*ne bih to nazvala igrom. ja sam, znate, ozbiljna. igru volim. koristim je kada želim da se proverim pod najboljim svetlom. ne igru rečima. igru, igru. sredstvima igri dopuštenim. gledam da to bude -u—spomen—uto- među nama koji učestvujemo. ja sam ozbiljna. i igra je ozbiljna. ako nagovestimo redosled, može se. gledajte i slušajte*. vrlo često: prisustvo na sceni nije nužno. ali morate znati da je fusnote: planirano: čitati.
5.10.2000.
Nisam bila na stvaranju. Ne volim barikadnu istoriju. Tačnije: u Istoriju nisam više verovala. Sedela sam kod kuće, i gledala kako se ponašaju: vernici?
Pomalo depresivna ne)radnja, priznajem. Iako ni u depresiju ne verujem: Ako želiš da budeš dobro, uvek ima načina. Uprkos (Istoriji. Uprkos verovanju da nema uvek.
Nekada mi se učini da će slika prostora u kome sam nestati – ako je ne dodirnem. I ja sa njim. Nekada, opet, da će se prostor pretvoriti u sliku – ako ga dotaknem. Oči se trude, slike varaju, slučajni uglovi presecaju prave:
kada bi uklonili staklenu zgradu iz pogleda sa dunavskog keja, mogao bi ne biti beograd
košavna. i miris mora pored reke
- Je l’ da da je plavetnilo neba plavlje iza zelene krošnje!?
On me gleda. Razmišljam da li da ga pitam kada je poslednji put podigao glavu. A znam. I znam zašto nije. I pitam sebe: zašto bih ga pitala. Tada obavezno zažmurim. I svi ostanemo tamo gde treba.
Važno.
Umem tri poteza. Kojima mogu da opišem: sve.
Vrlo. Kada ne očekujem važno.
Skoro da mi nije važno šta ću napisati. Slažem reči od kraja do kraja strane. Do ivice. Nema stihova. Unutra je poezija.
Skoro da mi nije blizu: što ću napisati. Sasvim sigurno: ne gledam levo-desno. Niti: ko će šta pročitati.
siva mirisavost i beli oblak.
nije dobro: kada prolazi ono što voli
nije dobro. ali voli zahvalnost koja nastane. do sledećeg trenutka voljenog to je dobar tepih. proviruju zvezde.
........ odnese joj voda reči. ne kucaj dok gledaš u lokvanje: ko je još video da se može otvoriti nešto lepše.......................................................
Sestrin glas uveo nas je u vanredno stanje:
Dodji odmah!
Imali smo mnogo sreće i malo prilika sa ovakvim problemima. Malo iskustva. Ali i zavidno malo straha. Tog trenutka kada je problem zazvonio.
Nije mi ovo prvi put
Pitao sam se kada ćemo sresti ulicu koja nas dovodi
Pitao sam ga ume li da ispriča
Pitali su nas: dokle
Još uvek popunjavamo.
Ima, znate, i upitnik. Bez zaokruživanja