Idem sad,na kraj moje ulice,Da obidjem one 'strasne' pse lutalice.Moje Kopokabance,One sto
uvek prkosno na cosku stoje,Kao na mrtvoj strazi,puni jeda,besa i kurazi.Do Nove godine jos dosta
ima,Svi se bave ljudima,a ja bih,jos malo,psima.
Nosim im svasta - za jelo,Bar na praznik da ugreju dusu,i osnaze telo.Nikome ne trebaju,i niko ih
nece,Zalud im topao pogled,i ono njihovo lepo oko,psece...
Zaista,kada ih covek vidi - prava su banda,Samo reze i laju,Ne daju nista svoje,a opet,Oni nista ni
nemaju.Proklet je taj njihov zivot pseci,zivot hudi,Ali,ako mene pitate,Iskreno,ti psi bolji su od mnogih
ljudi!
I zato,haj'te 'vamo,drugari stari,na gozbu,na praznicni pir,Na tren bar,odagnajte strepnju,strah,i
nemir,Utisajte glas,sada ja strazarim umesto vas.
Ceo grad dok slavi,prilazi mi polako jedan krupan,sareni,divlji,Lizne me po ruci,i na koleno mi svoju
sapu stavi.Kao da kaze - Hvala!Za sve...
Ponoc je,svuda se peva,igra i veseli,Ta silna vreva ceo copor plasi.Cute,osluskuju,drhte i strepe,Sami su
na celom svetu,a svi im prete.Ti veseli ljudi sto svuda okolo slave,mnogima vec dosli su glave.
Na stalnoj strazi njihovo je oko,ono duboko,psece...Ne plasi se,prijatelju,Ako si dobar covek,nista ti oni
nece.
Evo je i Nova godina,Stize,A oni i dalje na svom cosku,osmatraju,reze,i laju,Zver u coveku,prvi
prepoznaju!
Vuf,vuf....vuf,vuf,Grrrrrrrrr!Grrrrrrrrrrrrr......