- Je l’ da da je plavetnilo neba plavlje iza zelene krošnje!?
On me gleda. Razmišljam da li da ga pitam kada je poslednji put podigao glavu. A znam. I znam zašto nije. I pitam sebe: zašto bih ga pitala. Tada obavezno zažmurim. I svi ostanemo tamo gde treba.
▼ Malo dalje, u blizini parka, posmatram svađu. Iznad njihovih glava plavetnilo je uporno svetlo. Očekujem pukotinu u dijalogu, da prodre zrak, da ih vrati na Početak. Možete ih zamisliti: kako su bili vredni jedno drugom. Pukotina bi pomogla. I vidim: Neće imati sreće. Ono drugo su sami izgubili.
▲ Prijateljice u izlogu kafea. Ona1 je dublje u stolici. Sluša. Ona2 gestikulira – ustaje i pokazuje visinu i širinu – vraća se i uz smeh zaključuje da nije imao šanse. Ona1 sve dublje u stolici. Ona2 zove kelnera – plaća – popravlja karmin – traži mobilni – ustaje – ruši stolicu – izlazi iz kadra. Ona1 se izvinjava – namešta stolicu – namešta tik iznad desne obrve – zamrzava. Pile su: čaj od kamilice i belo vino, i vi ste sigurni da znate: raspored.
► Njega sam srela u odličnom raspoloženju. Priča koju sam morala ispričati tog dana, ostala je u koricama. Olakšana za težinu koju je vešto odstranio. Tek predveče, vraćajući se da vidim šta ću sa njom, zaključujem da moram promeniti i naslov. Nekoliko dana kasnije obaveštavam ga da je priča potpuno nestala. On ne zna o čemu se radi, ali prihvata moju zahvalnost.
▲ Samozadovoljnost u tišini prisnosti. To sam gledala kod starih parova. Tu se ništa ne može naučiti. To je dragocena slika. Mogućnost koju volim.
- Pričala sam ti o njihovim znanjima. Kada su se upoznali skoro da je samo jezik koji su koristili bio isti. I nastavili su da imaju potpuno različite živote. I tačno su znali, u svakom trenutku, šta je potrebno onom drugom.........
▼ Svake subote igraju mali fudbal. U kafani pored terena naručuju krilca na žaru, rezimiraju rezultat utakmice i prethodne nedelje.
- O ženama pričamo u krajnjoj nuždi: nekog od nas.
◄ Primetite li kako se mimoilazimo. Ima dana kada mi prija da mi se sklone sa puta. Dok ne uskladim težinu koraka sa težinom podloge. Da mogu da se pomeram brzinom senke. Stignem i glavom da klimnem! Pomislili biste da hodam samo za vas.
▼ Emisije između nas: emisije u boji. U odabiru nijanse prostora oddo bili bismo nepogrešivi. Glasam za četkice, umesto reči.
Slušaj me: Ne vredi da samo ja verujem: Neće nam se slagati krajevi: Udariće na patetiku: Ne laži nas da je voliš: Sve drugo priželjkujem da se pustimo: Da se poređa: Kako umemo.
► In a year of spaghetti : Haruki Murakami
▲ Slobodno! Odgovorni! Za boje:
○ Virtuelno? Ja ne bih igrala na trolove.