prestaću da jedem sisare
Gubim razum u stanu koji ne osećam kao moj, iako je moj. Neko je morao da umre da bih živeo, dostojno čoveka. Mislim da ću prestati da jedem životinje, ili makar sisare. Imam određen cilj u životu. To govno je neko drugi zakucao daleko ispred u magli. Ne vidim šta je ali mogu da namirišem da je sranje.
Biće da je više od onoga za šta si se cenjkao ali manje od onoga što si bio spreman da platiš. Reci mojoj kevi da sam otišao kući, ne želim da me unište propali hipici. Ošišani ovnovi i ovce. Prestaću da jedem sisare, definitivno. Lik kog baš ne podnosim čuo je šta sam rekao za šefove. Do kraja nedelje će naći načina da im to uvalja u prezle ili mlevenu Plazmu i da im se uvalja u čmar. Dok nije gledao maznuo sam mu sa stola naočare za sunce. Naočare su neočekivano kul. Izađem na ulicu, svoje kineske bacim u prvu kantu, stavim njegove i odem kući. Naručim otrov i pileći burger, pomfrit, salatu i najveći kolač sa čokoladom koji mogu da obezbede. Doveče čujem telefon da zvoni, ali sam bez svesti, gubim razum, kao što je već najavljeno. Svaka zvonjava bi trebalo da može da se mutira. Stisneš silent i posle razmišljaš, ako posle ima smisla.
nastaviće se...