Društveno potreban rad može se izjednačiti sa potrebama određenog društva u bilo kojim datim koordinatama u vremenu i prostoru.
Društvo koje ne obavi ovaj rad na vreme ostaje zakinuto za rezultat sve dok se ovaj rad ne obavi što je vezano u potpunosti za vremenske koordinate i to je ono što obično nazivamo prioritetima.Recimo da je bivša Jugoslavija (društvo) završila sveukupno planirani i započeti Autoban i modernu železnicu (isto važi i za druge velike društveno potrebne projekte) na vreme, današnje srpsko društvo bi bilo zauzeto samo sa održavanjem istih projekata jer bi glavni teret ove društvene potrebe već odavno bio realizovan.Odlaganje kabliranja i gasifikacije zemlje je dovelo do istog zlonamernog kašnjenja što nam se seda lupa o glavu. Nijedna od velikih društvenih potreba od početka osamdesetih nije bila prioritet društveno političke "elite" osim razvlašćavanja prethodne komunističke strukture vlasti milom ili silom.Pobedilo je zlo umesto pameti i odvelo državu (YU) a samim tim i narode u rat.
Umesto znoja za bolju budućnost nemilosrdno smo PROLIVALI KRV
Srednje razvijenu, međunarodno uglednu (u pitanju je naš lični ugled-svakog pojedinca) smo svojim divljaštvom neviđenim posle II S.R., rasprcali uvek optužujući suprotnu stranu, u službi poslodavca Rata koji jedni nazivaju "oslobodilačkim" a drugi borbom za nezavisnost.
Naravno Rat kao "dobar" poslodavac je iz ovoga izvukao korist dok je društvo izgubilo snagu i potencijal za druge preče projekte.Pamet je pobegla iz države kod boljih poslodavaca u inostranstvo a društvo obogaljeno je ostalo da čami u tami robijašnice izdržavajući dugogodišnju kaznu stroge robije na koju su nas osudili drugi poslodavci kojima je više bilo stalo do stvaranja novog (kojih je mnogo više) nego do razaranja postojećeg i koji na koncu vladaju ovim svetom.
Gorbačov koji je bio svestan ovoga je na Malti bio prisiljen da obeća 10 posto ruskog tržišta američkim korporacijama i još mnogo drugog kako bi izbegao ono što regionalni Ruleri (eng) u YU nisu hteli pošto je prolivanje tuđe krvi bila u njihovim očima "jevtinija" opcija.Česi i Slovaci su takođe iskoristili ovaj model upravo kada su zaslešpljena braćau YU klicala svojim Velikanima Zla stavljajući njihove "divne portrete" na svoja leđa i prevozna sredstva.Oci Nacija su se utrkivali ko će više i gore da optuži ong drugog kako bi našao opravdanje za svoje zločine kojih društvo, zavedeno medijima, nije HTELO da bude svesno. Pamet je optužena za Veleizdaju a đavo je došao po svoje.K.K.K. (kalašnjikov,kašikara i KRV) su zamenili građevinsku operativu a mas mediji najurili zdrav razum u bolja vremena seleći ga u (još uvek daleku) budućnost.
Novi moral koji je amnestirao (ubistvo po svaku cenu) bližnjeg svog, je individualni kapitalni zločin promovisao u Herojsko delo za "našu stvar" pa smo uz idiotizme "srećne vam rane Junaci" uzivali u svojoj pobedi nad zdravim razumom gudeći na Guslama veličanstvenost naše pobede.
Veliki društveni projekti i zadatci su kao prioritet morali da čekaju GORA VREMENA....... NASTAVIĆU