunav

Dopala mi se ova priča.
Dopadala bi mi se i više da sam je sama ispričala iz ličnog iskustva...
Mozda jednom....
Pozdrav sa Štranda..
albicilla albicilla 09:59 20.12.2008

Re: dunav

tid u srbiju stize krajem jula, a isplovljava iz nje sredinom avgusta. uzvodno od nas su kampovi opremljeniji, ali dunav jedva siri od save. nizvodno, u kampovima najverovatnije nece raditi tusevi, ali su zato plaze... wow!
dunjica dunjica 13:00 20.12.2008

Baš kao što reče...

... doživjela ponešto čitajući ovaj tvoj kratki putopis. I dobila poticaj da isprobam nešto novo. Hvala!
albicilla albicilla 15:55 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

a pre nego se olenjis, obrati se deutscher kanu verbandu u duisburgu, oni su glavni za tid
dunjica dunjica 17:07 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

hvala, Albicilla! Kako sam relativno nova na istoku zemlje, još upoznajem kanu/kajakaški raj Brandenburga i Mecklenburg-Vorpommern.


Mecklenburger Seenplatte

Možda je već slijedeći korak Dunav?!
albicilla albicilla 18:15 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

lepa slika :) sada su labudovi redovni kod ratnog ostrva u bgd, jer ih gradsko zelenilo hrani
no, dunav ili lokalno jezerce, bitno je da u tome stvarno uzivas. a ako hoces pomerati granice, cini to postepeno
dunjica dunjica 19:16 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

Imaš pravo. Evo još jedna slika "jezerca" na kojima sam zadnje veslala (ovu nisam vlastoručno uslikala):

dunjica dunjica 19:20 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...



albicilla albicilla 22:14 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

auuuu...!!! kako se ta akvatorija zove?

tek sada pretpostavljam da si ti na onoj slici s labudovima, bila je prosto previse lepa, pa sam pomislio da je pozajmljena iz reklamnog materijala podrucja koje si posetila
albicilla albicilla 22:26 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

e sto mrzim izbor komandi: obrisi - odustani - odgovori... koliko mi se puta desilo da greskom kliknem na najblizu sto pocinje na "o", obrisi ili odustani (sva sreca, "banuj korisnika" pocinje drugim slovom)

na onoj gore, sa prevodnicom, mi smeta taj upliv arhitekture u prirodu, deluje agresivno, ali je zato donja savrsena. ti si na krmi? ako "da", u kom polozaju ti se nalazi palac kada zavrsavas zaveslaj, okrenut nagore ili nadole? (vise o "ulozi palca" na [url=http://blog.b92.net/text/5997/No%C4%87%20na%20reci%20%28I%20Dream%20of%20Canoeing%29/] )

i fotograf je sjajan, svidja mi se kako uklapa motiv u srednji plan, cuvajuci prednji za ptice i cvece :)

dunjica dunjica 22:28 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

Ja nisam ni na jednoj slici, ali sam zato bila iza foto aparata (u kanuu, smatram važnim naglasiti ). Radi se o Mecklenburger Seenplatte, ca. 2 sata vožnje od Berlina na sjever:


(Region Müritz!)

Evo, ovo je moj album u Facebooku s tog područja.

Preporučam od srca! A i cijene su sasvim prihvatljive, u bungalovima ili na odlično uređenima camping placevima. Mnogi od njih pripadaju naturistima (FKK), ali je pristup dozvoljen i nama obučenima.

dunjica dunjica 22:35 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

u kom polozaju ti se nalazi palac kada zavrsavas zaveslaj, okrenut nagore ili nadole?

uf, nisam do sada znala da to igra neku ulogu. odoh pogledati link koji si dao...

Znaš, ja volim slikati arhitekturu jednako kao i prirodu, tako da nemam ništa protiv prevodnica, štoviše, baš sam uzbuđena kada krene da se puni, a još više kada se prazni. Mada sam najmoćnije prevodnice doživjela na jugu Švedske.

Edit: sada vidjeh da nisam objavila na FB sve slike. Ove što ti se sviđaju je radila moja prijateljica Olivia, a nekoliko ja. Javiti ću ti kada postavim ostatak svojih ili ako stignu od ostalih članova grupe (obećaju mi još odonda, a ja još čekam...).
albicilla albicilla 22:48 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

pa ovo je da se covek izgubi u lavirintu... :)
albicilla albicilla 22:53 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

najmocnija (ali i jedina) prevodnica kroz koju sam prosao je ona u djerdapu I, 34 metra - kao da se spustas liftom sa 11. sprata (ako sam dobro izracunao)
dunjica dunjica 23:16 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

mocnija od svega sto sam kanuom dozivjela, neosporivo! moj otac je pun prica o svom posjetu Djerdapu, davnih krajem 40tih i poc. 50tih. zamisli, jos tada... vjerojatno zbog prirode, bez HE, jos uzbudljivije nego danas.
albicilla albicilla 23:18 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

to s palcem ima veze (da tokom citavog provlaka vesla vodu guras istom stranom lopatice) samo ako si veslala pozadi, na prednjoj klupici nema tog odbijanja vode na zavrsetku zaveslaja
darkonduty darkonduty 23:19 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

dunjica

Evo, ovo je moj album u Facebooku s tog područja.




Zuper.
albicilla albicilla 23:19 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

super su slike :)
darkonduty darkonduty 23:28 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

albicilla
super su slike :)


Ovako to otprilike izgleda kod mene. Kanu je naspram ovih naših čamaca space shuttle:

albicilla albicilla 23:32 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

da, tada se jos video trajanov put, a malo iznad danasnje brane bio je brzak duzine 1 km, i to na reci velicine i protoka dunava, to je morao biti impresivan i zastrasujuci prizor. brana je presekla seobene puteve moruna, potopila silne pecine i u njima unistila jedinstvene insekte i zglavkare koji jos nisu bili niti opisani, preselila 24.000 ljudi... i sada je kolektor otpadnih voda za region sa 80 miliona stanovnika... pa je i takva bolji izbor od obliznje bugarske nuklearke kozloduj, ciji su reaktori tehnoloski zastareliji od onih u cernobilju (a gde i kako odlazu otpad... cuo sam glasine da su rumuni, pre nego sto su usli u uniju, prihvatali evropski nuklearni otpad iodlagali ga na ostrvu moldova, kod golupca... no ovo vec spada u domen glasina, zbilja ne znam ima li istine u tome)
albicilla albicilla 23:34 20.12.2008

Re: Baš kao što reče...

tehnika veslanja krmicom je i dalje ista, samo je kanu ipak laksi za pokretanje
darkonduty darkonduty 00:16 21.12.2008

Re: Baš kao što reče...

albicilla
tehnika veslanja krmicom je i dalje ista, samo je kanu ipak laksi za pokretanje


Tehnika usavršena . Samo da još dođe do konverzije plovila.

albicilla albicilla 09:38 21.12.2008

Re: Baš kao što reče...

polovni kanui u srbiji kostaju 500-600 eura, ali ih uglavnom nema - u ponudi se godisnje pojavi mozda svega 5 camaca. ako se dobro secam stranih kataloga, u evropi se cene krecu od 1500-2500 za nove. ne znam odakle si, hrvatska ima ponudu kanu-izleta za turiste i verovatno veci broj polovnih camaca u ponudi.

u beogradu je neki preduzetnik isao ispred svog vremena i usred 1990-ih ponudio desetak otvorenih motornih camaca sa motorima od 2ks i desetak kanua za iznajljivanje izletnicima pokraj ratnog ostrva. nazalost, ali ne i zacudo, propao je kroz par godina i sve camce rasprodao budzasto. steta, voleo bih to danas videti u ponudi beograda.

ipak, trzisna vrednostr kanua je jedno, no stvarna vrednost camca se ogleda u tome koliko se koristi.

Re: Baš kao što reče...

imala sam priliku da veslam u kanuu na savi. uopste ne znam ciji je bio, cini mi se nekih veslaca ispod "marinade". ume da bude vrlo nezgodno ako ljudi nisu sinhronizovani. ako jesu, fantasticno!
albicilla albicilla 10:06 21.12.2008

Re: Baš kao što reče...

onaj na pramcu odredjuje tempo, onaj na krmi treba da taj tempo i prati. ako svako vesla za sebe, trace snagu, jer je simultani zaveslaj mnogo efikasniji od dva zasebna. e sad, ja sam obicno savrseno uigran sa suveslacem kad se vracamo u marinu, ali kada isplovljavamo... doduse, ja cesto narusavam tempo spustajuci veslo i masajuci se dvogleda
dunjica dunjica 00:20 22.12.2008

Re: Baš kao što reče...

albicilla
to s palcem ima veze (da tokom citavog provlaka vesla vodu guras istom stranom lopatice) samo ako si veslala pozadi, na prednjoj klupici nema tog odbijanja vode na zavrsetku zaveslaja

naravno! radije sam pozadi, po principu: mozak na pašu, a snagu pusti da vodu (umjesto klade) valja ;-)

onaj na pramcu odredjuje tempo, onaj na krmi treba da taj tempo i prati.

Zar nije da onaj na krmi daje tempo, a na pramcu određuje smjer?

Ja sam pri ovom posljednjem kanuarenju (sa slika) imala na pramcu kolegicu koja nije znala kormilariti, pa mi je stalno davala upute da mijenjam strane veslanja ne bismo li izbjegli slalom. Na kraju je nesporazum eskalirao, da sam ja završila na pramcu veslajući sama, iako sam svjesna da bi pozadi bilo lakše (htjedoh se pokazati da i to mogu, valjda, praćena njenim kritičkim pogledom s leđa)

Sve je na kraju dobro završilo, osim mojih koljena, koja su nakon 3 dana u vlažnom, skvrčena, dugo nakon toga boljela.
dunjica dunjica 00:21 22.12.2008

Re: Baš kao što reče...

Ovako to otprilike izgleda kod mene. Kanu je naspram ovih naših čamaca space shuttle:

jao, ovo je divno! je li to Kupa? podsjeća me na rukavce Drave...
darkonduty darkonduty 00:58 22.12.2008

Re: Baš kao što reče...

dunjica
Ovako to otprilike izgleda kod mene. Kanu je naspram ovih naših čamaca space shuttle:

jao, ovo je divno! je li to Kupa? podsjeća me na rukavce Drave...

Da je, pogled sa gradskog kupališta. Izgleda predivno uzvodno. Radi meandre, ima puno dobrih plaža, samo u zadnjih par godina navire sve više i više ljudi.

Imam par jako dobrih fotki, al velike rezolucije tako da ne mogu staviti.
dunjica dunjica 01:02 22.12.2008

Re: Baš kao što reče...

Imam par jako dobrih fotki, al velike rezolucije tako da ne mogu staviti.

Ne bi trebao biti problem. Sigurno u svom programu za obradu fotografija imaš mogućnost konverzije na manje rezolucije. Npr. verzija za website, za email, kao dokument i sl. Baci pogled!
darkonduty darkonduty 01:22 22.12.2008

Re: Baš kao što reče...

dunjica
Imam par jako dobrih fotki, al velike rezolucije tako da ne mogu staviti.

Ne bi trebao biti problem. Sigurno u svom programu za obradu fotografija imaš mogućnost konverzije na manje rezolucije. Npr. verzija za website, za email, kao dokument i sl. Baci pogled!


Problem je što nemam program za obradu fotografija. Imala sam nedavno problema sa kompom, tako da mi je sustav malo smrdan, moram instalirati fotoshop.
albicilla albicilla 08:34 22.12.2008

Re: Baš kao što reče...

pa.. mozak je pozadi, a pogonski motor napred. i onaj na krmi prati tempo, posto on vidi ritam zaveslaja veslaca na pramcu, a onaj na pramcu ne vidi ritak kanuiste na krmi

ali, ima ti zackoljica: ovo prethodno vazi za mirne vode. na divljim se kormilari s pramca, jer krmanos od pramcanog veslaca ne vidi prepreke i brzake
dunjica dunjica 13:08 22.12.2008

Re: Baš kao što reče...

ali, ima ti zackoljica: ovo prethodno vazi za mirne vode. na divljim se kormilari s pramca, jer krmanos od pramcanog veslaca ne vidi prepreke i brzake


ja sam uvijek ovako, s mnogo iskusnijim kanuistima no što sam sama, a nikada nisam veslala po brzacima. znači, uvijek nam je "motor" bio na krmi.
darkonduty darkonduty 20:06 20.12.2008

Uh kako opuštajuće...

...među ljubiteljima prirode.

Odrasla sam uz rijeku, meni pola svakog ljeta proleti na Kupi. Ne mogu više niti zamisliti kako je to bez povremenog kampa.
Obožavam veslati, al nemam svoj čamac tako da stvaram žuljeve na tuđima. :)

Ova ruta Dunavom mi je fantastična, razmišljala sam o njoj i ranije. No ne privlači me sjeverni dio. Od Juge pa do ušća, to je moja želja......možda se i ostvari jednog dana.
Tvoj opis mi je samo još dodatno probudio želju.

Prije par godina bila sam u Pragu i iznenadilo me koliko je Vltava prljava i zagađena. Pogotovo jer je pri samom ulazu u grad sušta suprotnost - bistra i potpuno čista.
albicilla albicilla 22:46 20.12.2008

Re: Uh kako opuštajuće...

da li bese kupa ili mreznica, jos se secam nekog kanu-putopisa koji je bio objavljen u 'nautici' pre mnogo godina, iz pera cini mi se zeljka ?...?, tako nesto..

ima jedna akvatorija u srbiji koja me privlaci, ali nemojte nikome reci (posebno to krijte od srpskog ministra ekonomije), ne zelim da zateknem guzvu kad dodjem: kanjon drine, uzvodno od kanjona dervente.. tamo valjda samo lovci zalaze brodicem, da sa palube pucaju na divokoze (yuck!) - i to usred nacionalnog parka - i poneki uporni pecaros. liticama i proporcijama podseca na djerdap, ogromno je, a nigde puta i odrona kamenja ispod, nigde naselja, niceg.. neverovatno mi je da nesto takvih razmera postoji u ovako maloj zemlji, a da je skoro nenaruseno
darkonduty darkonduty 23:13 20.12.2008

Re: Uh kako opuštajuće...

albicilla
da li bese kupa ili mreznica, jos se secam nekog kanu-putopisa koji je bio objavljen u 'nautici' pre mnogo godina, iz pera cini mi se zeljka ?...?, tako nesto..

ima jedna akvatorija u srbiji koja me privlaci, ali nemojte nikome reci (posebno to krijte od srpskog ministra ekonomije), ne zelim da zateknem guzvu kad dodjem: kanjon drine, uzvodno od kanjona dervente.. .. neverovatno mi je da nesto takvih razmera postoji u ovako maloj zemlji, a da je skoro nenaruseno


Nautika? Ne bi znala, premlada sam .

Drina? E ovo je već apsolutna egzotika. Navijam za jedan putopis sa tog putovanja!!!!
albicilla albicilla 23:25 20.12.2008

Re: Uh kako opuštajuće...

razmatram jos to putovanje: tu je i zaovinsko jezero, a dalje nizvodno vec brzi tok drine, ciji se vodostaj menja kada puste vodu na perucackoj brani: ujutru je metar nizi i brzine dunava, popodne je sve potopljeno, a reka brza nego najvisi vodostaj dunavski

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana