Kada je Dositej uzviknuo: "Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce...", slutio je, znajući koliko nacionalna ideja u Srbalja ima zapaljiv, privlačan i visokoenergetski potencijal, kako će se za nju lako lepiti ljudi lošeg kvaliteta. Oni sa rupom u karakteru. Oni neostvareni i frustrirani različitim životnim neuspesima. Ali i promućurni, prepredeni i skloni da one prve zavedu i iskoriste za zadovoljenje svojih niskih strasti, zavodeći
Prenosim ovaj tekst sa sajta organizacije "Naši", bez dozvole autora.
Prošlog utorka, napisao sam da Goran Marković (u ostatku teksta GM) o Đinđiću i Vučiću sme da kaže sve ono što nije smeo o Titu i Miloševiću. Zbog toga mi je napisao odgovor (Peščanik) u kom je objasnio sličnost između Adolfa Hitlera i mene. Zato revidiram svoju tvrdnju: Marković o Đinđiću, Vučiću, pa čak i o meni, sme da kaže sve ono što nije smeo ni da pomisli o Brozu i Miloševiću.
Prenosim tekst Orhana Dragaša zato što mislim da je veoma važan u smisli razbijanja predrasuda i opismenjavanja onih koji Rezoluciju 1244 ili nisu pročitali ili je nisu razumeli, pa zbog toga pogrešno misle da taj dokument štiti srpski interes na Kosovu i Metohiji.
Pretpostavljam da je g-đa Paula Thiede, na kraju prošlonedeljnog «Utiska», bila sigurna da OEBS nije institucija koja nama može da pomogne, a da bi po jedan psihoanalitičar na svaku glavu učesnika u javnom životu bio minimum od koga bi morali da krenemo. Razmišljao sam o ovome dok je zamenica šefa Misije OEBS-a u Srbiji, ljubazno i uz osmeh pokušavala da odgovori na postavljena pitanja. Obratite pažnju: uz osmeh. Da li je osmeh u «Utisku nedelje» i vama zasmetao?
Taj mi je osmeh zamaglio sopstveni utisak. Kako čovek da podnese toliko odsustvo mržnje
Pre neki dan, bivši predsednik Srbije, Tadić, u jednom svom intervjuu kritički se osvrnuo na neke bivše saradnike, među kojima i na moju malenkost, rekavši da sam "mnogo bliži naprednjačkoj vlasti i političkoj filozofiji" nego njegovom načinu "upravljanja i razumevanja politike". "To što on danas govori, s mojom politikom nema nikakve veze i vezivanje mog imena za njega samo proizvodi konfuziju", dodao je Tadić.
Odmah da napomenem: bivši predsednik je potpuno u pravu.
Poslednjih dana naš se društveno-politički život usložio do krajnjih granica, a njegova entropija postigla je stepen koji u čoveku proizvodi stanovitu količinu nemira. Događaji prestižu događaje, prate ih odgovarajuće izjave zvaničnika, a zebnja raste. Ja, na primer, što bi Vulin rekao, kao građanin, imam želju da živim u normalnoj, mirnoj zemlji, koja ima definisan proevropski i civilizacijski put i izvestan cilj kome teži. U takvoj situaciji, prolazne rupe na putu, zastoji u transportu i svađe učesnika u saobraćaju, sve u figurativnom smislu, lakše je podnositi
Imao sam nedavno polemiku sa jednim kolumnistom lista Danas. Završila se tako što je objavljena nekolicina pisama «čitalaca», koji su opisali moj karakter, moju kratku biografiju, moje tekstove na blogu i sve ostalo što sa predmetom polemike nije imalo nikakve veze. Tu sam pomislio da nema smisla javljati se i odgovarati na tekstove «javnih radnika» jer ukoliko urednik poželi topli zec ti ne gine. «Odjeci i reagovanja» uvek mogu biti tu da ti oprlje brkove, da ti smrse konce, da ti lupe packe, da te zgrome...itd.
Onda je znači bolje napisati blog! A kako to može
U prvomajskom Danasu izašao je tekst u kome Zoran Panović i moja malenkost razmenjuju razmišljanja o albumu "Odbrana i poslednji dani", a povodom izbora te ploče za najbolju u istoriji Jugoslavije.
Tekst razgovora prilažem kao novih nekoliko crtica za svoj serijal "Odbrana u 26 slika":
Kao svoj skromni doprinos širenju umetničkih sloboda prenosim istorijski proglas ingenioznog pisca Stanoja Ćebića koji je ranih osamdesetih godina prošlog veka objavljen u masterpiece romanu “Zašto sam postao vo”.