Ponedeljak.
Sedimo u restoranu ja i Njanja. Svece, vino, tiha muzika. Njanja se raznezhila i ja pomislim da treba da kazhem neshto romantichno shto ce zaokruzhiti divno veche. I taman zaustim da kazhem "samnom svakiput dvaput, sdrugima nijednom" setim se da nisam siguran da se ijedna od ovih pet rechi pishe sastavljeno. Sreca pa sam se zaustavio, a umalo da lupim naglas.
Utorak.
Negde pred kraj radnog vremena navrati shef da vidi kako ide. Pita jel' sve u redu, kad sve koleginice skochishe da se zhale na mene. Kazhu da ih vishe uopshte ne prekidam u poslu. Iskusan shef, odmah sve razume, umalo da otkaz dobijem.
Sreda.
Danas je bilo josh gore. Jedna od onih sa posla stigla da se pozhali Njanji da joj uopshte ne namigujem vishe. Iskusna Njanja, odmah sve razume, sad i da hocu ne mogu da namigujem.
Chetvrtak.
Odem na moju dnevnu dozu artofmanliness.com i tamo prochitam da kljuch srece nije u vishe seksa, filmova, muzike, pica, para, slobode, i hrane. Bash tako pishe. Kljuch za dozhivjavanje vece ispunjenost i uzhivanja je kod moderacije. Plakao sam ceo dan posle. Neumoljiva su oni sorta.
Petak.
Chitam uveche neku knjigu u dnevnoj izvaljen na fotelju, "Never Stay Home on Friday Nights for Idiots" ili tako neshto, kad zove Njanja nezhno i umilno iz spavace sobe "ej, dodji malo, bash sam raspolozhena". Ja skochim ozaren i u trku bacim knjigu u kamin i majicu na luster kad ce ona "ponesi i tvoj laptop, ja sam se vec ulogovala".
Subota.
Pishe mi onaj smor92 "zar ti memash nishta pametnije da radish nego shto se zamajavash tu sa mnom?". Njanja kazhe ma samo mu odgovori "naravno da imam". Ona je tako jednostavna i direktna. Ja imam drugachiji stil. Posle shest sati napishem "shto duzhe i dublje razmishljam o tvom pitanju odgovor mi je sve jasniji". Shlifovano, sa dozom mistichnosti.
Nedelja.
Danas sam dozhiveo najvecu bruku mog zhivota. Njanja me zatekla u kupatilu sa laptopom. A meni pantalone navuchene.