Iz drvenog sanduka na tavanu.
Godina 1975.
Kuda lutaš,s čim se boriš,probaj samo da me voliš,
Tvoje oko to duboko,al' odaje mi tajne sve.
Jer dobro znamo šta je - da,i jos bolje znamo šta je - ne.
Kad odsanjamo svoje sne,čuvaće nas uspomene.
Kuda lutaš,s čim se boriš,ni reč nećes da prozboriš,
Mesec zeli da ti pridje,čeka prozor da otvoriš.
Uvek sanjam isti san,na belom konju jezdim sam,
U daljini vatra besni,ja tuzan u tuznoj pesmi.
Silne vojske,sve se ruši,razvalina i u duši,
Pojuriću,pohitaću,zlatnim mačem pobediću.
Kuda lutaš,s čim se boriš,samo zelim da me voliš,
Kad dojašem da se vineš,i sa oka suzu skineš.
Pusti kosu neka leti,snagu vetra da oseti,
Pusti ruke da polete,iz naručja neke sete.
Pusti pesmu nek se vije,kao vino kad se lije,
Pusti nogu da korakne,neka crna ptica grakne.
Kada kreneš da se boriš,i okove da oboriš,
Kad pozeliš da me ljubiš,kada probaš da me voliš.
Kuda lutaš,s čim se boriš,kako javi da odoliš,
Pustim putem trag te vodi,da se duša oslobodi.
Da ne lutaš i da staneš,kad si ljubav - i da planeš!