Zašto se srpski zvaničnici ustežu od ideološkog svrstavanja i kuda nas to vodi

Jelena Milić RSS / 22.08.2007. u 16:56

 "Kampanja izoloacije koju pojedini ministri DSS orkestrirano vode može Srbiju ponovo vratiti u vreme sukoba sa celim svetom".

DS reakcija na DSS anti-zapadnu kampanju

 Da li je baš tako? Robert Kagan u svom najnovijem eseju End of Dreams, Return of History(Hoover Institution –POLICY REVIEW August & September 2007) kaže: "Today there is little sense of common political principle and shared morality among the great powers. ( SAD, Rusija, Kina/JM)"

Pratim  ovih dana kako francuski predsednik Nikola Sarkozi predlaže dobrovoljnu hemijsku kastraciju i jos neke mere protiv pedofila. Za one koji su već osuđivani predlaže se nadzor, iako još nisu počinili  novo krivično delo. Nemački ministar unutrašnjih poslova Volfgang Šojbe ustalaso je nemačku javnost  izjavama da bi Nemačka mogla da razmisli o podršci  akcijama čiji je cilj ubistvo terorističkih lidra po svetu u kontraterorističkim akcijama, i predlogom zakona koji bi dozvolio rušenje aviona koje su oteli kidnaperi. Video nadzor koji je Velikoj Britaniji , za koju se pretpostavlja da ima oko 4.2  miliona CCT kamera,  prhvaćen je kod građanstva kao deo svakodnevnice. Debate oko Gvantanama  ne prestaju.  Predsednica belgijskog Senata Anne Marie Lizin i predsedavajuća Komiteta za demokratiju i ljudska prava parlamentarne skupštine   OSCE, posetila je u maju 2006.Gvantanamo u funkciji  specijalnog predstavnika za Gvantanamo Predsednika parlamentarne skupštine OSCE. Njene izveštaje, koje vam toplo preporučujem, u kojima se zahteva hitno zatvaranje zatvora i transfer postojećih zatvorenika u zatvore u zemljama iz kojih potiču,  možete naći na www.oscepa.org   

Srbija 2007, udubljena ili u podelu tranzicionog plena ili u nebitne dileme iz prošlosi, blaženo  je nesvesna i samoizolovana od ovih dilema i trendova, mada se poziva na međunarodno pravo i principe međunarodne zajednice svako malo.  

Jedna od razloga stabilnosti i razvijenosti liberalnih demokratija u svetu je zasigurno i njihova vlastita moć i sposobnost da se kritički osvrću na predloge za odgovore na izazove i/ili vlastite propuste.  Impresivni su i rasprostranjenost vrlo širokih javnih debata o pojedinim pitanjima, a savremene komunikacione tehnike i standard u spomenutim državama je takav da  su u pitanju zaista vrlo široke debate, te još uvek prisutna zainteresovanost javnog mnjenja da isprovocira reakciju  formalnih centara  moći, bez obzira na svu sedaciju koju konzumerizam, kao privid izbora, sa sobom nosi. U njemu je i  pre 9/11 počeo ozbiljan proces  preispitivanju odnosa ličnih sloboda i kolektivne sigurnosti. Pitanje sadržaja imigracionog zakonodavstva, na primer, neretko je osnovno pitanje na kome se lome koplja tokom izbora.  

 

Na vanjskopolitičkom planu i u domenu međunarodnih odnosa balans se, između ostalog,  traži između suverenosti država i obaveze da se reaguje. Globalni izazovi, tipični samo za 21 vek, poput razvijenih mreža međunarodnog terorizma i proliferacije nuklearnog otpada,  bez jedne jasne zemlje porekla,  svakako otvaraju pitanje primenljivosti  međunarodnih konvencija u novonastalim uslovima, ali i pitanje alternative. Uticaj multinacionalnih – u stvari nadnacionalnih – korporacija  čija sedišta i mesto gde plaćaju porez ne moraju više uopšte da se poklapaju, kao ni teritorijalnost suda koji je odgovoran za sankcionisanje njihovih krivičnih dela ili krivičnih dela njihovih ekspozitura, na međunarodnu realnost je ogroman. Stručnjaci upozoravaju da se pitanje off shore kompanija i tax heaven država mora što pre otvoriti na globalnom nivou, inače polsedice po globalne finasijske tokove mogu biti katastrofalne. Nebrisani  prostor za globalne malverzacije i krivična  dela je već tu, odavno.  

 

Pojam međunarodna zajednica, od koje se očekuje da da odgovore na neke od ovih izazova,  više se skoro i ne može koristiti ako se ili eksplicitno ne kaže ili jasno ne podrazumeva  na koju se grupaciju država ili organizacija misli. Euforija devedesetih o kraju istorije u kojoj svi live happily everafter u stabilnim liberalnim demokratijama, koja je i tada bila vrlo problematična, sada zaista deluje potpuno prevaziđeno. Robert Kagan u spomenutom eseju kaže: „Ideologically, it is a time not of convergence but of divergence. The competition between liberalism and absolutism has reemerged, with the nations of the world increasingly lining up, as in the past, along ideological lines. Finally, there is the fault line between modernity and tradition, the violent struggle of Islamic fundamentalists against the modern powers and the secular cultures that, in their view, have penetrated and polluted their Islamic world.”  

 U tom kontekstu, a i na osnovu razvoja događaja oko konačnog statusa Kosova, a upravo je NATO intervencija na Kosovu i donela razdor u posthladnoratovskoj kratkotrajnoj globalnoj  MZ, mala je verovatnoća  da se “svetska politika  vrati na svoju liberalnu putanju, pokrenutu 1989. i gotovo zaustavljenu 09-11” kako je proces okarakterisao Nikola Samardžić u tekstu u današnjem Danasu “Tuđa deca i srpski Cion”.  Samardžić tačno konstatuje da se  “Zapad, nakon 1999, opredelio za legalistički pristup budućem statusu Kosova. “ O  tome da je zapadna međunarodna zajednica i sama  bila digla ruke od upotrebe argumenta supremacije zaštite ljudskih prva u odnosu na teritorijalni suverenitet  je na ovom mestu već više puta pisano. No se na osnovu analize koju Kagan iznosi može zaključiti da je na sceni  talas sve ubrzaniji nove ideološke podela sveta, a očekuje se i nova administracija u SAD to jest kraj Bušove doktrine, te s eu tom ključu može očekivati i da će nastavak procesa odlučivanja konačnog statusa Kosova pratiti taj trend.

 

Gde je Srbija u svemu ovome?

 

Situacija koju Kagan opisuje u svom eseju sa podnaslovom, International rivalry and American leadership, u kome se govori o svetu posle administacije Džordža Buša,  mnogima ovde  može da se ne  svidi,  pre svega zagovornicima  utopističke politike neo-nesvrstavanja pa sve do onih koji bi da Srbiji obezbede, ako ne puno članstvo,  ono bar status posmatrača u Šangajskoj organizaciji za saradnju. Mogli bi prst na čelo da stave i zagovornici teorje da radili ne radili u NATO će nas uvući.  No je količina neupitnih činjenica tolika, kao  i reputacija autora, da bi bilo neozbiljno prenebegnuti je, i ne pokušati smestiti Srbiju u predočenu slagalicu.

 

Predsednik Srbije Boris Tadić potpuno je nemušto i netačno upozorio da  sve eksplicitnija retorika Vojislava Koštunice protiv evro-atlantskih integracija Srbiju vodi u izolaciju. Ne. Samo je sve više približava vrednostima, pozicijama i planovima  Rusije i Kine ( a i Indiji za koju se apsolutno ne slažem sa autorom da joj je mesto u  eventualnom savezu liberalno demokratskih država, ma kako fleksibilno definisanom), dvema od tri najveće sile na svetu u kojima vladaju autoritarni režimi.

 

Kagan kaže: “Many assume that Russian and Chinese leaders do not believe in anything, and therefore they cannot be said to represent an ideology, but that is mistaken. The rulers of China and Russia do have a set of beliefs that guide them in both domestic and foreign policy. They believe autocracy is better for their nations than democracy. They believe it offers order and stability and the possibility of prosperity. They believe that for their large, fractious nations, a strong government is essential to prevent chaos and collapse. They believe democracy is not the answer and that they are serving the best interests of their peoples by holding and wielding power the way they do…..If two of the world’s largest powers share a common commitment to autocratic government, autocracy is not dead as an ideology. The autocratic tradition has a long and distinguished past, and it is not as obvious as it once seemed that it has no future.” 

 

Da li bi korak ka većem savezništvu sa ovakvim režimima, koje ne mora nužno ni da bude namerno, jer to rade sile  globalnih trendova i pozicioniranje drugih zemalja  u odnosu na to kako ih prihvataju umesto njih, ali pre svega zemljama sa potpuno različitim pozicijama od Srbije u procesu tranzicije  koje i nisu krenule u istom pravcu, bio samo zaokret od do sada proklamovane politike ili U-turn? Pitanje konačnog statusa Kosova za koje  Srbija traži i dobija saveznike u Rusiji,ali verovatno i u Kini, dodatna je centrifugalna sila u tom pravcu. Prihvatanje  takve podrške je savim legitimno, no je zasigurno legitimno razmotriti i njene dugoročne posledice. Ako ni zbog čega drugog, ono zato što je sve očitije da politika i jare i pare “ i Kosovo i Evro-atlantske integracije” neće još dugo moći da pije vodu. Što zbog Koštuničinog sve očitijeg isteravanja na čistac DS i  Borisa Tadića, ali mnogo više zbog  globalnih međunarodnih trendova.  

 

Kagan konstatuje: “It is no longer possible to speak of an “international community.” The term suggests agreement on international norms of behavior, an international morality, even an international conscience. The idea of such a community took hold in the 1990s, at a time when the general assumption was that the movement of Russia and China toward western liberalism was producing a global commonality of thinking about human affairs. But by the late 1990s it was already clear that the international community lacked a foundation of common understanding. This was exposed most blatantly in the war over Kosovo, which divided the liberal West from both Russia and China and from many other non-European nations. Today it is apparent on the issue of Sudan and Darfur. In the future, incidents that expose the hollowness of the term “international community” will likely proliferate….As for the United Nations Security Council, after a brief awakening from the Cold War coma, it has fallen back to its former condition of near-paralysis. The agile diplomacy of France and the tactical caution of China have at times obscured the fact that the Security Council on most major issues is clearly divided between the autocracies and the democracies, with the latter systematically pressing for sanctions and other punitive actions against Iran, North Korea, Sudan, and other autocracies and the former just as systematically resisting and attempting to weaken the effect of such actions. This is a rut that is likely to deepen in the coming years. It will hinder, as it has already hindered, international efforts to provide assistance in humanitarian crises such as Darfur. It will also obstruct American and allied efforts to impose pressure and punishments on nations seeking nuclear and other weapons of mass destruction, as it has already done in the cases of Iran and North Korea…..Today there is little sense of common political principle and shared morality among the great powers….The divisions will be all the sharper where ideological fault lines coincide with those caused by competitive national ambitions. It may be largely accidental that two of the world ’s more nationalistic powers are also the two leading autocracies, but this fact will have immense geopolitical significance.”

 

Idu predsednički izbori. Narcizam  malih razlika, koji nam nameću DS, DSS ali i drugi uključujući i međunarodnu zajednicu, doveo je Srbiju tragikomičnu situaciju, da ne vidi podele ogromnih razmera od kojih neće moći da se izuzme. DSS antizapadna retorika neće nas odvesti u sukob sa celim svetom. Sasvim suprotno. Polako nas vodi u vrlo širok savez od oko 3 milijarde ljudi koji žive u autoritarnim režimima,  u kojima vrlo velika većina gražana još uvek živi u prilično lošim socio-ekeonomskim uslovima. ( U ostalom, da li smo i tokom sankcija devedesetih baš bili izolovani, ili smo održavali vrlo intenzivne veze sa Rusijom i Kinom, što je Miloševiću sigurno pomoglo da duže ostane na vlasti!)  Možda je izlaz iz te stuacije u jednostavnom i iskrenom obraćanju javnosti i predočavanju vlastite vizije Srbije, od ekonomskog stanja sve do izbora partnera neophodnih  za zajedničke odgovore na gobalne izazove poput prirodnih katastrofa,  od kojih se ne može ni pokušati  samoizolovati, ako od ideologije možda i može,  u neposrednoj i daljnoj budućnosti.

 

PS Molim vas da me u komentarima poštedite argumenata tipa a zašto vi mučite crnce ili karlšmitovske kritike svih poteza sadašnje administracije, brisacu ih, zarad otvaranja prostora za ozbiljniju debatu.  Da Belgija i Co su pravili haos po Africi, da EU zemlje su bile kolonijalne imperije, da Gvantamo i dalje radi, da CIA prevozi  tajnim letovima ! suspects preko teritorije EU, da i Solženjicin je u pravu kad kaže da je i u Rusii postignut pomak, ali kad se uporedi sa onim odakle je pre par stotina godina krenula.

  

Ili, kako Kagan kaže: “This is a good thing, and it should continue to be a primary goal of American foreign policy to perpetuate this relatively benign international configuration of power. The unipolar order with the United States as the predominant power is unavoidably riddled with flaws and contradictions. It inspires fears and jealousies. The United States is not immune to error, like all other nations, and because of its size and importance in the international system those errors are magnified and take on greater significance than the errors of less powerful nations. Compared to the ideal Kantian international order, in which all the world ’s powers would be peace-loving equals, conducting themselves wisely, prudently, and in strict obeisance to international law, the unipolar system is both dangerous and unjust. Compared to any plausible alternative in the real world, however, it is relatively stable and less likely to produce a major war between great powers. It is also comparatively benevolent, from a liberal perspective, for it is more conducive to the principles of economic and political liberalism that Americans and many others value.”

* www.hoover.org/publications/policyreview/8552512.html

     *



Komentari (68)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

milos_NS milos_NS 18:47 22.08.2007

E

E "Jelena zena koje nema !"
Molim vas vi se toliko plasite te Kine i Rusije ko Amerikanci komunizma 50 godina !
Ja vam kao ekonomista mogu reci da pogresno razmiljate !
Vidim da vam je u glavi slika neke komunisticke fabrike iz 60 godina i pristrasne serije bbc-a !
Idite u Rusiju i Kinu i vidite da nije bas tako, a isto tako mozete videti da Ruske i Kineske kompanije vode ljudi skolovani na Harwardu i ostalim prestiznim univerzitetima !
Uostalom tesko nesto Srbija moze prodati Americi, ali zato Rusiji i Kini ima sta da ponudi !
Uostalom vi kao veliki pacifista delujete mi nelogicno ! Pa vi biste trebali da se zalazete da sto pre ta strana vojna masinerija nestane odavde jer gde god se pojavila nista dobro nije donela !
nikson nikson 19:47 22.08.2007

Re: E

koliko je medijska kampanja jaka, vidi se na primeru irana. naime, o iranu se sve vise stice utisak kao o nekoj zaostaloj zemlji, a sa druge strane imaju veliki broj fakulteta i skolovanih ljudi.
Jelena Milić Jelena Milić 21:38 22.08.2007

to milos ns


nije u pitanju strah. jednostavno se zalazem za jednu ideolosku opciju, koja nam je, izmedju ostalog, i geografski bliza.

ja ne sporim privredni rast niti to da globalizacija neumitno donosi i otvaranje i da bilo gde u svetu ima nespornih strucnjaka.

nisam ni jednog momenta rekla da sa kinom i rusijom ne treba odrzavati trgovinske veze ili kulturne veze

samo smatram da dobro treba odmeriti posledice odustajanja od evro-atlantskih integracija, i imati na umu uspehe koje su postigle istocnoevropske zemlje koje su nam ipak mnogo , ne samo blize, nego i primerenije za poredjenje.

ja nisam pacifista utopista.

u glavi mi je mnogo vise od "pristrasnih bbc serija". mozda je vreme da pokusamo debatu bez ovakvih neproveenih i nepotrebnih diskvalifikacija.

tema ovog bloga je vanjskopoliticka orijentacija srbije.
Jelena Milić Jelena Milić 21:53 22.08.2007

primer

veliki broj fakulteta i skolovanih ljudi je samo jedna od indikatora. pa i srbija je kada je krenula u sunovrat imala veliki broj fakulteta i obrazovanih ljudi. u ostalom taj veliki navodni broj nije ih sprecio da glasaju za predsedika koji ispoljava jasne antisemitisticke stavove. mozda se onda moze dovesti u pitanje definisanja pojama "skolovanih ljudi"

i singapur i malezija su zemlje u razvoju, u proseku mozda i razvijenije i naprednije od sadasnjeg irana, no su ipak sa limitirani stepenom ljudskih sloboda, prava na politicko uredjenje i sl.

sa mojih ideoloskih pozicija jedna teokratska drzava jeste mnogo nepozeljnija opcija od sekularnih demokratija.

nikson nikson 22:09 22.08.2007

Re: primer

mnogi skolovani ljudi, pa i vi, su podrzali opciju u kojoj ima onih koji su podrzali sunovarat i sve ostalo... valja se setiti

e vidite to je vasa ideoloska pozicija, ali sto iran ne bi imao teokratsku drzavu, ako oni to zele??? - pravo na politicko uredjenje i odakle vam podatak da se u iranu limitiraju ljudska prava??? oni mozda na drugaciji nacin gledaju na zivot i sta bi im se nesto nametalo. usput, iranu se preti ratom samo zato sto lezi na nafti i kako onda ocekujete slobodan razvoj te zemlje a usput isti oni koji zele rat sa iranom plasiraju sopstveni koncept ljudskih prava i politickog uredjenja da ugrade u tu zemlju.
Goran Nikolić Goran Nikolić 22:49 22.08.2007

Re: to milos ns

mislim da strah od pogresne strateske orijentacije pokazuje brigu za drustvo,
ali ja sam optimista,
nova Vlada mi je povod,
ali, pre svega, neumitni procesi
i. i. 12:43 23.08.2007

Re: primer

odakle vam podatak da se u iranu limitiraju ljudska prava??? oni mozda na drugaciji nacin gledaju na zivot i sta bi im se nesto nametalo.



Ovo pitanje zvuci zaista neverovatno!

preporucujem http://www.helpnazanin.com/, jedan od veoma zanimljivih primera "drugacijeg nacina gledanja na zivot u iranu".
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:17 23.08.2007

Re: primer Kine

G r o f G r o f 11:56 24.08.2007

Re: E

Idite u Rusiju i Kinu i vidite da nije bas tako


Baš ste me razuverili naročito sa nastavkom..
Uostalom tesko nesto Srbija moze prodati Americi, ali zato Rusiji i Kini ima sta da ponudi


...Znajući kakva je naša industrija i standardi, mogu zamisliti kakvi su kod onih kojima ih možemo ponuditi..

Jelena Milić Jelena Milić 13:13 24.08.2007

to nikson--jos jednom

"oni mozda na drugaciji nacin gledaju na zivot i sta bi im se nesto nametalo"

vi ovde doovdite u pitanje samu univerzalnost ljudskih prava! iznenadjujuce. to cak ni iran ne radi kao clan UN, nego znacajno umanjuje stepen i krsi ih.

znate, kao i ka dje u pitanju argument protiv smrtne kazne-- dokle god postoji jedna zilioniti promil da mozete da pogresite i osudite pa ubijete nekog ko je ipak bio nevin--ne! ne smrtna kazna.

sustina nije u tome samo sta milsi vecina, bez obzir akolika, ona moze da bude na vlasti, vec sta je i kako ostavila na raspolaganje manjini. verskoj, etnickoj, i svakoj drugoj....teokratski rezim , takodje, duboko udara u temleje podele vlasti.


toplo i vam preporucujem linza i stepana koji u svom sjajnom delu problemi demokratske tranzicije i konsolidacije ocenjuju da je prvi preduslov da neki rezim bude demokratski postojanje same drzave.dalje, ako dakle sama drzava postoji, postoji jos 5 bitnih prametara--arena--cije funkcionisanje odredjuje stepen demokratizacije: zivo civilno drustvo, relativno autonomno politicko drustvo, vladavina prava, drzavni aprat koji koristi demokratski rezim te kao peto institucionalizovana ekonomsko drustvo.
samo u interakciji tih 5 parametara moze da postoji ono sto se danas podrazumeva pod demokratskim rezimom. kombinacijama par od spomenutih pet kriterijuma ili njihovim nepostojanjem spektar pol rezima se deli od sultanata preko autokratija

btw, imate u postovima neki ton, lican, ne znam, koji uveliko limitira kvalitet rasprave.
antioksidant antioksidant 21:11 24.08.2007

Re: to milos ns

Goran Nikolić
mislim da strah od pogresne strateske orijentacije pokazuje brigu za drustvo, ali ja sam optimista, nova Vlada mi je povod, ali, pre svega, neumitni procesi

Nova vlada je povod za optimizam?
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 23:05 24.08.2007

Re: to milos ns

antioksidant
Goran Nikolić
mislim da strah od pogresne strateske orijentacije pokazuje brigu za drustvo, ali ja sam optimista, nova Vlada mi je povod, ali, pre svega, neumitni procesi

Nova vlada je povod za optimizam?

To mi je promaklo...
No Goran ipak daje prednost procesima...o)))
Ne može po vladi kad su njegovi tamo....
Jelena Milić Jelena Milić 09:22 25.08.2007

to drago

mislim da goran daje dovoljno refernci i arguemnata u prilog svojim tezama i zaista ne vidim zasto ponovo radis takve stvari u komentarima i time diskvlaifikujes, bar u mojim ocima, vrlo zanimljiva razmisljanja koja i sam postujes. vlada sa ds je bolja od vlade bez ds. kao se secam i ldp je u pocetku nudio saradnju bt.

ps gorane ovo nije odbrana vas, vi to svojim argumentima radite sasvim dobro, vec moja rasprava sa dragom.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 11:21 25.08.2007

Re: to drago

Jelena Milić
mislim da goran daje dovoljno refernci i arguemnata u prilog svojim tezama i zaista ne vidim zasto ponovo radis takve stvari u komentarima i time diskvlaifikujes, bar u mojim ocima, vrlo zanimljiva razmisljanja koja i sam postujes. vlada sa ds je bolja od vlade bez ds. kao se secam i ldp je u pocetku nudio saradnju bt.

ps gorane ovo nije odbrana vas, vi to svojim argumentima radite sasvim dobro, vec moja rasprava sa dragom.

Jelena zaboga....
Pa gde sam ja to napao Gorana. Čak ovim da daje "prednost procesima" ja ga hvalim. Proces je ipak "ispred DS" koliko god ti videla njihovu silnu konstruktivnost...o)))
Zarko.Petrovic Zarko.Petrovic 18:48 22.08.2007

interesantno

Slazem se, mahom, sa tih par recenica koje jezgrovito oslikavaju svet u kome zivimo, ali do granica deskripcije .

Ali, Jelena, zar ne mislis da je ovakav pristup osudjen na dalju polaziraciju i konfrontaciju. To je kao ono "tako je kako je, bolje je od alternative", "mi smo najbolji i najpametniji jer smo zapadni, liberalni i zato i greske trebaju da nam se prastaju, jer vidite ko je alternativa (Rusija i Kina)". To, nekako, zvuci kao DSS pristup, "doci ce radikali na vlast ako izrucimo zlocince".

Da se razumemo, nisam ja naivni liberalni institucionalista koji zastupa poziciju da treba da se uhvatimo za ruke i zajedno otpevamo Kosu, ali, evo danas citam o ritmu modernizacije i naoruzavanja Rusije i Kine, jer oni iz ovakve Kaganove analize izvlace zakljucke - ako si slab, doci ce ti "milosrdni andjeo", ako si jak nece, kao sto nije u Darfuru. Citam nedavno Stuarta Einstata u WSJ koji kaze, otprilike, zeznuli smo se sto smo dali Rusiji da vlada svojim nacionalnim resursima, jer sada ne bi mogla da vodi nezavisnu politiku, da nismo...

Ukratko, jezgrovito si opisala i svet i poziciju Srbije, ali mi se cini da postoji jos jedna dimenzija.

Naime, u tom "zapadnom", tj. liberalnom svetu takodje postoji niz "centrifugalnih sila", koje sa manjom ili vecom upornoscu koce taj tocak "liberalizacije", tj. nekriticki "we are right, because we are right" pristup. Setimo se FRA-GER otpora invaziji Iraka, disonantnih glasova u vezi sa Ahtisarijevim planom itd. Ti glasovi upozoravaju da ne mozes prosto da skeniras i fotokopiras obrazac drustvenog i ekonomskog uredjenja, vec da moras da uzmes u obzir osobenosti podrucja u kojem se nalazis i, neodstupajuci od nekog najmanjeg zajednickog sadrzaoca, prilagodis politiku momentu i podneblju. Ako to ne uradis, ostavljas pepeo neugasenim i, kvrcne li nesto, eto belaja. Osim toga, sila boga ne moli, ali ni bog silu ne voli, pa je danas rejting US u Evropi relativno nizak, da je cak Kina negde vidjena kao popularnija od US. Bler je prosle ili pretprosle godine morao da razvali po "antiamerikanizmu" nekih evropskih lidera kao po "ludilu".

Ok, Srbija mora na zapad, tj.ne sme previse na istok, ali ni u jednoj varijanti ne vidim izgradnju drustvenog konsezusa u Srbiji koji glasi "idemo na zapad ma sta bilo". Ma da su nam elite i 10x bolje, nije izvodljivo u ovom momentu. Isto kao sto nije izvodljivo ubediti Ruse da posle haosa 90tih, Putin nije bog (84% podrske u Rusiji). Sta onda? Nista, postizi male pobede i marsiraj ka EU. Na to cak i EU pristaje (za sada). Ali slazem se da nece biti i jare i pare :)
Jelena Milić Jelena Milić 22:04 22.08.2007

Re: interesantno

zarko, samo kratko ovog puta, da izbegnemo nesporazum, slike sveta ( iz drugog dela tekta ) sam uzela od kagana! ako se odnosi na prvi deo, hvala! inace, ako pogledate ceo clanak, fascinantno je koliko je afrika irelevantna npr sa aspekta rasodele moci i uticaja.

"Sta onda? Nista, postizi male pobede i marsiraj ka EU. Na to cak i EU pristaje (za sada). Ali slazem se da nece biti i jare i pare :)" slazem se da nema kosova koje nas primorava na jasnija izjasnjavanja, ako je samo kosovo to. nesto mi se cini da je kostunica dao tempo i sireg izjasnjavanja koje mozd anije potrebno jos samo zarad bitke za kosovo.
jovanz021 jovanz021 19:55 22.08.2007

beli tempi sonno passati

Jelena Milić
Prihvatanje takve podrške je savim legitimno, no je zasigurno legitimno razmotriti i njene dugoročne posledice. Ako ni zbog čega drugog, ono zato što je sve očitije da politika i jare i pare “ i Kosovo i Evro-atlantske integracije” neće još dugo moći da pije vodu.


Rasprave nema i nece je ni biti. Srbima je trebalo desetak godina da primete pad Berlinskog zida. Tekuce tektonske promene nisu primecene ni u medijima, a kamo li u siroj javnosti. Pored toga, sugerisana rasprava oslabila bi Kostunicinu poziciju a ojacala pre svega Radikale - jacanje Rusije i opadanje zapada pokazace da je njihova pozicija bila ispravna. Zato ni Tadic ne insistira na raspravi.

Svet kakav poznajemo sedamnaestak godina unazad vise ne postoji, samo sto to jos uvek ne primecujemo.

U.S.A. je izgubila ne samo status jedine sile i "soft power" koju je kao sampion demokratije nekada imala, vec ocajno pokusava da obezbedi dalju kontrolu tokova nafte (nuklearnim?) napadom na Iran, provociranjem ruskog rata oko Kavkaza/Kaspijskog jezera.

Indija se smatra demokratskom zemljom jer ima traznju za energentima koju jos uvek nije resila direktnim dogovorom sa Rusijom ili Iranom. Vidi ovde, ovde, i ovde. A valjda je jasno zasto je Saudi Arabija "demokratska" (mozda cak i "liberalna".

Postoji obilje vesti i analiza na netu, ali treba googlati i potrebno je znati sta se trazi. Evo solidne analize:

No superpower in modern times has maintained its supremacy for more than several generations. And however exceptional its leaders may have thought themselves, the United States, already clearly past its zenith, has no chance of becoming an exception to this age-old pattern of history.


Obratite paznju na evropsko distanciranje od orkestrirane rusofobije.
Jelena Milić Jelena Milić 22:00 22.08.2007

Re: beli tempi sonno passati

dali bi navodno evropsko distanciranje od navodne orkestrirane rusofobije mozda moglo da se dovede u pitanje sa izrazitom eu energetskom zavisnoscu od rusije?

btw, skoro sve eu zemlje su i clanice osce, a osce svecesce ima izvestaje o porastu nacionalizma i porastu broja nacistickih organziacija u rusiji. da, putin je osudio delovanje tih organziacija, ali istovremeno ssitemski gusi rad civilnog drustva u rusiji koje bi moglo sistemski da se bori protiv tih posasti.

ps mislim da je i amrima vec jasno koliko je arabija demokratska.

pps u opste ne sporim da je u slucaju procene demokraticnosti u indiji primenjen arsin drugaciji nego kada su u pitanju kina i rusija. meni je neshvatljiv stepen licemerja da se zemlja koja feminicid smatra normalinm i na njega se skoro ne reaguje, cini genocid nad svojim muslimanima etc moze smatrati demokraticnom.
jovanz021 jovanz021 10:23 23.08.2007

Re: beli tempi sonno passati

Bilo bi dobro da svoje cinjenicne tvrdnje potkrepite linkom. U suprotnom, mogli bi da zavrsimo prepiruci se ko je od nas dvoje zgodniji, sekspilniji i sarmantniji, a ja Vam u tome unapred priznajem preimucstvo.

Koliko ja sagledavam, faktori pro et contra mogu se klasifikovati kao:

1) idejni/ideoloski
2) materijalni/ekonomski
3) bezbednostni/vojni

Vasi, odnosno Kagano(viche)vi argumenti su ideoloski, tj. Vi ih predstavljate kao cistu ideologiju, a ona to nije, jer u sebi sadrzi vojno/ekonomske prepostavke. I to one pretpostavke koji su Kagan(ovich)u na korist, a ogromnoj vecini (99,99%) gradjana ove zemlje na stetu. Ideja/ideologija i geografija ne idu zajedno.

Npr, ostavljajuci politicki liberalizam po strani, ekonomski liberalizam, koji Kagan(ovich) zagovara u clanku je potpuno neprihvatljiv za svaki narod u Istocnoj Evropi/Africi/Aziji/Juznoj Americi (pa verovatno cak i Australiji) i direktno vodi ne samo do pada zivotnog standarda, nego i do smanjenja BNP, sto je sve proverljivo u praksi iz 90-tih i 2000-tih. Pitanje je i koliko je prihvatljiv vecini populacije Zapadne Evrope i USA.

No, u jednom je Kagan(ovich) u pravu. Vise ne postoji "medjunarodna zajednica", tj. vise ne postoji spremnost drugih zemalja da slede U.S. u njenom ludackom pohodu protiv ostatka sveta. Manje je vazno sto neki toga jos nisu svesni.

Osim ekonomskih i vojnih uzroka novonastale situacije, nisu zanemarivi ni ideoloski/idejni uzroci:

The terrible consequence of the Bush-Blair global misadventure is to have undermined what remaining support there was for western notions of liberal democracy. Countries that lecture about universal values do not deserve to be listened to if they indulge in rendition flights and torture.


A ni Bili nije zaboravljen:

The Clinton scam is symptomatic of the death of liberalism - not its narcissistic, war-loving wing ("humanitarian intervention", which is ascendant, but the liberalism that speaks against crimes committed in its name, while extending rungs of the economic ladder to those below. It was Clinton's promotion of the former and crushing of the latter that so inspired new Labour's "project". Clinton, not Bush, was Cool Britannia's true Ma fia godfather.


Kud se dede vladavina prava u "land of the brave"? Ima li nade za njih?

Dakle, zasto o ovome nema rasprave u Srbiji, naslucujete li odgovor?
Jelena Milić Jelena Milić 10:39 23.08.2007

linkovi

jovane,

ja ne znam kako se u ovom novom lejautu bloga stavljau linkovi. zato sam na kraju bloga stavila i link samog teksta. pokusala sam sa onom standardnim, u uglasta url jednako uglasta tekst kosa uglasta al ne ide mi nesto, a pre sam znala. ako vas ne mrzi....

no, vasi odgovori onekad imaju suvise linkova, zaista ne postizem sve, mada cenim napor. i zaista pousvan da takvu vrstu rasprave negujem na blogu. mozda otovrimo i vi i ja i drugi ponekad mnogo veliku i bitnu temu, pa bi onda da suvise toga srucimo odma...ima vremena, nadam se i volje.

poenta je sto i ako ima jedna refernca, to jos ne znaci mnogo. ili vise. pogotovu ne napr jedna txt iz gardijana :)
Jelena Milić Jelena Milić 12:29 23.08.2007

PS --to jovan

"Bilo bi dobro da svoje cinjenicne tvrdnje potkrepite linkom. U suprotnom, mogli bi da zavrsimo prepiruci se ko je od nas dvoje zgodniji, sekspilniji i sarmantniji, a ja Vam u tome unapred priznajem preimucstvo."

hm. ovo vam nije trebalo.

pls. pola teksta jesu citati. a za ono sto sam smatrala bitnim imate ref.

pozz

Jelena Milić Jelena Milić 21:45 22.08.2007

srki

tnx
Goran Nikolić Goran Nikolić 22:44 22.08.2007

svrstavanje

[
Uticaj multinacionalnih – u stvari nadnacionalnih – korporacija čija sedišta i mesto gde plaćaju porez ne moraju više uopšte da se poklapaju, kao ni teritorijalnost suda koji je odgovoran za sankcionisanje njihovih krivičnih dela ili krivičnih dela njihovih ekspozitura, na međunarodnu realnost je ogroman.
/quote]

Mislim da preterujete. Uticaj TNK je prakticno onoliki koliko im to jake nacionalne drzave dozvole.

[
Euforija devedesetih o kraju istorije u kojoj svi live happily everafter u stabilnim liberalnim demokratijama, koja je i tada bila vrlo problematična, sada zaista deluje potpuno prevaziđeno. Robert Kagan u spomenutom eseju kaže: „Ideologically, it is a time not of convergence but of divergence. The competition between liberalism and absolutism has reemerged, with the nations of the world increasingly lining up, as in the past, along ideological lines.
/quote]

Smatram da su i Fukojama, odnosno Hegel i Kozev bili u pravu. Kraj istorije zaista je doshao.
Ovo su samo aberacije.

[NATO intervencija na Kosovu je donela razdor u posthladnoratovskoj kratkotrajnoj globalnoj MZ,
/quote]
mislim da preteruje globalni znacaj kosovske i darfurske krize
(npr. vec za 4 godien bice stvoren Juzni Sudan, referendumom)


Kagan konstatuje: “It is no longer possible to speak of an “international community.” The term suggests agreement on international norms of behavior, an international morality, even an international conscience.


Medjunardna zajednica vodjena SAD, ipak, deluje, uz podrsku EU i pasivan otpor Rusije i Kine, to je fakticitet (uloga Indije, koju pominjete je vrlo zanimljiva, ali recentno poboljsanje odnosa sa SAD puno govori)


“This is a good thing, and it should continue to be a primary goal of American foreign policy to perpetuate this relatively benign international configuration of power. The unipolar order with the United States as the predominant power is unavoidably riddled with flaws and contradictions. It inspires fears and jealousies.

Tacno, sukob nikad nije bio manje moguc. SAD ipak, vode svet.

[The rulers of China and Russia do have a set of beliefs that guide them in both domestic and foreign policy. They believe autocracy is better for their nations than democracy. They believe it offers order and stability and the possibility of prosperity. They believe that for their large, fractious nations, a strong government is essential to prevent chaos and collapse. They believe democracy is not the answer and that they are serving the best interests of their peoples by holding and wielding power the way they do…/quote]

Skoro da sam siguran da ce i ove dve nacije, ipak, krenuti ka punoj demokratiji. Pore ostalog, i zbog toga sto je mogucnost raspada ovih zemalja minimalna i prakticno im nije potreban jak lider.

Posto sam zaista puno naucio,
iako sam i ranije citao Kagana, moje pohvale

Jelena Milić Jelena Milić 09:21 23.08.2007

to goran n

pre svega hvala vam/ti na komentaru to jest na argumentima pro and con. pokusavam da takvu vrstu rasprave trimujem na mom blogu. mozda mi i uspe, ko englezima sa travom, za jedno 500g!

ovog trenutka cu vam samo kratko odgovriti na prvo pitanje-konstataciju.

ocena jeste vrlo siroka, i verovatno ima primera mocnih kompanija i regiona ili slabih drzava gde je svakako uticaj korporacija na pravac i desavanja u tim zemljama ogroman. pri tome ja nisam ni antiglobalista ni antikorporacista --ili kako vec, daleko bilo.

no sam imala prilike da tokom strucne posete sad pocetkom 2005 na kojoj sam imala cast da budem u grupi ljudi iz eu -- ili ljudima iz smip deska za sad ili pol savetnicima ili pol komentatori u uglednim novina i urednici ( plus nas troje, osoba is kazahstanskog smip desk za sad, ja i kolega iz bosne) kojima je predstavljana sad vanjaska za drugi busov termin. skoro svi aspekti tj organizacije i tela koje na ovaj ili onaj nacin kroje sad vanjsku. ( ne sumnjajte bili smo i u boingu :) i u offiice of usa trade nagotiator i u najmocnijoj lobi grupi posle udruzenja sad penzionera--izraelskoj.

meni je pored direktora za razvoj i stratesko planiranje jp morgan cejs ( vrlo zanimljiva pozicija i kritika sinofobije u poslovnoj americi i objasnjenje da li je za sad strasno, po nemu nije, sto kina kupuje obveznice) najzanimljviji susret bio sa Paul A. Volcker , predpostavljam da ste culi za njega. bio je director federal reservs, sve u svemu oko 30 god je bio u vrhu administracije u fin institucijama, a posle i na celu komiteta koji je pravio izvestaj o prevarama u oil for food . deo ovoga sto sam pisala o problemima koje ce vrlo skoro izazvati taks hevens i o uticaju korporacija sam cula i od njega. on je takodje spomenuo i ogroman problem sa kojim ce se sad i eu uskoro sresti usled potpuno razlicitih knjigovodstvenih sistema.

iskreno, mislim da su upravo alave korporacije i prlajve sprege private-public mnogo doprinele da americka int u iraku bude prvo lose prlanirana ( ako je uposte do nje tako trebalo da dodje, ja sam mnogo pre za spore promene i nenasilne metode, tu nema zbora, a pristalica sam samo vojnih humanitarnih int, kad je ocito da je korist veca od stete visestruko). mnogo je blekvoter i drugi napravilo malverzacija za koje se nije znalo da li su nadlezni sudovi u iraku koji je u raspadu, ili sad sudovi....

mislim i da globalni trend outsourcinga takodje doprinosi tome da nadnacionalne korporacije imaju cesto upperhand u stvarima u kojima je do sada suverena drzava imala ekskluzivu.

inace, citam ovih dana i o problemima ili strahu od investicionih fondova autoritarnih drzava koji krecu na strana trzista.

to be continued







jovanz021 jovanz021 10:26 23.08.2007

Re: to goran n

Jelena Milić
...( vrlo zanimljiva pozicija i kritika sinofobije u poslovnoj americi i
objasnjenje da li je za sad strasno, po nemu nije, sto kina kupuje
obveznice)


Evo vam nekoliko "good reads" na temu (bez akcenta na "za sad" dobroj kupovini obveznica).

http://www.atimes.com/atimes/China/IC16Ad01.html
http://www.atimes.com/atimes/China/ID24Ad01.html
http://www.iol.co.za/index.php?set_id=1&click_id=126&art_id=qw1169186941445B252
jovanz021 jovanz021 10:26 23.08.2007

Re: svrstavanje

Goran Nikolić
Tacno, sukob nikad nije bio manje moguc. SAD ipak, vode svet.


http://www.whatdoesitmean.com/index1020.htm

July 7, 2007

Putin ‘Narrowly’ Averts US Nuclear Armageddon

By: Sorcha Faal, and as reported to her Western SubscribersRussian Military Analysts are reporting today that this past weeks ‘Sudden-Summit’ between Presidents Putin and Bush in the United States has ‘narrowly averted an American nuclear Armageddon’ in which the Americans were planning a massive atomic strike upon Iran.

Putin was advised immediately prior to the ‘Sudden-Summit’ by Russian Military Commanders that the United States had issued the orders for a nuclear strike on Iran, and which has been further confirmed by the Washington Times News Service, and as we can read:

"International radio operators picked up large numbers of coded Air Force communications being sent around the world on June 26 that indicated some type of military activity was about to take place.

A U.S. military official said the radio traffic was monitored from the Air Force Global High Frequency System (GHFS) that some observers regarded as "extraordinary" because of the unprecedented length of messages. They were sent to Air Force commanders at Andrews Air Force Base; Wideawake Airfield on Ascension Island; Elmendorf Air Force Base, Alaska; Andersen Air Force Base, Guam; Hickam Air Force Base, Hawaii; Lajes Field in the Azores; Offutt Air Force Base, Nebraska; Salinas Air Base, Puerto Rico; Thule Air Base, Greenland; and Yokota Air Base, Japan. All are sites of GHFS ground stations.

The messages appeared to be emergency action messages, coded communications sent by the Joint Chiefs of Staff to U.S. Air Force strategic nuclear forces.

The messages sent June 26 included 174 characters, much longer than normal 30-character messages, and amateur radio monitors say they have not seen the size of this message since the 1991 Persian Gulf War."


Ovo je naravno, neprovevljiva tvrdnja. Medjutim:

Of great concern to the American War Leaders, also, is the impending invasion of Iraq by fellow NATO Member Turkey, and as we can read as reported by the International Herald Tribune:

"Turkey's government and military have agreed on detailed plans for a cross-border operation against Kurdish rebels based in northern Iraq, the foreign minister said Friday.

Foreign Minister Abdullah Gul urged the United States and Iraq, which oppose a Turkish military move into Iraq, to crack down on rebels of the Kurdistan Workers' Party, or PKK. But he said Turkey was ready to stage an offensive if necessary.

"We have decided how to act, everything is clear," Gul told private NTV television. "We know what to do and when to do it," he said without providing details."


je proverljivo:

Ovde, ovde i ovde.

No, lepse je ziveti u iluziji o nemogucnosti sukoba u dobro vodjenom svetu, priznajem.
Jelena Milić Jelena Milić 12:21 23.08.2007

to goran n-kraj istorije


hm. ako su aberacije, onda "ovo ce da trajeee" ato bi rekao stojakovic.

vi se bavite i demografskim podatcima, tekst vam je odlican, i sami kazete da su demografski trendovi nepredvidljivi. e pa moj omiljeni erik hobsbom kaze da odbija da pogadaj i predvidja sve sto ide dalje u buducnost mnogo ( mimo kontratijevih krivih :) upravo zbog te nepredvidivosti. pa ako ni zbog cega drugog, mislim da se fukojama oko toga zaigrao. i koliko vidim i on se samokorigovao.

kad pogledate haose u iraku i aganistanu....zaista ne verujem da iz tog stanja, koje je pretezno uzrokovano verskim sukobima a ne americkom invtervecijim ili nato--put do stabilne libdem ili izuzetno dugacak ili ga nema. u nekom terminu od jedne ili dve administracije u sad npr, pa i mozda nesto vise, zaista ne vidim kraj istorije i ovo ko aberacije vec kao realnu sliku sveta koja se deli po i toj osnovi.

dalje mislim da ce energetske potrebe na zalost pre dovesti do nekih drugih i jacih novih podela nego do libdem idile.

ono najgore, zaista ne vidim afriku ni u srednjerocnoj buducnosti na tom putu. a dok god ona postoji u ovakvom i slicnom stanju, svet nije manje vise na uniformnom putu stab ibdem.

no, nista od ovoga ne znaci da globalni trendovi-- a ja tu popularnu kulturu rejtingujem jako visoko, uporedo sa naucnih i tehnickim dostignucima, a pre svega zahvaljujuci gradjevini, transportu, turizmu i medicini nece dovesti do novog talasa izjednacvanaj stavova i vrednosti i interesovanaj. taj proces ce ici nevezano sa procesom politicke porijentacije ili prirode rezima u u rusiji ili kini npr. pri tome ga uopste ne vidim kao uravnjenje svega, zatiranje identiteta i bilo sta drugo od uobicajenih srpskih antiglobalistickih pranoja.


i na kraju--migracije. brrrr njihov uticaj zaista moze da bude toliko veliki da ne bih ni o pocetku ni o kraju istorije :))
Goran Nikolić Goran Nikolić 14:57 24.08.2007

Re: svrstavanje

Vojno posmatrano,
masivni miliatarni nuklearni udar na Iran,
bio bi sulud,
jer prosto nije, strogo vojno posmatrano, potreban
SAD taj problem
kada i ako budu zelele da rese, ucinice na mnogo gsputiliniji nacin,
a mozda to uradi i
neka druga zemlja

no, nadajmo se da ce Iransko rukovodstvo popustiti

sto se tice upada Turske u kurdski deo Iraka,
toga i i ranije bilo
i verujem da ne postoje veliki izgledi da se ponovi
Goran Nikolić Goran Nikolić 15:07 24.08.2007

Re: to goran n-kraj istorije

vashe konstatacije stoje
ali misli da im ove, moje, sledece nece protivreciti

svet je bolji kao unipolaran sa jednim benevolentnim hegemnom,
nego kada je bio bipolaran, ili kada bi stvarno bio multipolaran,
nemojmo zaboraviti da nuklearna moc npr. Kine, Indije i Pakistana
zajedno nije grubo, samo kvantitivno gledano, ravna ni desetini moci SAD

prosto receno, u neklealrnom armagedonu, ove zemlje bi bile apsolutno inferiorne,
i procene govore da se nuklearna supremacija SAD ne moze bitnije promenti u 21. veku

bez obzira na trapavosti Bushove administracije,
svet nije ugrozen
i on postaje sve bolje mesto za zivot
cak i da sam iracki shit ili Kurd (koji cine skoro 80% populacije)
radovao bih se dolasku SAD snaga u Irak.

sradacan pozdrav
Goran Nikolić Goran Nikolić 09:00 23.08.2007

molba

imajuci u vidu da ste Vi ekspert
za ovu oblast
bio bi mi dragocen
vash odgovor na komentar

prosto da vidim gde se ne slazemo,
pad se eventualno korigujem

pozdrav i preporuka
by goranche
Atomski mrav Atomski mrav 09:02 23.08.2007

Spoljna politika

Može li tvoj stav, Jelena, da se iskaže u nekoj sažetijoj formi? Pazi, napisala si "nema ovoga, nema onoga u komentarima"... ali to je zato što ti je post pun citata određenih autora, pa bi čovek to trebalo da pročita da bi učestvovao u diskusiji sa tobom na istom nivou...
Jelena Milić Jelena Milić 12:10 23.08.2007

atomski

citiran je kagan. ima link.
citiran kratko samrdzic, i to receno sta. receno sta je sustina rasprave i izvestaja osce pa o gvantanamu.

u sazetijoj formi moj stav je NATO I EU.

sto se tice nivoa diskusije, to je komplikovano, pretpostavljam. eto, jovan trazi vise referenci npr.

a ja pokusavam da stvari pomerim sa tacke dole rusofili, srbija pod sljivama haha, guca je to i sl...mozda blog nije najbolja forma za to. opet, ja sam se namerila da pokusam, to je proces. upoznajemo se, usmeravamo, mislim da to ne moze od jednom.
Atomski mrav Atomski mrav 14:07 23.08.2007

Re: atomski

Jelena, blog je slika i prilika nas samih, našeg društva i ove naše države, tako da mislim da je blog sasvim adekvatna forma za to što pokušavaš. Jedino što diskusiju na tom nivou možeš da vodiš sa manjim brojem ljudi... ali OK, tema je takva, šta da se radi...
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 09:35 23.08.2007

Sve pohvale i preporuka

Pročitao sam post sa zadovoljstvom. Zaista si uočila ključne tačke.
I sam sam to u nekim postovima pisao.
Trenutno, na letnjoj praksi imam jednog postdiplomca sa tokijskog univerziteta koji radi tezu o prisilnim migracijama. On je Južnokoreanac i bio je neobično uzbuđen i zabrinut zajedničkim vojnim manevrima Rusije i Kine od prošle nedelje. Smatra to važnim i opasnim događajem, naročito glede Istoka i Pacifika.
Ima nekoliko stvari koje mene ipak drže u uverenju da taj negativni scenario kod nas neće biti moguć. Prvo, mi nismo zanimljivi ni Rusiji ni Kini, i Balkan je u toj priči za globalne trendove u nešto zanimljivijoj perspektivi od Afrike.
Drugo, sve stare tlapnje o majčici Rusiji tako bliske srpskoj eliti od polovine 19. veka do danas, pokazale su se promašenima. Bio sam prisutan jednom razgovoru sa početka 2001. godine, kad je jedan akademik SANU poznat po rusofilstvu, pričao kako su uradili, on i još neki njegovi istomišljenici neku promemoriju o spoljnoj politici koju će slati na državne adrese i tražiti da se u spoljnoj politici Srbija oslanja na Rusiju. Ni sam nije bio uveren da je to prava stvar i hrabrio je sebe kako će se Rusija jednoga dana podići i konačno na Balkanu napraviti prevagu.
E, ovo što sada radi naša zvanična politika deo je tih tlapnji.
Sinoć na TV dnevniku BN televizije, vidim ruskoga ambasadora koga je primilo neko "udruženje srpskih domaćina" koje on hrabri kako će Srbija uz pomoć Rusije sačuvati Kosovo, usput govoreći nekoliko rečenica protiv zapada. Naravno, u kadru je bila šljivovica i nazdravljanje. Nema ništa od toga. Kina i Rusija su zemlje koje tek treba da se suoče sa svojim unutrašnjim problemima i zapad će trošiti veliki novac da čuva njihovu unutrašnju stabilnost. Kao što je početkom devedesetih, nakon raspada SSSR davao novac Jeljcinu da ne bude većih unutarnjih potresa.
Jelena Milić Jelena Milić 10:32 23.08.2007

Re: Sve pohvale i preporuka

cekovic se vratio! videla i ja da je aleksejev primio odlikovanje. predsednik tog udruzenja je jovan cekovic direktor ex sdpr najmutnije firme svih vremena. za koliko je taj ojadio srbiju!

neosporno je da smo mi mnogo mali i daleko od kine i rusije u smislu da budemo im strateski im bitni. moja poenta je nesto drugacija od toga da oni sad bas na nama strateski imaju fokus, ali je splet okolnosti takav da cemo mozda biti "obelezeni" da smo primili podrsku te strane--opcije u trenutku kad se ponovo javljaju linije podele. pa mozda to moze negativno uticati na nas polozaj na drugoj strani, a nesto nisam sigurna da mozemo solo, ili ovo sto kostunica u stvari hoce, alakart, malo od ovoga malo od onoga. malomorgen.

no, kad cujem aleksejeva jedan na jedan da mi kaze sta ce vam eu pa imate savet evrope, onda pomislim, nismo im strateski bitni, al da im mi budemo ono pola vijagre da podjebavaju eu i sad u jugoistocnoj evropi, ono softspot, e to da. i ne svidja mi se. kao sto mi se vise svidja da se blizim zemlji koja raspravlja o gej brakovima --i to do nivoa predsednickih-- nego o onoj u kojoj gradonacelnik moskve siri otovreno homofobiju.
Jelena Milić Jelena Milić 11:22 23.08.2007

za jovana--naucila


evo jedne instutcije cije radove redovno pratim. moji stavovi nacelno poklapaju sa odredjenm skolama misljenja danas, tako da to imajte u vidu ako citate moje tekstove.

hocu reci mozda nije zgodno svaki put sve bas i linkovati i za sve navoditi reference.

a-zna se profil autora
b-neke stvari se uzimaju kao commonknowledge

etc, etc.

ps bolje je da sam napisala odmah i ime institucije brookings institution zar ne, tako i vi, mislim da bi mi bilo jednostavnije ako umesto vidi ovo ili vidi ovde kazete naslov txt, ime autora
jovanz021 jovanz021 19:54 23.08.2007

Re: za jovana--naucila - "must read"

Jelena Milić

evo jedne instutcije cije
radove redovno pratim.

Nekada je na linku bio objavljena glava 2 (Evroazijska sahovska tabla) knjige Velika Sahovska tabla Zbignjeva Przezinskog. Sada je nema, pa googlajte po sadrzaju u kesu, da proverite. Osim toga, preporucujem Hatingtona, Sukob civilizacija. To je geopolitika za nas pocetnike. Odlicne analize objavljuje Vilijam Engdal npr. [url=http://www.engdahl.oilgeopolitics.net/Geopolitics___Eurasia/Nightmare/nightmar
e.html]ovo[/url].
Usput, Przezinski je veliku sahovsku tablu objavio jula 1999, taman kad su usli na Kosovo, a ne 1997, kako pogresno stoji na mnostvu sajtova.
The Eurasian Chessboard
by Zbigniew Brzezinski
Chapter 2, The Grand Chessboard
Chart 1 - The Continents: Area
Chart 2 - The Continents: Population
Chart 3 - The Continents: GNP
For America, the chief geopolitical prize is Eurasia. For half a millennium, world
affairs were dominated by Eurasian powers and peoples who fought with one
another for regional domination and reached out for global power. Now a non-
Eurasian power is preeminent in Eurasia -- and America's global primacy is
directly dependent on how long and how effectively its preponderance on the
Eurasian continent is sustained.
Obviously, that condition is temporary. But its duration, and what follows it, is of
critical importance not only to America's well-being but more generally to
international peace. The sudden emergence of the first and only global power has
created a situation in which an equally quick end to its supremacy -- either
because of America's withdrawal from the world or because of the sudden
emergence of a successful rival -- would produce massive international instability.
In effect, it would prompt global anarchy. The Harvard political scientist Samuel
P. Huntington is right in boldly asserting: A world without U.S. primacy will be a
world with more violence and disorder and less democracy and economic growth
than a world where the United States continues to have more influence than any
other country in shaping global affairs. The sustained international primacy of the
United States is central to the welfare and security of Americans and to the future
of freedom, democracy, open economies, and international order in the world.(1)
In that context, how America "manages" Eurasia is critical. Eurasia is the globe's
largest continent and is geopolitically axial. A power that dominates Eurasia would
control two of the world's three most advanced and economically productive
regions. A mere glance at the map also suggests that control over Eurasia would
almost automatically entail Africa's subordination, rendering the Western
Hemisphere and Oceania geopolitically peripheral to the world's central continent.
About 75 percent of the world's people live in Eurasia, and most of the world's
physical wealth is there as well, both in its enterprises and underneath its soil.
Eurasia accounts for about 60 percent of the world's GNP and about three-fourths
of the world's known energy resources (see Tables).
Eurasia is also the location of most of the world's politically assertive and dynamic
states. Alter the United States, the next six largest economies and the next six
biggest spenders on military weaponry are located in Eurasia. All but one of the
world's overt nuclear powers and all but one of the covert ones are located in
Eurasia. The world's two most populous aspirants to regional hegemony and
global influence are Eurasian. All of the potential political and/or economic
challengers to American primacy are Eurasian. Cumulatively, Eurasia's power
vastly overshadows America's. Fortunately for America, Eurasia is too big to be
politically one.
Eurasia is thus the chessboard on which the struggle for global primacy continues
to be played. Although geostrategy -- the strategic management of geopolitical
interests -- may be compared to chess, the somewhat oval-shaped Eurasian
chessboard engages not just two but several players, each possessing differing
amounts of power. The key players are located on the chessboard's west, east,
center, and south. Both the western and the eastern extremities of the
chessboard contain densely populated regions, organized on relatively congested
space into several powerful states. In the case of Eurasia's small western
periphery, American power is deployed directly on it. The far eastern mainland is
the seat of an increasingly powerful and independent player, controlling an
enormous population, while the territory of its energetic rival -- confined on
several nearby islands -- and half of a small far-eastern peninsula provide a perch
for American power.
Stretching between the western and eastern extremities is a sparsely populated
and currently politically fluid and organizationally fragmented vast middle space
that was formerly occupied by a powerful rival to US preeminence -- a rival that
was once committed to the goal of pushing America out of Eurasia. To the south
of that large central Eurasian plateau lies a politically anarchic but energy-rich
region of potentially great importance to both the western and the eastern
Eurasian states, including in the southernmost area a highly populated aspirant to
regional hegemony.
This huge, oddly shaped Eurasian chessboard -- extending from Lisbon to
Vladivostok -- provides the setting for 'the game." If the middle space can be
drawn increasingly into the expanding orbit of the West (where America
preponderates), if the southern region is not subjected to domination by a single
player, and if the East is not unified in a manner that prompts the expulsion of
America from its offshore bases, America can then be said to prevail. But if the
middle space rebuffs the West, becomes an assertive single entity, and either
gains control over the South or forms an alliance with the major Eastern actor,
then America's primacy in Eurasia shrinks dramatically. The same would be the
case if the two major Eastern players were somehow to unite. Finally, any
election of America by its Western partners from its perch on the western
periphery would automatically spell the end of America's participation in the game
on the Eurasian chessboard, even though that would probably also mean the
eventual subordination of the western extremity to a revived player occupying the
middle space.
The scope of America's global hegemony is admittedly great, but its depth is
shallow, limited by both domestic and external restraints. American hegemony
involves the exercise of decisive influence but, unlike the empires of the past, not
of direct control. The very scale and diversity of Eurasia, as well as the power of
some of its states, limits the depth of American influence and the scope of control
over the course of events. That megacontinent is just too large, too populous,
culturally too varied, and composed of too many historically ambitious and
politically energetic states to be compliant toward even the most economically
successful and politically preeminent global power. This condition places a
premium on geostrategic skill, on the careful, selective, and very deliberate
deployment of America's resources on the huge Eurasian chessboard.
It is also a fact that America is too democratic at home to be autocratic abroad.
This limits the use of America's power, especially its capacity for military
intimidation. Never before has a populist democracy attained international
supremacy. But the pursuit of power is not a goal that commands popular
passion, except in conditions of a sudden threat or challenge to the public's sense
of domestic well-being. The economic self-denial (that is, defense spending) and
the human sacrifice (casualties even among professional soldiers) required in the
effort are uncongenial to democratic instincts. Democracy is inimical to imperial
mobilization.
Moreover, most Americans by and large do not derive any special gratification
from their country's new status as the sole global superpower. Political
"triumphalism' connected with America's victory in the Cold War has generally
tended to receive a cold reception and has been the object of some derision on
the part of the more liberal-minded commentators. If anything, two rather
varying views of the implications for America of its historic success in the
competition with the former Soviet Union have been politically more appealing:
on the one hand, there is the view that the end of the Cold War justifies a
significant reduction in America's global engagement, irrespective of the
consequences for America's global standing; and on the other hand, there is the
perspective that the time has come for genuine international multilateralism, to
which America should even yield some of its sovereignty. Both schools of thought
have commanded the loyalty of committed constituencies.
Compounding the dilemmas facing the American leadership are the changes in
the character of the global situation itself: the direct use of power now tends to
be more constrained than was the case in the past. Nuclear weapons have
dramatically reduced the utility of war as a tool of policy or even as a threat. The
growing economic interdependence among nations is making the political
exploitation of economic blackmail less compelling. Thus maneuver, diplomacy,
coalition building, co-optation, and the very deliberate deployment of one's
political assets have become the key ingredients of the successful exercise of
geostrategic power on the Eurasian chessboard.
Geopolitics and Geostrategy
The exercise of American global primacy must be sensitive to the fact that
political geography remains a critical consideration in international affairs.
Napoleon reportedly once said that to know a nation's geography was to know its
foreign policy. Our understanding of the importance of political geography,
however, must adapt to the new realities of power.
For most of the history of international affairs, territorial control was the focus of
political conflict. Either national self-gratification over the acquisition of larger
territory or the sense of national deprivation over the loss of "sacred" land has
been the cause of most of the bloody wars fought since the rise of nationalism. It
is no exaggeration to say that the territorial imperative has been the main
impulse driving the aggressive behavior of nation-states. Empires were also built
through the careful seizure and retention of vital geographic assets, such as
Gibraltar or the Suez Canal or Singapore, which served as key choke points or
linchpins in a system of imperial control.
The most extreme manifestation of the linkage between nationalism and
territorial possession was provided by Nazi Germany and imperial Japan. The
effort to build the "one-thousand-year Reich" went far beyond the goal of
reuniting all German-speaking peoples under one political roof and focused also
on the desire to control "the granaries" of Ukraine as well as other Slavic lands,
whose populations were to provide cheap slave labor for the imperial domain. The
Japanese were similarly fixated on the notion that direct territorial possession of
Manchuria, and later of the important oil-producing Dutch East Indies, was
essential to the fulfillment of the Japanese quest for national power and global
status. In a similar vein, for centuries the definition of Russian national greatness
was equated with the acquisition of territory, and even at the end of the twentieth
century, the Russian insistence on retaining control over such non-Russian people
as the Chechens, who live around a vital oil pipeline, has been justified by the
claim that such control is essential to Russia's status as a great power.
Nation-states continue to be the basic units of the world system. Although the
decline in big-power nationalism and the fading of ideology has reduced the
emotional content of global politics -- while nuclear weapons have introduced
major restraints on the use of force -- competition based on territory still
dominates world affairs, even if its forms currently tend to be more civil. In that
competition, geographic location is still the point of departure for the definition of
a nation-state's external priorities, and the size of national territory also remains
one of the major criteria of status and power.
However, for most nation-states, the issue of territorial possession has lately
been waning in salience. To the extent that territorial disputes are still important
in shaping the foreign policy of some states, they are more a matter of
resentment over the denial of self-determination to ethnic brethren said to be
deprived of the right to join the "motherland" or a grievance over alleged
mistreatment by a neighbor of ethnic minorities than they are a quest for
enhanced national status through territorial enlargement.
Increasingly, the ruling national elites have come to recognize that factors other
than territory are more crucial in determining the international status of a state or
the degree of its international influence. Economic prowess, and its translation
into technological innovation, can also be a key criterion of power. Japan provides
the supreme example. Nonetheless, geographic location still tends to determine
the immediate priorities of a state -- and the greater its military, economic, and
political power, the greater the radius, beyond its immediate neighbors, of that
state's vital geopolitical interests, influence, and involvement.
Until recently, the leading analysts of geopolitics have debated whether land
power was more significant than sea power and what specific region of Eurasia is
vital to gain control over the entire continent. One of the most prominent, Harold
Mackinder, pioneered the discussion early in this century with his successive
concepts of the Eurasian "pivot area" (which was said to include all of Siberia and
much of Central Asia) and, later, of the Central-East European "heartland" as the
vital springboards for the attainment of continental domination. He popularized
his heartland concept by the famous dictum:
Who rules East Europe commands the Heartland;
Who rules the Heartland commands the World-Island;
Who rules the World-Island commands the world.
Geopolitics was also invoked by some leading German political geographers to
justify their country's "Drang nach Osten," notably with Karl Haushofer adapting
Mackinder's concept to Germany's strategic needs. Its much-vulgarized echo
could also be heard in Adolf Hitler's emphasis on the German people's need for
"Lebensraum." Other European thinkers of the first half of this century anticipated
an eastward shift in the geopolitical center of gravity, with the Pacific region --
and specifically America and Japan -- becoming the likely inheritors of Europe's
fading domination. To forestall such a shift, the French political geographer Paul
Demangeon, as well as other French geopoliticians, advocated greater unity
among the European states even before World War II.
Today, the geopolitical issue is no longer what geographic part of Eurasia is the
point of departure for continental domination, nor whether land power is more
significant than sea power. Geopolitics has moved from the regional to the global
dimension, with preponderance over the entire Eurasian continent serving as the
central basis for global primacy. The United States, a non-Eurasian power, now
enjoys international primacy, with its power directly deployed on three
peripheries of the Eurasian continent, from which it exercises a powerful influence
on the states occupying the Eurasian hinterland. But it is on the globe's most
important playing field -- Eurasia -- that a potential rival to America might at
some point arise. Thus, focusing on the key players and properly assessing the
terrain has to be the point of departure for the formulation of American
geostrategy for the long-term management of America's Eurasian geopolitical
interests.
Two basic steps are thus required:
*first, to identify the geostrategically dynamic Eurasian states that have the
power to cause a potentially important shift in the international distribution of
power and to decipher the central external goals of their respective political elites
and the likely consequences of their seeking to attain them; and to pinpoint the
geopolitically critical Eurasian states whose location and/or existence have
catalytic effects either on the more active geostrategic players or on regional
conditions;
* second, to formulate specific US policies to offset, co-opt, and/or control the
above, so as to preserve and promote vital US interests, and to conceptualize a
more comprehensive geostrategy that establishes on a global scale the
interconnection between the more specific US policies.
In brief, for the United States, Eurasian geostrategy involves the purposeful
management of geostrategically dynamic states and the careful handling of
geopolitically catalytic states, in keeping with the twin interests of America in the
short-term preservation of its unique global power and in the long-run
transformation of it into increasingly institutionalized global cooperation. To put it
in a terminology that hearkens back to the more brutal age of ancient empires,
the three grand imperatives of imperial geostrategy are to prevent collusion and
maintain security dependence among the vassals, to keep tributaries pliant and
protected, and to keep the barbarians from coming together.
...
Russia, it hardly needs saying, remains a major geostrategic player, in spite of its
weakened state and probably prolonged malaise. Its very presence impacts
massively on the newly independent states within the vast Eurasian space of the
former Soviet Union. It entertains ambitious geopolitical objectives, which it
increasingly proclaims openly. Once it has recovered its strength, it will also
impact significantly on its western and eastern neighbors. Moreover, Russia has
still to make its fundamental geostrategic choice regarding its relationship with
America: is it a friend or foe? It may well feel that it has major options on the
Eurasian continent in that regard. Much depends on how its internal politics
evolve and especially on whether Russia becomes a European democracy or a
Eurasian empire again. In any case, it clearly remains a player, even though it
has lost some of its "pieces," as well as some key spaces on the Eurasian
chessboard.
Similarly, it hardly needs arguing that China is a major player. China is already a
significant regional power and is likely to entertain wider aspirations, given its
history as a major power and its view of the Chinese state as the global center.
The choices China makes are already beginning to affect the geopolitical
distribution of power in Asia, while its economic momentum is bound to give it
both greater physical power and increasing ambitions. The rise of a "Greater
China" will not leave the Taiwan issue dormant, and that will inevitably impact on
the American position in the Far East. The dismantling of the Soviet Union has
also created on the western edge of China a series of states, regarding which the
Chinese leaders cannot be indifferent. Thus, Russia will also be much affected by
China's more active emergence on the world scene.
The eastern periphery of Eurasia poses a paradox. Japan is clearly a major power
in world affairs, and the American-Japanese alliance has often -- and correctly --
been defined as America's most important bilateral relationship. As one of the
very top economic powers in the world, Japan clearly possesses the potential for
the exercise of first-class political power. Yet it does not act on this, eschewing
any aspirations for regional domination and preferring instead to operate under
American protection. Like Great Britain in the case of Europe, Japan prefers not to
become engaged in the politics of the Asian mainland, though at least a partial
reason for this is the continued hostility of many fellow Asians to any Japanese
quest for a regionally preeminent political role.
...
...Iran, despite the ambiguity of its attitude
toward Azerbaijan, similarly provides stabilizing support for the new political
diversity of Central Asia. It dominates the eastern shoreline of the Persian Gulf,
while its independence, irrespective of current Iranian hostility toward the United
States, acts as a barrier to any long-term Russian threat to American interests in
the Persian Gulf region.
Finally, South Korea is a Far Eastern geopolitical pivot. Its close links to the
United States enable America to shield Japan and thereby to keep Japan from
becoming an independent and major military power, without an overbearing
American presence within Japan itself. Any significant change in South Korea's
status, either through unification and/or through a shift into an expanding
Chinese sphere of influence, would necessarily alter dramatically America's role in
the Far East, thus altering Japan's as well. In addition, South Korea's growing
economic power also makes it a more important "space" in its own right, control
over which becomes increasingly valuable.
The above list of geostrategic players and geopolitical pivots is neither permanent
nor fixed. At times, some states might have to be added or subtracted. Certainly,
in some respects, the case could be made that Taiwan, or Thailand, or Pakistan,
or perhaps Kazakstan or Uzbekistan should also be included in the latter
category. However, at this stage, the case for none of the above seems
compelling. Changes in the status of any of them would represent major events
and involve some shifts in the distribution of power, but it is doubtful that the
catalytic consequences would be far- reaching. The only exception might involve
the issue of Taiwan, if one chooses to view it apart from China. Even then, that
issue would only arise if China were to use major force to conquer the island, in
successful defiance of the United States, thereby threatening more generally
America's political credibility in the Far East. The probability of such a course of
events seems low, but that consideration still has to be kept in mind when
framing US policy toward China.
Critical Choices and Potential Challenges
The identification of the central players and key pivots helps to define America's
grand policy dilemmas and to anticipate the potential major challenges on the
Eurasian supercontinent. These can be summarized, before more comprehensive
discussion in subsequent chapters, as involving five broad issues:
* What kind of Europe should America prefer and hence promote?
*What kind of Russia is in America's interest, and what and how much can
America do about it?
*What are the prospects for the emergence in Central Eurasia of a new "Balkans,"
and what should America do to minimize the resulting risks?
*What role should China be encouraged to assume in the Far East, and what are
the implications of the foregoing not only for the United States but also for Japan?
*What new Eurasian coalitions are possible, which might be most dangerous to
US interests, and what needs to be done to preclude them?
The United States has always professed its fidelity to the cause of a united
Europe. Ever since the days of the Kennedy administration, the standard
invocation has been that of "equal partnership." Official Washington has
consistently proclaimed its desire to see Europe emerge as a single entity,
powerful enough to share with America both the responsibilities and the burdens
of global leadership.
Ambiguity regarding the degree of American support for European unity also
extends to the issue of how European unity is to be defined, especially concerning
which country, if any, should lead a united Europe. Washington has not
discouraged London's divisive posture regarding Europe's integration, though
Washington has also shown a clear preference for German -- rather than French
-- leadership in Europe. That Is understandable, given the traditional thrust of
French policy, but the preference has also had the effect of encouraging the
occasional appearance of a tactical Franco-British entente in order to thwart
Germany, as well as periodic French flirtation with Moscow in order to offset the
American-German coalition
In brief, a long-range American geostrategy for Europe will have to address
explicitly the issues of European unity and real partnership with Europe. An
America that truly desires a united and hence also a more independent Europe
will have to throw its weight behind those European forces that are genuinely
committed to Europe's political and economic integration. Such a strategy will
also mean junking the last vestiges of the once-hallowed U.S.-U.K. special
relationship.
A policy for a united Europe will also have to address -- though jointly with the
Europeans -- the highly sensitive issue of Europe's geographic scope. How far
eastward should the European Union extend? And should the eastern limits of the
EU be synonymous with the eastern front line of NATO? ....
The above quotations define well -- even though with some animus -- the
dilemma that the United States faces. To what extent should Russia be helped
economically -- which inevitably strengthens Russia politically and militarily -- and
to what extent should the newly independent states be simultaneously assisted in
the defense and consolidation of their independence? Can Russia be both
powerful and a democracy at the same time? If it becomes powerful again, will it
not seek to regain its lost imperial domain, and can it then be both an empire and
a democracy?
Another major uncertainty looms in the large and geopolitically fluid space of
Central Eurasia, maximized by the potential vulnerability of the Turkish-Iranian
pivots. In the area demarcated on the following map from Crimea in the Black
Sea directly eastward along the new southern frontiers of Russia, all the way to
the Chinese province of Xinjiang, then down to the Indian Ocean and thence
westward to the Red Sea, then northward to the eastern Mediterranean Sea and
back to Crimea, live about 400 million people, located in some twenty-five states,
almost all of them ethnically as well as religiously heterogeneous and practically
none of them politically stable. Some of these states may be in the process of
acquiring nuclear weapons.
This huge region, torn by volatile hatreds and surrounded by competing powerful
neighbors, is likely to be a major battlefield, both for wars among nation-states
and, more likely, for protracted ethnic and religious violence. Whether India acts
as a restraint or whether it takes advantage of some opportunity to impose its
will on Pakistan will greatly affect the regional scope of the likely conflicts. The
internal strains within Turkey and Iran are likely not only to get worse but to
greatly reduce the stabilizing role these states are capable of playing within this
volcanic region. Such developments will in turn make it more difficult to
assimilate the new Central Asian states into the international community, while
also adversely affecting the American-dominated security of the Persian Gulf
region. In any case, both America and the international community may be faced
here with a challenge that will dwarf the recent crisis in the former Yugoslavia.
A possible challenge to American primacy from Islamic fundamentalism could be
part of the problem in this unstable region. By exploiting religious hostility to the
American way of life and taking advantage of the Arab-lsraeli conflict, Islamic
fundamentalism could undermine several pro-Western Middle Eastern
governments and eventually jeopardize American regional interests, especially in
the Persian Gulf. However, without political cohesion and in the absence of a
single genuinely powerful Islamic state, a challenge from Islamic fundamentalism
would lack a geopolitical core and would thus be more likely to express itself
through diffuse violence.
A geostrategic issue of crucial importance is posed by China's emergence as a
major power. ...
...Henceforth, the United States may have to
determine how to cope with regional coalitions that seek to push America out of
Eurasia, thereby threatening America's status as a global power. However,
whether any such coalitions do or do not arise to challenge American primacy will
in fact depend to a very large degree on how effectively the United States
responds to the major dilemmas identified here.
Potentially, the most dangerous scenario would be a grand coalition of China,
Russia, and perhaps Iran, an "antihegemonic" coalition united not by ideology but
by complementary grievances.
... The currently dominant
American global system, within which "the threat of war is off the table," is likely
to be stable only in those parts of the world in which American primacy, guided
by a long-term geostrategy, rests on compatible and congenial sociopolitical
systems, linked together by American-dominated multilateral frameworks.

jovanz021 jovanz021 21:15 23.08.2007

Re: za jovana--naucila - "must read"

Evo jos linkova za I'm living happily everafter:
link
Russia restores Soviet-era strategic bomber patrols - Putin -2

Ova vest gore, za one koji ne znaju, znaci da je u svakom trenutku u vazduhu ruski strateski bombarder, sa lovackom pratnjom, koji nosi nuklearne bombe spremne da budu bacene na metu.
link
Current nuclear threat worse than during Cold War - U.S. Expert -1
WASHINGTON, July 19 (RIA Novosti)

link
Army chief warns Poles: if you want U.S. shield,
buy gas masks

link
White House preparing to stage new September 11 - Reagan official
WASHINGTON, July 20 (RIA Novosti) - A former Reagan official has issued a
public warning that the Bush administration is preparing to orchestrate a staged
terrorist attack in the United States, transform the country into a dictatorship and
launch a war with Iran within a year.

link?
Putin aide: 'Miliband's hatred for Russia runs in family'

link
In a speech in Germany - which some U.S. observers said smacked of Cold War rhetoric - Putin accused the United States of making the world a more dangerous place by pursuing policies aimed at making it "one single master."

Attacking the concept of a "unipolar" world in which the United States was the sole superpower, he said: "What is a unipolar world? No matter how we beautify this term, it means one single center of power, one single center of force and one single master."

"It has nothing in common with democracy because that is the opinion of the majority taking into account the minority opinion," he told the gathering of top security and defense officials.

"People are always teaching us democracy, but the people who teach us democracy don't want to learn it themselves," he said.

link
THE CORRIDORS OF POWER
Discussions at the 2007 Bilderberg Group meetings covered concerns over the World Bank presidency, Russia's muscle-flexing on energy issues and the failure of US-led NATO forces in Afghanistan.

Extracted from Nexus Magazine, Volume 14, Number 5 (August - September 2007)
PO Box 30, Mapleton Qld 4560 Australia. editor@nexusmagazine.com
Telephone: +61 (0)7 5442 9280; Fax: +61 (0)7 5442 9381
From our web page at: www.nexusmagazine.com
...
Relations with Russia

Another issue of great concern to both American and European Bilderbergers is Russia's current muscle-flexing on the issue of energy. The controversy over the TNK-BP licence, BP's Russian venture, is just one of many circumstances causing anger amongst the globalist elite.

One American Bilderberger said that after years of economic stagnation, "Russia is acting against unipolarity's accommodating ideologies and politics, against its recently resurgent manifestations and machinations, and against the instruments of its perpetuation, such as the North Atlantic Treaty Organisation [NATO]".

Bilderberg 2007 served as a consensus-building exercise to decide on a common policy and strategy to deal with Russia's resurgence. In particular, Bilderberg is not at all happy with Russia's current strategy of actively dismantling what remains of "the atmosphere of acquiescence to America's will", in the words of one Bilderberger, which arose in the post-Soviet period and was absolutely crucial to the thriving of US-led unipolarity.

That was in the beginning of the 1990s, the early stages of the Yeltsin reign. With the wholesale looting of Russia in the 1990s through shock therapy and the loans-for-shares scheme, engineered by the socialist theoreticians at Harvard such as Jeffrey Sachs, Andrei Schliefer, David Lipton and Jonathan Hay, the country was brought into the dawn of the 21st century capitalist economy. As a result, Russia eventually toppled into anarchy, its population rendered desperate; its ability to support a world-class military establishment was smashed, which then made it inevitable that colonial behaviour would occur. That is exactly what George Ball was proposing during the Bilderberg 1968 meeting in Canada. I'll get back to Ball later in this section.

Incidentally, the term "shock therapy" refers to the sudden release of price and currency controls combined with the withdrawal of state subsidies and immediate trade liberalisation within a country-all the necessary ingredients for impoverishment of the society...in this case, Russia.

In Zbigniew Brzezinski's 1997 book The Grand Chessboard,1 "Russia" and "vital energy reserves", as it turns out, are mentioned more frequently than any other country and subject in the book. Brzezinski is President Carter's former National Security Advisor, a co-founder of the Trilateral Commission, a member of the Council on Foreign Relations and the Bilderberg Club and a close associate of David Rockefeller and Henry Kissinger. He is the proverbial insider's insider. According to Brzezinski, global US and thus Bilderberg hegemony depended on having complete control of Russia's vital energy reserves in Central Asia. As long as Russia remained strong, it remained a threat-a potential block to the complete imposition of Bilderberg-led economic and military will.

Bilderberg energy imperatives and geopolitical control are once again coming to play a key role in the lives of hundreds of millions of unsuspecting people.

Brzezinski spelled out in The Grand Chessboard the compelling energy issue driving American policy: "A power that dominates Eurasia would control two of the world's three most advanced and economically productive regions. A mere glance at the map also suggests that control over Eurasia would almost automatically entail Africa's subordination, rendering the Western Hemisphere and Oceania geopolitically peripheral to the world's central continent. About 75 percent of the world's people live in Eurasia, and most of the world's physical wealth is there as well, both in its enterprise and underneath its soil. Eurasia accounts for 60 percent of the world's GNP and about three-fourths of the world's known energy resources."

The history of mankind has always shown that controlling the heart of Eurasia was the key to controlling the entire known world. Azerbaijan, containing the riches of the Caspian Sea Basin and Central Asia, is a case in point. From the US perspective, the independence of the Central Asian states will be rendered nearly meaningless if Azerbaijan becomes fully subordinated to Moscow's control. To the Bilderbergers, energy imperatives are the end game.

The energy theme appears again later in Brzezinski's book, written four years before 9/11: "The world's energy consumption is bound to vastly increase over the next two or three decades. Estimates by the US Department of Energy anticipate that world demand will rise by more than 50 percent between 1993 and 2015, with the most significant increase in consumption occurring in the Far East. The momentum of Asia's economic development is already generating massive pressures for the exploration and exploitation of new sources of energy."

Clearly, to the Bilderbergers, Russia was the beginning of the end game.
...
Jelena Milić Jelena Milić 11:32 24.08.2007

hantington za nas pocetnike

ne hvala. nisam pristalica teorije sukoba civilizacija.
kao sto nisam bila ni pristalica histerije fukojamine o kraju istorije.

no vam veliko hvala na trudu, imponuje, i pomaze mi da od ovog bloga naravim mesto za takvu vrstu rasprave. no, mislim da ne bi trebali da zaboravimo jednu bitnu temu koju ja pokusavam da guram u svemu ovome--srbiju u svemu ovome!

jovanz021 jovanz021 18:21 24.08.2007

Re: hantington za nas pocetnike

Jelena Milic
ne hvala. nisam pristalica teorije sukoba civilizacija. kao sto nisam bila ni pristalica histerije fukojamine o kraju istorije.




Naravno, kao libdem to se podrazumeva za Hatingtona. Nisam ni ja. Nisam ni pristalica geopolitike i Makindera/Przezinskog/Dugina pijem s rezervom. Ali je uputno primiti k znanju njihove statovove i posmatrati aktuelne dogadjaje iz ugla njihovih teorija. Ponekad se covek prosto zapita...



A nismo ni jedini koji se ne slazu sa Hatingtonom.



Jelena Milic
no, mislim da ne bi trebali da zaboravimo jednu bitnu temu koju ja pokusavam da guram u svemu ovome--srbiju u svemu ovome!




Apsolutno, ali sam ja jos uvek kod foreplay (lepse je natenane :) i mislim da bi bilo preuranjeno da iznesem tezu pre referenci i pobijanja faktografskih zabluda nekih diskutanata.



Ipak, nagovestaj:



Ne samo krajnji rezultat, vec i razvoj dogadjaja u Srbiji ce, nazalost, pre svega zavisiti od razvoja odnosa u trouglu USA/EU/Rusija, odnosno, do koje mere ce biti moguce obezbediti "soft landing" odlazece americke apsolutne supremacije i da li ce balkansko (sa Srbijom kao kljucnom balkanskom zemljom) "bure baruta" ponovo eksplodirati. Medjutim, ovo treba elaborirati (uz sve druge obaveze), a u medjuvremenu dozvoliti sagovornicima (onima koji citaju - ako ih ima) da "sazvacu" informacije sa linkova.



Najbolje sto mi mozemo je da negujemo nama tako nesvojstvenu kulturu dijaloga kakvu Vi pokusavate na ovom blogu. A najgore...



Usput, gornji citat druge glave Velike Sahovske table je nepotpun, jer sam (kranje neinteligentno) zbog toga sto mi je softwer dva puta odbio post citat skratio i skracivanja oznacio sa tri tacke, umesto da ga podelim na delove. Link do cele knjige ovde (10 MB). Vredi.
gordanac gordanac 12:50 23.08.2007

heksagon

Sad ću samo da ti dodam još tema i pitanja: :))

U šest tačaka pokušaću da ti dam opis iz jednog drugačijeg ugla nego što je Kagan.

Dva datuma se stalno "vuku" po analizama:
a) 11/12.11.1989 - pad berlinskog zida
b) 9/11/2001 - napad na WTC
a danas, šest, odnosno osamnaest godina kasnije mislim da možemo reći da smo postali "multipolar world" i istovremeno "single issue planet". Entropija kojom je uklonjen bipolarni svet dovela je do u suštini stabilnog (i verovatno dugog u odnosu na ljudsku istoriju promena) entropijskog stanja koji je opisan sa:

- najmanje tri snažna ekonomska centra (USA-EU-FAR EAST)
- jednog vojnog (NATO) koji se uveliko transformisao od početne ideje za organizovanje nakon WWII (keep USA in, keep Russians out, keep Germans down) da bi danas učestvovao u tri misije: Avganistan, Kosovo, Mediteran (ili i četvrta - BiH, ako EUFOR svi znamo kako je nastao) koji će sarađivati sa Šangajskom organizacijom vrlo tesno, uz pažnju na činjenicu da se formiralo nekoliko snažnih "nuclear power centers"
- definisanja GLOBAL SOUTH koji okuplja države i društva "gubitnike i objekte" procesa globalizacije (koji je, po meni, počeo bacanjem bombe na Hirošimu i Nagasaki - do tada se globalno igrala samo "mother nature" i GLOBAL NORTH koji okuplja subjekte globalizacije - u ovoj grupi je i Rusija, itekako
- pojave terorizma kao "garbage of globalization" koji se ustvari svodi na borbu za redistribuciju resursa i kao rat vodi se za još nerođene generacije, terorizma koji je (mislim) dobio prvu rundu širenjem straha i stavljanjem "issue of human rights" praktično van međunarodne agende, terorizam je kreirao "single issue planet"
- USA Enlargment koji je tema koja je potpuno tiho prisutna (ako je uopšte) u EU i drugde, ali je u Južnoj Americi vrlo značajna
- apsolutnu premoć neformalnih grupa za strateško, ekonomsko i političko odlučivanje i za rešavanje konflikata i potpun drugi plan u kojem su institucije (SB UN, EU Parliament, WTO, a o Council of Europe i da ne pričamo) - sa snažnim učešćem Rusije u svim neformalnim grupama

Ako se složimo sa ovakvim opisom stanja onda postaje mnooooogo važnije staviti pod lupu analizu stanja u "so called" "LIBERAL DEMOCRACIES", nego što je uopšte moguće raditi kontapunkt analizu u odnosu na "ILIBERAL ones" ili kako Kagan (mislim pogrešno) to naziva "autocracies" (pa ma šta god ja mislila o jednima ili drugima), pristup koji nudi Kagan je pristup "pogrešnog pitanja". Pravo pitanje je "šta mi radimo sa sopstvenim građanima u našim društvima?". Kad sam čula britance da o uzimanju otisaka prstiju po drumovima ili francuze da o akcijama policije u azilantskim kvartovima kažu "država to radi za naše dobro, za našu sigurnost", došlo mi da im kažem "welcome to Serbia!", ali sam oćutala, naravno.
Srbija?
Na dobrom putu da reši nasleđene probleme, da stvori jasnu listu prioriteta za buduće decenije, da u procenjenim rokovima (koje sama sebi daje) obavi poslove evroatlantskih integracija, da razume da se može biti i objekt globalizacije, a da se ne mora biti gubitnik, sa šansom da svakodnevno sebi postavlja pitanje koje ja predlažem Kaganu, da to pitanje postavljaju sebi ljudi na javnim poslovima kao zadatak, a javno mnjenje kao zahtev za rezultatom ili kritiku. To se pitanje može postavljati dobrovoljno (sa znanjem) ili pod pritiskom. Ali će, bar u Srbiji, biti postavljano.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 13:49 23.08.2007

Re: heksagon

gordanac

Srbija?
Na dobrom putu da reši nasleđene probleme, da stvori jasnu listu
prioriteta za buduće decenije, da u procenjenim rokovima (koje sama
sebi daje) obavi poslove evroatlantskih integracija, da razume da se
može biti i objekt globalizacije, a da se ne mora biti gubitnik, sa
šansom da svakodnevno sebi postavlja pitanje koje ja predlažem Kaganu,
da to pitanje postavljaju sebi ljudi na javnim poslovima kao zadatak, a
javno mnjenje kao zahtev za rezultatom ili kritiku. To se pitanje može
postavljati dobrovoljno (sa znanjem) ili pod pritiskom. Ali će, bar u
Srbiji, biti postavljano.

Veeeeeeliki optimizam - evo idu i lokalni i predsednicki izbori, pa cemo videti, ali ja sam spreman da se kladim u mesecnu platu da ce politicki diskurs opet biti kiloparsecima daleko od pitanja koja Vi i Jelena postavljate, vec ce biti na standardno srpskom nivou Majn Kampf-dijalekticki materijalizam-Andrej Visinski-Karl Smit-Krcun-Rankovic-Stanisic-Milic od Macve i njegova kletva... Srbi nikad ozbiljna pitanja nece postavljati (osim retkih izuzetaka) - i zato ce nestati poput Sarmata, Vizigota i drugih kulturno inferiornih plemena.
gordanac gordanac 14:31 23.08.2007

milane...

..."foreign policy issues" se uvek i svugde koriste u kampanjama koje su "domestic profile issues" i uvek se onda "spolja" uradi "check" da li je to -to, a kad se uradi - onda ide odgovarajući "statement" (ako je uopšte od takvog značaja da je to potrebno). Takva su pravila posla i to znaju ljudi iz sektora.
Mogla bih ceo post da napišem sa primerima kojima svedočimo (kao savremenici) ili istorijskih (pa za dokaze treba malo literature).
A još za ovog mandata svedočićemo i donošenju zakona iz sektora i obrazlaganju strategije spoljnje politike, pa će se moći proveravati moj optimizam.
Daću ti i jedan obrnuti primer, kad se nenadležan sektor iz nekog od delova unutrašnje poltike itekako bavi spoljnjom kroz "self-made strategies", što je izuzetno retko (za razliku od prvog izrečenog) - Konferencija slobodnih gradova Srbije 1996. - 2000. koja je imala dva nivoa :
1) svakodnevica stanovništva (energenti, asfalt, lekovi, školska oprema, hrana za narodne kuhinje,....)
2) mrežna priprema personalnih i institucionalnih kontakata za buduće zvanične spoljnjopolitičke aktivnosti
Njihovi rezultati na planu spoljnje politike merljivi su hipotetičkim primerom da danas čujete o posebnim (velikim) fondovima EU i NATO za vojsku, ili o neverovatno povoljnom poslednjem aranžmanu sa IMF. I to je - moguće. Kao što smo svi čuli da je Srbija primljena u PfP.Neko na tome i za to radi, bilo to javnosti poznato ili ne. i zato sam optimista.
Srbi nikad ozbiljna pitanja nece postavljati (osim retkih izuzetaka) ....

Dovoljno.
Jelena Milić Jelena Milić 16:05 23.08.2007

Re: heksagon

wow. prvo, dobrodosla i hvala za ovakav post. kazem nekom gore, pokusacu da usmeravam diskusiju na blogu u ovakvom pravcu i formi--trebace mi jedno 500g, al ajde!

znas onaj vic kad neko posle zemljotresa prima pomoc, pa stizu cebad, hvala braco, stizu konzerve, hvala braco, stize lova velika hvlala, stizu motike a oni kazu--hvala niste trebali. toliko o jos tema, jedva se i sa ovim borim -:)

ne uspevam da ti otovrim linkove.

gde spadaju australija i nz u tvojoj podeli na sever i jug? takodje, zemlje jugoistocne azije tesko da su gubitnici i objekti globalizacije. ja cak na neki nacin i afriku vidim kao dobitnika u globalizaciji. da, see jagadish bhagwatija npr na tu temu.

sto se "kategorizacije' drzava na osnovu tipa vlasti tice to mi nekako lici na hotele i zvezdice-- tuniske tri nisu isto sto i grcke tri, etc. ja se tu drzim juan linza i alfreda stepana i njihovog metoda demonstriranog u PROBLEMS OF DEMOCRATIC TrANSITION AND CONSOLIDATION, ali i svog ubedjenja. nisam sigurna ni da onaj sakasvili npr, slucja nam mnogo blizi, nije autokrata.

za mene su kina i rusija autoritarne, a indija jos gora. sto uopste ne znaci da u njima nije postignut napredak. no su neki trendovi u rusiji npr ponovo nazadni, i ne mogu se pravdati orkestriranom antiruskom pricom.

takodje, smatram da kaganova slika sveta ni na koji nacin ne iskljucuje tvoje pitanje, niti da se ta vrsta preispitivanja u libdem ne desava. see pocetak posta npr.


terorizam je pre garbage of fundamentalizam ( see gidens, hobsbom, tu se slazu!) , mislim da globalziacija kako je ja shvatam nikako nije kriva za terorizam. btw, gledala na cnn onaj novi dokumenatarac gods warriors--kaze tip problem je sto je terorizam postao mnogima svakodnevni metod borbe a ne ekstremno resenje!!!

"apsolutnu premoć neformalnih grupa za strateško, ekonomsko i političko odlučivanje i za rešavanje konflikata i potpun drugi plan u kojem su institucije " ...ovo mi je malo spooky. nekako mi lici na ladlama :))


sto se srbije tice, bojim se da mi ne mozemo sami birati ni uslove ni dinamiku pod kojim hocemo u evro-atlantske integracije.

opet, daleko sam od katastroficnih scenarija. na zalost ( po ono sto ja zelim srbiji i sebi i deci mojoj u njoj) biti mala nebitna zemlja na periferiji eu nije worst case scenario. ima i mnogo gore od toga. good case bi bio da postanemo i subjekat globalizacije!
gordanac gordanac 16:39 23.08.2007

jelena...

...nisam "linkoval", samo podvukla, tako da i nije link (a može da postane ako potpalimo razgovor na ovom blogu :))))
gde spadaju australija i nz u tvojoj podeli na sever i jug? takodje, zemlje jugoistocne azije tesko da su gubitnici i objekti globalizacije. ja cak na neki nacin i afriku vidim kao dobitnika u globalizaciji. da, see jagadish bhagwatija npr na tu temu.

Australija I Novi Zeland GlobalNorth, bez sumnje, ali je Indonezija najzanimljivija zemlja iz tog regiona. Mislim da ćemo o Indoneziji tek slušati po temi "role of the global player" ...
Afrika nije.Nikako.
Imam problem sa priličnim brojem analitičara ili "what if and what than" tekstova (uključujući Gidensa), ali ostaviću da to ostane moj problem (pa ako nešto rešim - javljam ti se:))

terorizam je pre garbage of fundamentalizam....

....koji, nekako, nismo videli da imamo pre globalizacije. "Lokalni" teroristi sedamdesetih u Evropi nisu povezivani sa verom, no pre sa ideologijom (ili kriminalom) i u suštini nisu bili "issue". Sada je terorizam jedina tema na planeti kojoj je podređena većina odluka iz drugih sektora. (wars included)
Donosioci tih odluka ne veruju u fundamentalizam, on je samo usputno sredstvo. I jednima i drugima.

"apsolutnu premoć neformalnih grupa za strateško, ekonomsko i političko odlučivanje i za rešavanje konflikata i potpun drugi plan u kojem su institucije " ...ovo mi je malo spooky. nekako mi lici na ladlama :))

Spooky ili ne - tamo je, tu je. Pokaži mi čime i kako kontrolišeš neformalne grupe? Recimo, jedna od njih, važna za nas - Kontakt grupa. Priprema dokumenta za SB UN? I sedi u SB UN? Rešava "obične" i "zamrznute" konflikte? Na osnovu...? Da ne govorim o "ad hoc" grupama za pojedine regione.
Da ne bude nesporazuma - samo opisujem stanje. Niti diskvalifikujem, niti kvalifikujem, niti mislim da će se stanje promeniti u budućnosti, samo opisujem baš iz ugla o kome Kagen tako s lakoćom priča kada govori o liberalnim demokratijama. Kamo transparentnost?
Znaš i sama kako i zašto je propala reforma UN septembra na Generalnoj skupštini.Dakle, to JESTE tema za neke krugove, ali nije na dnevnom redu - zauzeto terorizmom.

sto se srbije tice, bojim se da mi ne mozemo sami birati ni uslove ni dinamiku pod kojim hocemo u evro-atlantske integracije.

Isključivo mi sami. Oni su "rule makers" mi smo (kao i sve druge države koje su se učlanjivale) "rule takers". O pravilima nema pregovora, za rokove - široko ti polje! Isključivo od nas zavisi tempo.Mi imamo Kopenganen Plus (saradnja sa Hagom) i to je jedina razlika u odnosu na skoro sve druge (osim Hrvatske i Bosne).
Evroatlantske integracije su UNUTRAŠNJA politika, a ne spoljnja i malo će još biti raznih događaja dok se to ne usvoji kao činjenica.
...good case bi bio da postanemo i subjekat globalizacije!...

Saglasna. Čime?
Jelena Milić Jelena Milić 19:47 23.08.2007

Re: jelena...

to sto terorizma nismo videli pre globalizacije toliko ne znaci da ga nije bilo. ovo sto ti spominjes su mahom evropske price, da ideoloski i odlicno si poentirala kriminalnog jednostavno porekla. no je predpoliticki i politicki islam--njegova ekstremna nasilana forma--bio aktivan i pre toga, a i mnoga dela verskih sukoba, nazalost. o drzavnom terorizmu, od koga ni SAD nisu imune, da ne govorim. e ako treba da upirem prstom, ok sad drzavni terorizam da kao jedna od mnogih "opravdanje" koje nikako ne opravdavam, to da.

globalizacija jeste isprovocirala reakciju--klasicni fundamendalisticki strah od nepoznatog--ali to sto ti je nepoznato doslo na tv ekran, u komsiluk, pa ne moran epoznato nuzno da bude odgovrno ili krivo za tvoju radikalnu reakciju na to.

nisam sigurna koliko je jedina tema danas terorizam. ja energiju vidim kao overall temu. i sve ideoloske dileme ce se lomiti na njoj.

nismo se razumele za neformalne grupe --ovo sto ti spominjes su ipak asocijacije zemalja koje se ne odricu medjunarodnog prava generalno, niti negiraju mandate postojecih medjunarodnih organziacija. jednostavno su poluresenje dok se ne dodje do neckog globalnog mehanizma odgovora na globalan pitanja. ako ga uopste ikad bude s obzirom na nove trendove podela ( a ja se slazem da taj trend postoji). mislim da su i opravdane s obzirom na nove vrste izazova sa kojima se svet suoacava. nekih unifornih pravila i medjunarodnih konvencije koje bi bilo siroko prihvacene jos nema, uvek pravo kasni malo za socijalnim okolnostima.

mislila sam da ipak evro-at zavise i od toga kako ce se eu u buducnosti odnositi prema prosirenju, da li ce biti pojedinacnih prijema, talasa, ...da li ce biti sektorskog pridruzivanja, koncentricnih prstenova....naravno sa su i unutrasnje pitanje, ali su ipak i vanjskopoliticko. mislim da je moj strah--dilema --oko eu prosirenja opravdan. sarkozi, npr, pa i merkel...

a sto se nas kao subjekta glob tice....za sad sigurno znam samo jedno--bez regionalnog pristupa-strategije- nema nista. i zato se brinem oko ove antizapadne kampanje! jer eu i nato nisu tamo negde, vec tu oko nas!!!!

ostalo cu, ako smislim, nadam se da prvo patentiram-zastitim:)
glodur glodur 14:17 24.08.2007

Re: jelena...

globalizacija jeste isprovocirala reakciju--klasicni fundamendalisticki strah od nepoznatog--ali to sto ti je nepoznato doslo na tv ekran, u komsiluk, pa ne moran epoznato nuzno da bude odgovrno ili krivo za tvoju radikalnu reakciju na to.


Mislim da "nepoznato" nije samo došlo u komšiluk i na tv ekran, "nepoznato" je počelo ozbiljno da kidiše na prirodne resurse tih zemalja, na ovaj ili onaj način.
Jelena Milić Jelena Milić 09:11 25.08.2007

glodure

od kada je covencanstva bilo je i sukoba oko resursa. pogledajte samo period kolonijalizma. btw, nisu samo eu i sad kolonijalne sile, a ni robovlasnicke bile, to je jedna od najstandardnijih predrasuda.

postojali su toliki antikolonijalni pokreti na primer koji se nisu koristili teoristickim i ekstremistickim merama.

fundamentalizam je mnogo slozeniji i nema veze sa odbranom resursa.
glodur glodur 14:42 25.08.2007

Re: glodure

Pa upravo sam to i hteo da kažem, da je terorizam/fundamentalizam pojava mnogo složenija od onog kako si ga ti predstavila (reakcija na nepoznato, na globalizaciju/modernizaciju u okruženju), i da, između ostalog, ima veze i sa odbranom resursa.
Jelena Milić Jelena Milić 17:59 25.08.2007

to glodur

samo da razjasnimo. fundamentalizam i terorizma nisu iste pojave, OK.

fundamentalizam je ekstremni oblik konzervativizma, ali uopste ne mora da bude nasilan.

u osnovi, fundamnetalizam jeste nacin reakcije na novine u okruzenju.

sto se korena terorizma tice, naravno. i sve su komplikovaniji slucajevi.

ono sto je interesantno je da fundamentalisti danas koji posezu za teroristickim sredstvima, ali i oni koji se ne koriste nasilnim sredstvima, u stvari neretko potezu za sredstvima 21 veka, pe svega u oblasti komunikacija. to govori da je osnova najcesce u stvari kriminalna volja za vlast a ne ideologija ili ubedjenje.

isto npr vazi za talibane koji gaje opijum. to je protiv kurana.
Vladimir B. Vladimir B. 00:28 24.08.2007

Nekoliko pitanja


Hvala na lepom tekstu i prijatnom i konstruktivnom tonu u kojima odrzavate diskusije!

Htedoh pitati (posto sam u pitanjima medjunarodne politike umereno do znatno teorijski nepotkovan), kako se desavanja na Balkanu, skorasnja i savremena, po Vama mogu dovesti u vezu sa:

1) Istocnim pitanjem - secam se ogleda V. Uspenskog u njegovoj Istoriji Vizantije. Koliko je to povezano s orijentalizmom, otomanskom imperijalnom zaostavstinom s kraja XIX veka i ostalim srodnim politickim, kulturoloskim i dr. pitanjima na relaciji konstrukata Istok-Zapad? Drugim recima, da li je Rusija pre svega neprijatelj zato sto je na Istoku, slavofona i cirilicna, zato sto jednim krakom ispada iz kulturnog kruga zapadnoevropskih zemalja, pre nego politicki?

2) da li se nedovrsen/prekinut Milosevicev govor u Hagu (daleko od toga da mi je na bilo koji nacin simpaticno i jedno od to dvoje), kojim je zapoceo svoju odbranu, i koji je bio zapravo jedno izlaganje spoljnopoliticke istorije Srbije u XX veku, moze uzimati u obzir u nekoj ozbiljnijoj raspravi? Nadam se da ste imali priliku da ga cujete/procitate barem u glavnim crtama. Naime, pitanja koja je on tada postavio, ma koliko ga ne voleli i ma kolika stetocina on bio po svoj narod, bude interesovanje, a moguci odgovori podizu trnce uz kicmu, jer, bar na prvo slusanje, zvuce ubedljivo - covek je, ipak, bio u centru dogadjaja;

3) kako se uspostavljaju pojmovne granice izmedju centralizovane demokratije i centralizovane (prosvecene) autokratije? Da li se tu ponekad mesaju pojmovi vrste drzavne uprave i nivoa postovanja ljudskih i gradjanskih sloboda? (Ovde neki daleki trag jozefinizma i terezijanstva dotice iz mojih sremskih korena.) Hocu da kazem, opet bez zelje da branim konzervativne evroazijske rezime, da nivo sigurnosti, sloboda i kvaliteta zivljenja u jednoj zemlji ne mora nuzno da zavisi od toga da li odluke donosi vecina, manjina ili jedan covek, vec kakve odluke se donose. Srbija je Milosevica sve to '99. birala demokratski, on je uzivao podrsku biraca u svojim odlukama, iako su one bile katastrofalne i dovele drzavnu ladju do potonuca;

4) americka spoljna politika je u mnogo cemu, koliko znam, zavisna od predsednickog kabineta (mnogo vise nego u evropskim drzavama, pa i Srbiji) - da li se tu takodje moze govoriti o autokratskoj upravi? Da li je Amerika slobodna zemlja samo zato sto neprekidno govori o slobodi? Zato sto je samoproklamovani zastitnik slobode na svetskom nivou? Zasto taj pojam nikad nisu preuzele druge velike sile, i ucinile ga operativnim? Rusija se eventualno busa da stiti svetsku kulturu, ili prosvecenost, ali ne i slobodu. Zasto?

(Mislim, ovo su sve pitanja fomalno-logickog tipa, ne zelim da kazem da se u Kini gradjanske slobode postuju vise nego u SAD, ili da bih radije ziveo u Nju Delhiju nego u Njujorku, na primer.)

Unapred hvala na odgovorima, ako Vas ne mrzi da kuckate po ovoj vrucini.

Lep pozdrav,

V.
Jelena Milić Jelena Milić 12:41 24.08.2007

za vladimirab- Nekoliko pitanja

hvala na komentaru. pitanja imponuju, naravno! ja jesam clan foruma za medjunarodne odnose, a i po prirodi posla se ponekad time bavim, ali nisam sigurna da cu vam biti u stanju na sve odgovoriti sto zbog mojih limita, sto zbog toga da su pitanja zaista velika i ozbiljna a sto zbog forme bloga.

ne bih rekla da je rusija nepijatelj vise--sto ne iskljucuje moj stav da jeste autoritarna drzava. grounds koje ste spomenuli imamo u eu, poljska, bugarska, i drugi, grcka, tako da to zaista nije vise issue. mislim da ubrzana globalizacija melje mnogo argumenta ili principa koji jesu vazili do pada berlina. mislim da je, ako citate i lavrova npr, odgovor juliji timosenko, i kisindzerov komentar, ..rusija prepoznata kao jaka regionalan sila i time dakle ozbiljan konkurent u nekim stvarima. neprijatelj bas ne.


nije u pitanju samo kvalitet odluka vec i mehanizama kako se donose ali pre svega i kako se stite. postoje razlike velike izmedju pranih drzav akoje ne moraju biti nuzno i demokrtske, i demokraskih u duhu 21 veka. toplo i vam preporucujem linza i stepana koji u svom sjajnom delu problemi demokratske tranzicije i konsolidacije ocenjuju da je prvi preduslov da neki rezim bude demokratski postojanje same drzave.dalje, ako dakle sama drzava postoji, postoji jos 5 bitnih prametara--arena--cije funkcionisanje odredjuje stepen demokratizacije: zivo civilno drustvo, relativno autonomno politicko drustvo, vladavina prava, drzavni aprat koji koristi demokratski rezim te kao peto institucionalizovana ekonomsko drustvo.
samo u interakciji tih 5 parametara moze da postoji ono sto se danas podrazumeva pod demokratskim rezimom. kombinacijama par od spomenutih pet kriterijuma ili njihovim nepostojanjem spektar pol rezima se deli od sultanata preko autokratija, ....

btw, eu u svojim standardima za prikljucenje nigde ne trazi odredjeni standard sto se tipa teritorijalnog ustrojstva tice.

sto se prvog pitanja tice, i ono je veliko, ....pisala sam nedavno za casopis REz , naci cete tekst na kraju ovog posta u atacmentu), o politici velike britanije u regionu i tu sam se osvrnula ne neke od aspekata tradicije u politici prema regionu. mislim da je odlicnu sliku dao Brendan Simms u svojoj knjizi najstrasniji trenutak --britanija i unistavanje bosne. kratko sasvim, srbi su dugo bili vidjeni kao saveznici i dalje, po automatizmu iz svetskih ratova, pa je forinofisu trebalo dugo suvise da shvati sta su devedesetih u stvari politicki srbi bili i sta su cinili....mislim da je i zapadna medjunarodna zajednica dugo jahala na cercilovoj oceni da prizvodimo vise istorije nego sto mozemo da apsorbujemo, te da su upravo oni uplitali takodje suvise nepotrebinih istoriskih cinjenica u pripremu reakcije na sukobe devedesetih, koji su vec bili deo 21 veka....pitanje je prijemom rumunije i bugarske u eu prilicno samo po sebi prevazidjeno jednim delom.

strah od islama u regionu verovatno postoji pre svega u eu.

sto se tice americke spoljne politike, ogromna tema, cak i kada se reducira samo na glavne centre koji je kreiraju. ne bih se sa vama slozila u oceni primata potpunog skoro bele kuce u tome-ne zaboravite kongres! on odlucuje o budgetu!!

sto se sloboda tice, pogledajte pocetak posta, mislim da je posteno reci da posotji razlika izmedju pricanja o slobodi i ozbiljnih debata koje u SAd postoje oko pitanja trenutnog stanja sloboda individualnih i kolektivne sigurnosti npr.

nadam se da sam bar delimicno uspela da vam odgovorim.

pozz





jovanz021 jovanz021 18:24 24.08.2007

Re: Nekoliko pitanja

trol on (a nije mi ni adresirano)



Vladimir B.
1)...Drugim recima, da li je Rusija pre svega neprijatelj zato sto je na Istoku, slavofona i cirilicna, zato sto jednim krakom ispada iz kulturnog kruga zapadnoevropskih zemalja, pre nego politicki?




Kardinal Sibor bi se sigurno slozio sa Vasom tezom:

To substantiate this, we quote the words of the Archbishop of Paris, Cardinal Sibor, which were pronounced at the start of the Crimean War, "It is a sacred deed, a God-pleasing deed, to ward off the Photian heresy [Orthodoxy], subjugate it and destroy it with a new crusade. This is the clear goal of today's crusade. Such was the goal of all the crusades, even if all their participants were not fully aware of it. The war which France is now preparing to wage against Russia is not a political war but a holy war. It is not a war between two governments or between two peoples, but is precisely a religious war, and other reasons presented are only pretexts."




(Notica: Pravoslavlje je Sibor oznacio kao Fotijev raskol.)



I ne samo on, nego i Homjakov

koji je o tome i otpisao

Khomyakov wrote the article, by the way, to prove the total incompatibility between the Western, especially Protestant, confession and Eastern Orthodox Christianity. His arguments for this thesis seem quite strong in light of modern Russian history.




Usput, zar nije zanimljivo da papska (Humbertova) anatema sadrzi najmanje jednu dokazano laznu optuzbu (so much about lies, hoax and propaganda)?



...like Valesians, they castrate their guests and promote them not only to the clergy but to the episcopacy;...




btw, "slovenofilstvo" i "istocnjastvo" su kontradiktorni pojmovi (Leontijev - "slovenstvo postoji ali slavizma nema" - ne postoji online.)



Vladimir B.
2) da li se nedovrsen/prekinut Milosevicev govor u Hagu...moze uzimati u obzir u nekoj ozbiljnijoj raspravi?




Paaa... s obzirom da se i NATO bavi pitanjima percepcije dogadjaja unutar odredjenih kulturnih modela, u najmanju ruku je relevantna njegova percepcija. Npr., kakvu bi percepciju tog govora imao pomenuti Kardinal Sibor? Ah, da, meni licno je zgodno sto Car Dusan ne postoji u tekstu optuznice, ali ga je Najs pomenuo (nice, Mr. Nice) u njenom usmenom izlaganju kao "laznog Cara Dusana". Kakva je tek percepcija ove cinjenice?



Vladimir B.
3) kako se uspostavljaju pojmovne granice izmedju centralizovane demokratije i centralizovane (prosvecene) autokratije?




Tesko. :) Pogotovo sto pitanje nije postavljeno unutar cistih kategorija, unutar celovitog sistema. Ono se gotovo nikada* tako i ne postavlja, jer su Aristotelovu sistematizaciju (monarhija/autokratija-aristokratija-demokratija,tiranija-oligarhija-demagogija) izgleda svi odavno zaboravili. Jos je tezim cini sto se u kvaziideoloskom konceptu najnovije wannabe Rimske Imperije globalni "demos" jos uvek ima u najbolju ruku status peregrina (a u najgoru ruku...?), pa tu ne moze biti reci o konceptu demokratije, vec o pojavnom obliku hipokrizije.



Vladimir B.
4) ...Rusija se eventualno busa da stiti svetsku kulturu, ili prosvecenost, ali ne i slobodu. Zasto?




Pitanje je verovatno isuvise fundamentalno za blog. Mozda je u pitanju diplomatski oportunitet, cista slucajnost, ideoloska neisprofilisanost ili birokratsko otaljavanje. A mozda zbog "Sve mi je slobodno, ali mi nije sve na korist" i sustinske razlike u konceptima?



*=Jelena je ovde napravila komplimenta vredan izuzetak.



trol off



Gornja pitanja i ponudjeni odgovori se sasvim legitimno mogu uzeti u obzir (slagali se ili ne slagali s njima) kao idejna/ideoloska komponenta sagledavanja subjekta bloga.
Bojan Zdravic Bojan Zdravic 03:44 24.08.2007

Jelena moram da ti priznam,


da nisam procitao tvoj blog u celosti, ali tvoje pitanje u naslovu me je zantrigiralo da odgovorim na njega. U poredjenju sa ostalim clanicama ruskog bloka, koje su odmah pocetkom devedesetih raskinule sa komunistickim rezimom, i odmah ga srusile, ukidajuci tajne sluzbe/otvarajuci dosijea i vrseci lustraciju - svaka na svoj nacin. Mi taj proces nismo ni poceli, te smo samim tim i od rusenja komunistickog rezima i uvodjenja demokratije zaista daleko.
Da podsetim, Milosevic, je pre raspada SFRJ bio kategoricki protiv uvodjenja visestranacja, a kada je vec bio primoran da ga uvede, uveo ga je na svoj nacin - dao je DB-u da osnujue stranke. I dan danas sve stranke su pod DB kontrolom.

Uvodjenje pravog visestranacja i demokratije nije odgovaralo boracko-udbaskoj kasti, koja je zapravo i postavila Milosevica, koja ni za zivu glavu nije htela da dozvoli visestranacje i demokratiju - jer to zapravo podrazumeva otvaranje dosijea, u kojima su zapravo dokazi da Brozove jedinice i Brozov pokret uopste nije nikakav herojski pokret, vec jedan zlocinacki, koji je pobio vise od milion civila, krsio ljudska prava i izvrsio pljacku privatne svojine. Ovde se ne radi samo o pociniocima zlocina, njihovim saucesnicima, vec i o njihovim potomcima, koji su na osnovu tih zlocina stekli beneficije, polozaj i vlast u drustvu, a potom i privatnu svojinu.

Znaci ovde se radi o jednoj boracko-udbaskoj kasti, kojoj zaista nije u interesu uvodjenje demokratije, samimi tim ni ulazak u Nato i EU, zato im i ne odgovara ideolosko odredjivanje ka Zapadu, jer bi samim tim, morali da uvedu pravu demokratiju u Srbiju, sto zapravo znaci otvaranje dosijea i naravno lustraciju, pod koju bi sami potpali svi politicari, jer su i sami saradnici tajnih sluzbi i/ili potomci krsioca ljudskih prava.

Sa druge strane, ideolosko oderedjivanje ka Rusiji, sigurno ne bi proslo, jer je protiv toga sigurno 70% stanovnistva. To cu potkrepiti cinjenicom, da je najmanje toliko ljudi za clanstvo u EU. Znaci ovoj kasti upravo odgovara ovakav status quo i oni nemaju nameru da bilo sta menjaju - jer je direktno protiv njihovog interesa.

Ponovicu po 100-ti put ovde, kljuc svega je u uvodjenju demokratije u Srbiju, sto podrazumeva ukidanje tajnih komunistickih policija DB i KOS, te otvaranja svih dosijea i lustraciju. Bez toga se nista ne moze promeniti, ovo mrcvarenje i zilavljenje ce se nastaviti sve dok mi sami ne srusimo taj rezim - jer niko ga drugi ne moze srusiti. Koliko ce ovaj rezim jos ziveti, to zaista samo od nas zavsi (nisam za LDP da me neko pogresno ne shvati), ni od koga drugog.




Bojan Zdravic Bojan Zdravic 04:40 24.08.2007

Re: Jelena moram da ti priznam,

U poredjenju sa ostalim clanicama ruskog bloka

hteo sam reci sovjetskog bloka (varsavskog pakta)
Jelena Milić Jelena Milić 13:19 24.08.2007

to boban

samo kratko sad, nekako sam stekla utisak da ti u tvojim postovima ne mozes da napravis razliku izmedju ljudi koji su u ime ideje cinili zlocin i/ili pljacku i same ideje.

demokratske tranzicije i konsolidacije drzava su zaista ogroman i dugotrpan posao. u slucaju srbije i bosne i hrvatske, onaj drugi krak je mnogo bio bitniji --otklon od ratnozlocinacke proslosti. to zemlje koje spominjes nisu imale, i utoliko im je bilo lakse. ( smatram da je titoizam imao dosta dobrih stvari, i da nikad nije bio toliko autoritaran ako istocnoevropski rezimi)

molim te, nemoj pogresno da me shvatis, ali ako imas imena na sunce, ako ne kvalifikacije tipa roditelji--deca profiteri titoisticki vrlo lice na onaj cirjakovicev feljton u ninu koji mu uopste nije sluzio na cast. pri tome naravno mislim na grehe dece. grehovi njihovih roditelja NISU NJIHOVI

znas onaj vic kad indijanac dobije sifilis?

2007 je

Bojan Zdravic Bojan Zdravic 15:16 24.08.2007

Re: to bojan


Pa upravo o tome i govorim 2007. je a Srbija jos nije ukinula komunisticki rezim. Da ne skrecemo temu mnogo sa poente mog posta, da ne idemo u sirinu sad i pricamo o Cirjakovicevim tekstovima, o Indijancima i sifilisu.

Poenta je u tome sto zaostajemo za zemljama koje su ukinule komunizam jos pre 15 godina. Da sumiram, te zemlje su za tih 15 godina:
1. Srusile komunizam
2. Uvele demokratijuu
3. Usle u Nato
4. Usle u EU

Mi sve ovo nismo uradili, mi nismo ni poceli - to je poenta mog posta. Mi kasnimo 15 godina. Kako stvari stoje, mi ne idemo nikuda, sto se ovih 4 stvari tice. Zasto? Pa zato sto ni u jednoj stranci - rukovodioci nisu demokrate, vec saradnici tajnih policija. Da su demokrate, trazili bi uvodjenje demokratije, sto je i cilj svake demokratski orijentisane stranke.

Vidim branis zlocine zato sto su pocinjeni u ime ideje - ne razumem. Nikakva ideja ne moze opravdati zlocin. Zlocin je zlocin, a ideja koja opravdava zlocin je zlocinacka ideja.

Ali evo da budem konkretan, da dam primer - koji si trazila. Da li ti zaista mislis da ce potomci Brozovih udbasa npr. Kostunica, Tadic i Djilas ukinuti rezim koji ih je odgojio, koji im je dao beneficije celog zivota, i koji ih je na kraju postavio da vladaju. Da li ti zaista ocekujes da ce oni otvoriti dosijee u kojima se vidi sta su im ocevi radili, da li ti zaista mislis da ce oni ukinuti ovaj rezim, ukinuti tajne policije cijih su sastavni deo, te da ce lustrirati sami sebe.

Ali ne brinu mene njih trojica, mene brine srbijanska inteligencija, mene brine sto niko od nje, pa ni ovde na blogu - niko od vas autora ne pise o uvodjenju demokratije u Srbiju. Proslo je 17 godina od uvodjenja laznog visestranacja u Srbiji, a niko i ne spominje rusenje komunistickog rezima i uvodjenje demokratije. Ne moze se demokratija uvesti sama od sebe. Ne moze se biti demokrata - a ne traziti i ne boriti se za uvodjene demokratije. Ne moze se biti demokrata - a ne traziti ukidanje komunistickih tajnih policija, otvaranje dosijea i lustraciju. Ne moze se biti demokrata - a ne zalagati se da se opljackano vrati ljudima, da se pobijeni civili ne rehabilituju, da se zlocinci ne osude. Ne moze se biti demokrata - i u isto vreme opravdavati ove zlocine nekakvom idejom, te okretati glavu od njih, zataskavati ih, ne spominjati ih.





Doctor Wu Doctor Wu 12:35 24.08.2007

Mnogo mi se svideo

Milanovicev tekst objavljen u Politici/B92 o srpskom mogucem srednjem putu (dakle, nikako zauzimanju strana) i iako vec cujem mnoge kako grakcu da je isti (Milanovic, mislim) na liniji Antonic/Wukadinovic, se cini mi se da to uopste nije poruka gore navedenog teksta. Bilo bi lepo kad bi Restak nekako nagovorio Milanovica da pocne da pise na Blogu. I njega i Pedju-kviskoteka-Markovica.

Mislim, kad Kagan vec moze da pise o 'primary goal(s) of American foreign policy', sto mi, bar na Blogu, ne bismo mogli da citamo pametne ljude koji znaju da razdvoje legende&mitomaniju od autenticnih drzavnih interesa.
Jelena Milić Jelena Milić 12:53 24.08.2007

milanovicev tekst

je visestruko znacajan. kao sto je inidikativno i gde je bio i kada objavljen. ja sa njim mogu da se ne slazem, ali mu znacaj ne osporavam!

meni je bilo zao sto na blogu nije ostao ni cedomir antic. smetale su mi kvalifikacije "nebitan", za gorana sto je otisao da ne goovrim kolika je steta, i za gospodju milicu delavic sto nije zazivela na blogu na ovim temama ( seti se i ona je bila inicijalno bloger)

mi u javnom zivotu druge namamo koji se temom bave, a dok se neko drugi ne profilise oni su legitimni sagovornici. ako te ne mrzi pogledaj jedan od mojih prethodnih postova, upravo sam upozorila da na toj destnoj strani spektra postoje i ljudi koji zagovraju svoju opciju sasvim ok --mislim mogu ja da se sa njom ne slazem big time--ali ona je legitimna i legalna, pri tome ti ljudi u javnosti npr ne negiraju zlocine, ne demonizuju djindjicevu vladu ve cimaju sasvim legitiman kriticki stav o njoj, etc.....a mi i dalje samo vukadinovicantonic, cisto zato sto nam oni neretko mahnu crvenom maramom ili jos gore sasvim nepotrebnim uvredama i neistinama. to je i meni veliki problem , cak i da reagujem na validne argumente ili da udejm u rasprvu tamo gde osnova ima--i time im dam na legitimitetu i implicitno prihvatim nesto od uvreda i pre svega ORKESTRIRANIH netacnosti.

ako se secas, mislim zimus negde, upravo je helsinski odbor ( say no more, say no more, inace cemo i ti i ja opet "puci" bio pokrenuo pitanje komunikacije cak i sa njima -ali na zalost nije zazivelo. ne znam da li je i blog tome doprineo, ja znam da sam se zgrozila i na to sto su kritikovali HO zbog poteza, ali zato sto sto je antonic iznosio u svojim txt apsolutne neistine o nekim saradnicima sa fil fak o cemu sam ovde pisala i time se ponosim.

ps obrati paznju na raspravu misa djurkovic--seratlic--viskovic. tesko, naporno, ....
Sudden Twist Sudden Twist 13:15 24.08.2007

Autokratija i ideologija

Pre svega nisam siguran da analogija sa autokratijama može da važi za države poput Kine, Indije i Rusije. Čini mi se da se namerno ili slučajno upotrebljava pogrešan termin da bi se etiketirale države koje očigledno imaju drugačije geostrateške interese u odnosu na SAD i pri tome su u uzlaznoj putanji. Tendenciozno uprošćavanje, ili čak projektovanje sopstvenih ideja i namera na onoga koji drugačije misli. Autokratija podrazumeva neograničenu vlast pojedinca što u pomenutim državama nije slučaj. Pored toga ukoliko bi smo uzeli primer Putina, nisam siguran da bi karakterizacija njega kao autokrate bila tačna. Pre bi se govorilo o demokratski izabranom predsedniku sa autoritativnim metodama vladanja. Interesantno je da je nakon atentata na Đinđića Financial Times na isti način okarakterisao pokojnog premijera.
Što se tiče ideoologije, npr. nisam siguran da postoji značajna razlika između onoga čemu teži Rusija u odnosu na ono što je danas SAD. Rusija teži da bude snažna kapitalistička država sa stabilnim političkim sistemom koji kao pouzdan hardwere podržava taj proces. Dakle ruska varijanta stabilnog političkog sistema koji podržava kapital interes kakav danas postoji u SAD. Mnogo toga se zamera današnjoj Rusiji u pogledu demokratskog deficita i nacionalizma, ali mi se čini mogućim napraviti i disertaciju o sličnim deficitima demokratije u SAD i američkoj varijanti nacionalizma.
Ono što se danas zapravo dešava je "osvešćenje" Mesne zajednice da kapitalistička Rusija i dalje ima svoje specifične interese koje je imala i kao SSSR.
Drugim rečima, značajno ideološko poklapanje SAD i Rusije ne vodi nužno i do poklapanja geostrateških i ekonomskih interesa. O Indiji i Kini da ne govorim.
Kada je u pitanju Srbija, ako se za neku političku opciju u ideološkom smislu može reći da je amerofilska onda je to upravo DSS. Ideološki oni su klasična konzervativna republikanska opcija u Srbiji. Međutim imati ideološki podudaran pogled na uređenje sopstvene države kao republikanac u SAD ne znači i neophodno slaganje sa spoljnopolitičkom pozicijom tog istog republikanca koju osetiš na sopstvenoj koži. Tu razliku DSS pravi dok recimo DS ne kapira. DS smatraju da ukoliko je njihovo opredeljenje socijaldemokratsko da to neophodno znači i slaganje sa spoljnopolitičkim stavom Gerharda Šredera (naravno pojednostavljujem). O LDP da ne govorim to je neozbiljna lakrdija i u ideološkom smislu i u svakom drugom
Što se tiče samog istupanja DSS u vezi sa NATO, trebalo bi uzeti u obzir i neke druge informacije. Srbija ima sa SAD/NATO "SOFU" i namerava da proda Maršalat (da ne pominjem prisustvo kapitala iz Mesne zajednice u Srbiji) U tom kontekstu treba procenjivati ove izjave za koje bih ja sažeo u sledeće: "ukoliko nam ostavite KOSMET bićemo vam pouzdan i trajan saveznik (što je kroz gore pomenute primere i jasno) u suprotnom gurate nas nepotrebno u drugom pravcu, pa birajte između Srbije i 1,5 miliona wannabe 2,0 miliona nezasitih i zaostalih (pri tome: nepouzdanih)".
Jelena Milić Jelena Milić 14:08 24.08.2007

Re: Autokratija i ideologija

dobro dosli i hvala vam.

igrom slucaja dosta komentara je krenulo u pravcu pitanja kriterija podele --rangiranja politickih rezima danas. ja ne sporim postojanje dvostrukih arsina, trostukih arsina, stepena politizacije i drugog do satanizacije. u ostalon pogledajmo samo kako islamske teokratije opisuju sa druge strane SAD. i dobro je mozda da se otovrilo, mozda uspemo ako ne bar neki siri konsenzus da zauzmemo, zarad rasprave, ono da predstavimo svoje referentne sisteme.

opet, igrom slucaja ili ne, moji stavovi oko kine i rusije se poklapaju sa kaganom ( au, ovo zvuci pretenciozno) ali o indiji npr ne.

postoje mnoga rangiranja stepena demokraticnosti zemalja danas, pa se neretko pre kaze ta i ta je na 154, mestu nego da li je to uopste demokratski rezim ili nije.

ja se drzim, samo na ovom blogu sam ih vec vise puta spomenula, linza i stepana. na osnovu postojanja i funkcionisanja spomenutih 5 arena ( i preduslova za postojanje demokratskog rezima--postojanje same drzave)
oni opisuju:

demokratiju

autoritarni rezim

totalitarizam

post totalitarizam

sultanizam

tako da autoritarni rezim nije ekstremni pol demokratskom.

Evo nekoliko njegovih karakteristika, po njima, na osnovu sledecih prametara: pluralizma, ideologije, mobilizacije i prirode vodjstva:

politicki sistem sa limitiranim neodgovornim pluralizmom. vrlo cesto sa intenzivnim socijalnim i ekonomskim pluralizmom. u autoritarnim rezimima, veci deo onoga sto se smatra pluralizmom ima korene u drustvenim uredjenjima koja su prethodila autoritarnom. neretko postoji prostor za poluopoziciju. sistem je bez elborirane ideologije kao vodilje, ali sa vrlo uocljivim i uticajnim mentalitetima. sistem ne krasi veci stepen politicke mobilizacije . sistem cesto daje odredjeni stepen autonomije vojsci ili institucijama socijalne politike. u takvom sistemu lider, ili manja grupa ljudi, uzivaju vlast u vrlo lose definisanim okvirima, ali su im norme dosta predvidljive. takvi sistemi neretko pokazu napor da u svoje redove kooptiraju elite iz prethodnih rezima.

"Što se tiče ideoologije, npr. nisam siguran da postoji značajna razlika između onoga čemu teži Rusija u odnosu na ono što je danas SAD"
slazem se da postoji odredjena konvergencija najpre mozda u ekonomskom smislu , i da proklamovana teznja ka demokratizaciji postoji. ali mislim da postoje i znacajne razlike. predsednicki izbori ce dati odgovore mozda na neke od dilema.


u medjuvremenu toplo preporucujem, ako vec niste videli,sergeja karaganova i izvestaj rusija 2017
da, i ja smatram da je kostunica-mislim da je on to i sam pricao--torkvilovac. ali danas je 2007. osnovi ideologije su se donekle promenile, a svet jos mnogo vise. spoljan politika umnogome odredjuje prirodu rezima. tako da mi se cini da kostunica kaska uporno. i da uporno pokusava sa tim pristupom malo ovoga, malo od ovoga, a da tako bas i ne moze vise.


ne slazem se sa ocenom ldp, rano je. mada sam imala veca ocekivanja.

"suprotnom gurate nas nepotrebno u drugom pravcu, pa birajte između Srbije i 1,5 miliona wannabe 2,0 miliona nezasitih i zaostalih (pri tome: nepouzdanih)".

ako smatrate da su ovo makar i parafrazirano reci vlade onda su vrlo teske i opravdan razlog da nam se kosovo nikad i ne vrati, te da je kostunicin stav o tome u stvari sasvim podudran sa slobinim. a tadic dopusta.



blackbox blackbox 17:22 25.08.2007

...

Tekst je odličan jer daje osnove i podstrek za promišljanje svih aktuelnih pitanja medjunarodnih odnosa, počev od globalnih do naših problema. U svetskim okvirima naši problemi su lokalni, a za nas su globalni i totalni.
Dobro su locirani izazovi 21.veka. Posebnu pažnju zaslužuje uocavanje korelacije između međunarodnog terorizma i multinacionalnih komapanija, a pitanje je čije su of shore kompanije. U tom kontekstu treba posmatrati i povezanost kriminala na globalnom nivou.
Preneseno na naše uslove, aktuelizira se pitanje da li država ima svoje kriminalce ili oni svoju državu, zavisno iz kog ugla se posmatra.Regionalno posmatrano,jedino što na Balkanu skoro besprekorno funkcioniše je organizovani i povezani kriminal. Možda bi politièari, a i drugi, mogli izvci neke pouke kako se funkcioniše bez nacionalnih, verskih, ideoloških, kulturnih i svakih drugih predrasuda.
Ne slažem se sa tezom o kraju istorije, ali ni da se svet krece ka novim ideološkim podelama i sukobima. Tacno je da postoje civilizacijske i razlike u tradicijama, koje ne treba gušiti, vc raditi na njihovom povezivanju i koegzistenciji. Amerikanci upravo imaju problem što su uobrazili da je njihov model demokratije i poimanja ljudskih sloboda univezalni. Nikada se , ili ne u doglednoj buducnosti, pelcer americke demokratije nece primiti u Avganistanu, Sudanu, Iraku, i što pre to SAD shvate lakše ce sa njima korenspodirati a ne iscrpljivati.
U svetu narasta uverenje da se globalnim pretnjama može suprostaviti samo saradnjom na globalnom nivou, tako da globalno strateško partnerstvo sve više dobija primat nad konfrontacijom. Nekadašnji rivali, pored svih razlika, postaju strateški partneri globalne bezbednosti: NATO-Rusija; SAD-Rusija; Rusija-Kina; Rusija-EU; EU-SAD. Kina izrasta u snažnog privrednog giganta i kroz dobre odnose sa Rusijom i tzv. Šangajskom inicijativom izaziva podozrenje SAD i njenih evropskih saveznika nagoveštavajuci da bi primat SAD kao jedine svetske sile mogao u dogledno vreme biti ozbiljno doveden u pitanje.
Bez obzira na evidentne razlike, postoji deklarativni konsenzus na svetskom nivou za zajednicko ocuvanje mira, i - umesto konfrontacija - izraženu orjentaciju ka partnerstvu i kooperaciji, što za Evropu važi u celini, a na svetskom nivou to je nešto relativnije.
Globalne krize, novi rizici i izazovi zahtevaju globalnu odgovornost te novo poimanje i redefinisanje sveobuhvatnog razumevanja bezbednosti.
Dakle, bezbednosna politika ne pocinje i ne završava se vojnim angažovanjem NATO ili EU, odnosno finansijskim i personalnim ucešcem u snagama UN, vec podrazumeva interoperabilnost širokog spektra politickih, diplomatskih, vojnih, civilnih, ekonomskih i mera razvojne politike, èineæi sistem “umrežena bezbednosti”.
Globalna bezbednost podrazumeva razvijanje svetskog bezbednosnog partnerstva, što znaci i saradnje NATO sa zemljama kao što su Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland i naravno strategijskog partnerstva sa Kinom i Indijom. Razume se,svaka zemlja koja drži do svog digniteta u meðunarodnoj zajednici isti legitimiše aktivnom participacijom u sistemu regionalne i globalne bezbednosti.
Mi nismo igrac na globalnom nivou, cak više ne možemo nešto ozbiljnije na tom nivou, pa ni regionalno da zabrljamo, jer nam nece dozvoliti (valjda je 1999. bila dovoljna opomena).
Naše mesto je u Evropi i to nam mora biti prioritet, dakle EU i dobri odnosi sa susedima.To ne sprecava da imamo dobre odnose sa Rusijom, Kinom, Indijom,Nigerijom, Malezijom i ostalim mnogoljudnim zemljama ako nekom treba da kaže kako nas i njih ima toliko mnogo.
Ko ne shvata našu evropsku perspektivu ili je podreðuje drugim, koje su nerealne kao npr. savez sa Rusijom i Belorusijom, nanosi dugorocnu štetu narodu i državi, a ako to cini svesno tim gore.
Dilema Kosovo ili EU je lažna, jer upravo rešenje treba da bude evropsko.Izgovor da nam otimaju Kosovo je potpuno deplasiran, pošto se zna da rešenje ne može da bude kao da se ništa nije dogodilo i van konteksta realnosti.
Optužbe na racun NATO-a i pravljenja države na Kosovu može samo da šteti. Pa zar naš pregovaraèki tim nije izašao sa tzv. kontrolisanom širokom autonomijom. Valjda neke meðunarodne snage, u tom slucaju, treba da budu u funkciji kontrolisanja. Jedino ako se ne misli da za sve treba da pitaju Loncara i Šormaza.
Potpuno je neodgovorno jednostrano proglašavati NATO neprijateljskom organizacijom, što znaci da su nam neprijatelji i svi naši susedi.Pa to vodi u propast i izolacionizam.Da li cemo biti izolovano ostrvo na Evropi poput Berlina svojevremeno, a sve veze sa dalekim saveznicima održavati putem vazdušnih mostova?.
Zbog svega toga, potpuno se slažem sa tvojim stavom da je jedan od ozlaza iz te situacije u jednostavnom i iskrenom obraæanju javnosti i predocavanju vlastite vizije Srbije.
gordanac gordanac 18:10 25.08.2007

nice

...very nice.
Saglasna sa procenama i datim činjenicama, samo jedno pitanje imam vezano za:
...Mi nismo igrac na globalnom nivou, cak više ne možemo nešto ozbiljnije na tom nivou, pa ni regionalno da zabrljamo, jer nam nece dozvoliti ...

...a tiče se procene (Vaše) o potencijalu SEE (ili JIE, dakle ne samo Zapadni Balkan kao politički region, već Jugoistočna Evropa kao geografski region) da se stvarno regionalno profiliše. Kad kažemo "Baltik" ili Skandinavija" ili slično, svi odmah imamo i svest i sliku o regionu, odnosno jasno je da je region na osnovu interesa izgradio svoj profil (prethodnih decenija ili vekova), a SEE je kao region bio ili ideološki ili tuđim interesima deljen ili poprište ratova i sukoba nižih intenziteta konflikata (recimo polednja dva veka samo da gledate, ne dalje).
Da li je ipak moguće da se strateškim, zajedničkim pristupom zemalja regiona slično dogodi i sa SEE u budućnosti? Mislim - meni izgleda da potencijal postoji (energetski, vodni, bezbednosni, sigurnosni,....). Dovoljno li je za politike, kako Vam se čini?
Jelena Milić Jelena Milić 11:06 26.08.2007

to blackbox

hvala vam na vrlo inspirativnom i poucnom komentru.

volela bih da razjasnim, ni ja nisam pristlaica, niti sam to bila i u jeku euforije tih teorija, ni kraja istorije ni sukoba civilizacija.

mislim da ideoloske podele o kojima kagan prica ni na koji nacin ne iskljucuju strateska partnerstva medju velikim silama. moja poenta je da u takvoj konstalciji kolateralna steta te dihotomnosti mogu da budu male zemlje koje moraju jasnije da se svrstavaju.

nadlaje, mislim da je za malu zemlju nemoguce da ima strateske odnose sa svim velikim silama. to jesto, ono sto se moze indiji ili kini, nama se iz mnogo razloga ne moze. mala zemlja moze da bude deo globalne bezbednosne politike samo kroz clanstva u nekim organizacijama regionalnim ili sire --ideoloskim. u slucaju srbije, dakle--nato,koji nam je i geografski blizi nego bilo sta drugo.

geografski faktor ima veliku ulogu upravo u odgovoru na bezbednosne probleme-- koje ste vi lepo redstavili kao umrezene

meni u javnom zivotu jako smeta podela na rusofile i druge. moj odnos prema srpskoj vanjskoj politici u 2007 nema nikakve veze npr sa mojim ukusom u klasicnoj muzici ili knjizevnosti i to ne treba brkati.

sto se tice nato drzava na blakanu, meni je iskreno fascinantno kako imaju drskosti da to tako plasiraju, a zaboravljaju da je skoro isti mandant imao sfor u bosni do kraja 2005. no o tome mozete citati na novom postu.

pozdrav i jos jednom hvala za vrlo inspirativan post.

blackbox blackbox 13:38 26.08.2007

Re: nice

Naravno
naravno da je moguće da se region SEE profiliše, i za to postoje sve pretpostavke koje ste naveli. Ali, i problem je samo to ali, te pretpostavke su samo objektivne a da bi one bile revalorizovane potrebno je da ih subjektivni faktor spozna i iskreno pristupi realizaciji.
Međutim, subjektivni faktor, tj. političke, i ne samo one, imaju mazohističku potrebu da izživljavaju XVIII i XIX vek. Ovde još uvek vlada opijenost istorijom, u kojoj svako nalazi da je baš on pravi a svi ostali loši,umesto da se gleda u budućnost i XXI vek svi su drogirani istorijom, nacijom, nacionalizmom, religijom. Dakle, još uvek nije nađen način kako da se konzumira tolika količina istorije a da se ne ponavlja. Umesto da se okrene ujedinjavanju oko zajedničkih interesa, projekata na Balkanu se još uvek insistira na procesu profilisanja sopstvenih različitosti, što uglavnom izgleda rogobatno kao npr. kod pokušaja pravljenja svojih čistih jezika.
Pa nisu Skndinavci zaboravili svoje nacionalne istorije, koje nisu bile ništa krvavije od balkanskih, ali su oni dovoljno pametni da su shvatili da je ne ponavljaju . Za razliku od balkanskih nacionalističko-verskih elita, posebno delova naše ,kojoj je vrhunski cilj da nas vrati u XIX vek, Skandinavci znaju da posle XIX ide XX pa XXI vek.
Nije ni čudo što je čak jedan afrički diktator rekao da neće dozvoliti balkanizaciju svoje države.
Dakle, da bi se regionalno profilisali moramo to raditi uz pomoć i u okviru Evrope . Srbija, po svim resursima, ima objektivne uslove da bude lider u regionu i na takvu Srbiju ozbiljno računaju vodeće zemlje EU, samo još da to naša elita shvati.Dovoljno je gledati kako radi narodna skupština, šta dominira- primitivizam, vređanje, posmevanje, hvalisanje, a kad kao hoče da budu ozbiljni onda nam otkrivaju nove zavere, krivica svih i svakoga, samo naše nema.Pa onda ajde da se preventivno posvađamo sa svima, kako bi za sve imali krivca. Inačenje u korist svoje štete je opsesija. Dovoljno je navesti primer da Srbija nije podržala kandidaturu Gorana Svilanovića za funkciju genseka RCC, čime je faktički podržala kandidata Hrvatske. Eto koliko nam je stalo do pozicije u regionu.
Da skratim, regionalno povezivanje je neminovan proces i što pre shvatimo to bolje. Uostalom na tome insistira i EU i u tom smislu je i pokrenula inicijative i procese , kao što su SEECI, Pakt stabilnosti, SEECAP, SEEDM, SEEBRIG, jadransko-jonska , CEFTA i dr. Srbija u svim aktivno učestvuje ali to nije dovoljno revalorizovala upravo zbog nedostatka političkog konsenzusa, jeftinih poena na unutrašnjem planu, ali i onih koji su ubeđeni da Srbija ne treba da ide ukorak sa modernim svetom , već da se vrati domaćinskoj zadruzi iz XIX veka, veri, tradiciji i crkvi. Pa i skandinavske zemlje neguju svoju tradiciju i oni su religiozni, neguju svoju kulturu ali to rade dostojanstveno, bez hvalisanja i omalovažavanja tuđih vrednosti. Kod nas se sve vulgarizuje, tako da ima mnogo pomodarskih vernika kojima je glavno da ih drugi vide kako su se tobože vratili sebi. Nešto slično kao kod švaleracije- nisi ništa uradio ako se o tome ne pričaš ili to radiš da bi pričao
blackbox blackbox 13:55 26.08.2007

Re: to blackbox

ma ideološke podele u tom smislu su prevaziđene i upravo globalizacija deluje u tom pravcu. Ne znači da neko i dalje neće cilizacijskre razlike pokušati da predstavi kao ideološke ili iz daljeg produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih proisteknu nove. Beznađe je dobra podloga za ideologiju i religiju.
Potpuno se slažem da svaka zemlja mora da realno sagledava svoju poziciju u medjunarodnim odnosima i da se ponaša u skladu sa svojim ukupnim kapacitetima.Prošlo je vreme kada je Jugoslavija samo zbog konstelacije međ. odnosa, a mora se priznati i veštine vođenja spšoljne politike, bila faktor u Evropi.Pa i nesvrstani pokret je realnost tadasnjeg perioda i nije bio neznačajan.Npr. u kubanskoj krizi Tito je direktno posredovao između Kenedija i Hruščova da ne dođe do nuklearne eskalacije. Ko može zamisliti da to sada radi
Koštunica i da ga Buš i Putin poslušaju.
Što se NATO države tiče, pa znaju li oni da SAD jedva čeka da se povuče sa Kosova i prepusti misiju EU.Nema ni govora da imaju bazu i glavni grad u Bonstilu.
Međutim , izgleda je važno stvoriti situaciju u smislu šta sad pitaš za koncesije kad oni prave državu na Kosovu i da im to bude odgovor na sva socijalna, ekonomska, politička, pitanje kriminala i sva ostala pitanja(zar sada pitate kad gori Hilandar ili kad nam uzimaju Kosovo, ili kad je krsna slava ).Pozdrav
gordanac gordanac 14:18 26.08.2007

hvala...

...blackbox, sada sam čitala i Vaš komentar na drugom Jeleninom postu i once again - very nice, sa zadovoljstvom čitam! :))
Dovoljno je gledati kako radi narodna skupština, šta dominira- primitivizam, vređanje, posmevanje, hvalisanje, a kad kao hoče da budu ozbiljni onda nam otkrivaju nove zavere, krivica svih i svakoga, samo naše nema.

Osim što sam saglasna sa drugim Vašim procenama, saglasna sam i sa ovom - takva je percepcija, zaista.
I dobar je primer kako često percepcija može biti razlićita od činjenica ( a na žalost ili na sreću - politika je češće napravljena od percepcija, nego od činjenica )
Parlamentarci su obavili prve poslove regionalnog povezivanja, od 2001 do danas. Uključujući i inicijativu i podršku za organizacije koje pominjete, ali i druge inicijative EU, od regionalne organizacije Odbora za evropske integracije (COSAP-COSAC) do Evropske energetske zajednice za JIE, a preko uspostavljenih bilaterala i multilaterala koje su prethodile zvaničnim razmenama poseta i odlučivanja na nivou šefova država ili vlada.
Posebnost parlamentaraca Srbije je što su u toj instituciji donete prve strateške i obavezujućeodluke vezane za evropske integracije (u svim drugim zemljama, to su činile vlade, a ne skupštine).
Jednom sam, na nečijem postu napisala "tek kad stvarno budemo počeli da gradimo prioritete, videćemo da je proces rešavanja nasleđenih problema Srbije (CrnaGora, Hag, Kosovo) mnogo lakši od toga - on zahteva izvršenje, a prioritetizacija zahteva dijalog i znanje".
Svedočićemo uskoro skupštinskoj raspravi o CEFTA - najmanje će biti rasprava potkrepljenih znanjem i okrenutih procenama o efektima CEFTA. Ali će biti ratifikovan.
Ja volim znanje, zato mi se i sviđa način na koji pišete komentare, očito je :)
Jelena Milić Jelena Milić 09:50 27.08.2007

o demokraticnosti kine i indije

o ilegalnim ultrazuvkovima i o ilegalnim abortusima zenskih fetusa u indiji i kini sam vec pisala. razmere postaju neveorvatne.

Kineski demografi upozoravaju na opasnost
Zbog „selektivnih abortusa“ višak dečaka
Autor: | 26.08.2007 - 00:01


Zahvaljujući sve popularnijim „selektivnim prekidima trudnoće“, pri kojima se abortiraju samo deca ženskog pola, broj novorođenih dečaka u kineskom gradu Lianjungang nadmašio je broj devojčica u odnosu osam prema pet, objavila je kineska agencija Sinhua.
„Selektivni abortusi“ posledica su nove politike jednog deteta, kojom Kina pokušava da se izbori s ogromnim rastom stanovništva. Mladi parovi, prinuđeni da imaju samo jedno dete, odlučuju se da to bude muško i sve češće se oslobađaju fetusa za koje ustanove da su ženskog pola. Mlade roditelje u takvom ponašanju ne sprečava ni činjenica da su zabranjeni i ultrazvučni pregledi radi utvrđivanja pola deteta i prekidi trudnoće samo zato što je u pitanju ženski fetus.
Ništa ne pomaže ni što stručnjaci upozoravaju da će ovakvo ponašanje doprineti da već u sledećoj generaciji milioni Kineza budu u nemogućnosti da nađu ženu.
Grad Lianjungang, u provinciji Đuangsu na istoku zemlje ima najveći debalans broja dečaka i devojčica zabeležen u Kini, ali nikako nije usamljen. Prema podacima Udruženja za planiranje porodice, u čitavoj ostrvskoj provinciji Hainan, na svakih 100 novorođenih ženskih beba dođe čak 136 dečačića, dok je nacionalni prosek 119 na 100. Agencija Sinhua navodi da vlasti nameravaju da se ozbiljno uhvate u koštac s ovim problemom.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana