Poslije sve ove nervoze oko Grčke, baklava, ćeten alve, bloga punog piva, valja se malo posvetit i tjelovježbanju.

 Godinama unazad  praktikujem dva ritualna zujanja po youtube-tu. Prvi se sastoji od toga da otvorim  neku omiljenu muzičku numeru, a onda krenem niz ponuđene bočne predloge, što se brzo izmetne u totalno nekontrolisano račvanje, niz koje na kraju završim na desetoj diestinaciji, a nerjetko i nabasam na pažnje vrijedno muzičko otkriće.

Drugi vid zujanja je vezan za gvozdene sportove, i takođe se zasniva na neplanskom pristupu, mada cjenim da bi vas tako “upecani“ XXX(L) prilozi manje zanimali :)

napisao: „ ELIN  PELIN „  ( Dimitar  Ivanov Stojanov)

prevod s bugarskog: dr zurin otac

Večernja završi. Posljednje amin oca Pavela zamrije bez eha i u malehnoj, mračnoj  manastirskoj crkvici zavlada mukla tišina. Tri seljanke bogomoljke što stajahu u grupici nasrijed crkve, pogledaše u oca Pavela. I otac Pavel se zagleda u njih.  Nema ništa više. Gotovo je. Njih tri se prekrstiše i sagnuše  da sa trona podignu bolesnog mladića koji je nepokretan sam sjedio  na njemu.

Za to vrijem isprijed crkvice  se začuše nečiji koraci praćeni kratkim i odmjerenim  drmusanjem nekakvih zvončića ili praporaca. Neki  jedar muž  zastade na vratima i cijela ih prekri. Zastade malo, pa uđe  teško i zaustavi  se.

I odmah ograda i pojašnjenje:

 Ovo nije nikakvo osporavanje zasluženosti  titule svjetskog prvaka za fudbalsku reperezentaciju Srbije do 20 god. (čak naprotiv) , pošto lično smatram, iako je moje mišljenje skroz irelevantno, da ju je ona više nego zaslužila uloženim trudom, stavom  i pokazanim kvalitetom.

Ovdje je riječ o metodama analize “sporne“ situacije, odnosno diskusiji koja se povodom nje povela na freehendovom blogu.  Kao što sam tamo naveo ovo je čisto stvar tehničke problematike i etike.  A pošto sam već posegao za tom teškom sintagmom, onda moram i da  se do kraja ponašam u skladu sa normama koje ona nameće.  I da priznam da vjerovatno nisam bio u pravu u svojoj prvoj procjeni.

Burning Spear

 Sa svojih 20 godina, od vascjelog regea  znao sam i slušao samo Marlija. Mada, nije mi ni tada smetalo da, u prolazu, čujem još po neku stvar semaforskih boja.  Štaviše, znalo je i da mi zaprija, ali  jednostavno nisam se primao na taj zvuk. Sve je to  prolazilo  pored mene kao jalov vjetar kroz neoplođene voćnjake.

A onda mi je u posjed dopala  kaseta na kojoj je pisalo samo jedno veliko i  ništaneodajuće  GONG. Bila je to kompilacija koju su moja starija braća od tetke, inače veliki ljubitelji regea, sabrali sa svojih omiljenih live ploča. I bila je to jedna od onih kaseta koju sam, mjesecima kasnije,  vrtio do izlizavanja.

 L’œil du silence,  Max Ernst

Zamislite (ako već nećete praktično da probate) tri tačke na listu papira, raspoređene kao tjemena jednakostraničnog trougla. Ne, ne , ne radi se o masonskim simbolima...

... iliti par riječi, i pokoja slika više, o psihodeličnom slikarstvu. U svakom slučaju - obećavam prilično šaren blog.

 Nicolás Rosenfeld - Karlos Kastaneda

 Sjećate li se filma “Over The Top“ iz 1987.  sa Staloneom u glavnoj ulozi? Ono, skroz šablonska holivudska priča, koja sem upoznavanja šire laičke javnosti sa svijetom profesionalnog obaranja ruku (armwrestlinga) nije imala ama baš nikakav opštedruštveni značaj.

Ustvari, pozadina te priče, odnosno  čovjek  koji je inspirisao scenariste za lik glavnog junaka  (Lincoln Hawk-a), daleko je zanimljiviji od Silvesterove uloge.  A taj, na prvi pogled sasvim običan čovjeka, fizički daleko manje atraktivan od mišićavog Rambeta, zove se  John Brzenk.

U jednoj brzopoteznoj šankovskoj razmjeni mišljenja sa mlađim sinom dr zurinog oca, saglasih se da je moje prezentovanje  nesvakidašnjosti   DMT vizija  ovdašnjoj blogopublci  imalo bitne koncepcijske manjkavosti. U najopštijem, umjesto da dam  uvodne napomene,  istorijski osvrt i osnove tekuće problematike, ja sam odmah krenuo  sa egzaltiranim izvješćem pravo iz centra ekstaze.

Zato ću ovim  tekstom pokušati da ispravim navedene propuste i da retroaktivno pojasnim stvari. Ujedno, to će biti prilika da bez nekog posebnog povoda ponovo pišem o svojoj omiljenoj temi :)