Budućnost| Društvo| Istorija| Kultura| Moj grad

Semlin

Srđan Fuchs RSS / 21.08.2019. u 08:42

Konačno rešenje u Srbiji - Judenlager na Sajmištu

-studija slučaja*-

Kristofer Brauning (Christopher R. Browning) 

 Proces zatiranja Jevreja u Srbiji pada u vreme samog početka konačnog rešenja u Evropi i obuhvata niz akcija, od izvođenja pred streljački stroj do ubijanja u kamionu-dušegupki. Prvo sistematsko streljanje srpskih Jevreja u jesen 1941. izvršeno je čak nekoliko dana pre nego što je sredinom oktobra počelo deportovanje nemačkih Jevreja, a gušenje srpskih Jevreja u dušegupki u proleće 1942. bilo je dovršeno početkom maja, još pre nego što su proradile gasne komore u Sobiboru i Treblinki. Masovna streljanja u Srbiji bila su samo delimično analogna akcijama streljanja započetim prethodnog leta u Sovjetskom Savezu, a u kojima su izvršioci bile operativne grupe Einsatzgruppen. U Srbiji su egzekutori najčešće bili obični vojnici, a ne pripadnici SS-jedinica, dok su žrtve bili muškarci od 14 do 70 godina starosti, a ne čitave porodice. Osim toga, u Srbiji su jevrejski muškarci izvođeni pred streljački stroj pod izgovorom da je to sastavni deo represalija zbog gubitaka koje su oružanim snagama naneli partizani, a ne u ime proklamovanog cilje da se zatre celokupno jevrejsko stanovništvo. Međutim, neizvesnost u pogledu krajnjeg cilja i svrhe nacističke politike prema Jevrejima nije dugo potrajala. Oni koji su preživeli jesenje masakre, pretežno žene i deca, smešteni su u jedan koncentracioni logor na mestu nekadašnjeg Sajmišta, tačnije sa zemunske strane reke Save, na prilazu Beogradu; zatočenici ovog logora, bez razlike u pogledu starosti i pola, umoreni su u jednom kamionu-dušegupki u proleće 1942. Ova studija se prvenstveno bavi tom drugom fazom "konačnog rešenja" u Srbiji - istorijom koncentracionog logora Sajmište (Semlin Judenlager). 

 

Bundesarchiv_Bild_121-0393%2C_Kurt_Daluege%2C_Fuchs_und_Winkelmann.jpg

Dr Wilhelm Fuchs (Vilhelm Fuks, levo), SS-štandartenfirer operativne grupe Beograd; likvidiran vešanjem u Beogradu, 24. januara 1947.

 Semlin Judenlager

Pošto su Nemci, u aprilu 1941. okupirali Jugoslaviju, oni su odmah rasparčali ovu osvojenu zemlju. Saveznicima Nemačke pripali su pojedini njeni delovi, pri čemu je u Hrvatskoj uspostavljena ustaška država, dok je Srbija ostala okupaciona zona nemačke vojske. Tokom grozničavih deset dana, koliko je proteklo od neočekivanog jugoslovenskog odbacivanja pakta sa Nemačkom i invazije Jugoslavije, koja je usledila 6. aprila, užurbano su izrađeni planovi za okupaciju ove zemlje. Po naređenju Glavne vojne komande (OKH) od 2. aprila stvorena je operativna grupa (Einsatzgruppe) u sastavu Sipo-SD kao organ odgovoran za iste zadatke u Srbiji koje su ti policijski organi imali u Rajhu, a naročito za borbu protiv državnih neprijatelja. Među ove su, naravno, ubrajani Jevreji. Operativna grupa SS-štandartenfirera ( Standartenführer ) dr-a Vilhelma Fuksa (Wilhelm Fuchs) bila je podređena šefu vojne administracije dr-u Haraldu Turneru, koji je imao čin SS-brigadenfirera ( Brigadenführer ), a uskoro potom unapređen u grupen-firera ( Grupenführer);  ovaj je imao nadzor nad čitavim administrativnim i civilnim sektorom okupacione zone kao sistema koji je bio podeljen na četiri vojna okruga (Feldkomandaturen). Turner je, opet, podnosio izveštaje vojnim komandantima (Militar-Befehlshaber), a na tom položaju nalazili su se uzastopno Šreder, Dankelman, Beme i Bader - koji su paradirali kroz Srbiju 1941. Na taj način, su srpski Jevreji još pre same invazije stavljeni pod jurisdikciju SS-organizacije, dok je vojni komandant u Srbiji zadržao u svojim rukama opštu komandu i odgovornost za okupacionu politiku.

Međutim, po izvršenoj invaziji, ovo jednostavno predavanje svih akcija u vezi sa Jevrejima, u delokrug SS-organizacije nije značilo i njenu isključivu nadležnost. U stvari, čitava armija funkcionera učestvovala je u sprovođenju nemačke politike prema Jevrejima u Srbiji. U samoj Turnerovoj Vojnoj upravi ( Militarverwaltung) bila su dva službenika, od kojih je jedan bio odgovoran za sprovođenje političkih mera prema Jevrejima, a drugi za jevrejsku imovinu. U štabu Feldkommandaturen 599. Vojnog okruga u koji je spadao i Beograd, a na čelu kojeg je bio pukovnik Fon Kajzenberg (Von Kaisenberg), nalazila su se službena lica odgovorna za jevrejske poslove i jevrejske stanove. Treba pretpostaviti da su i drugi vojni okruzi imali svoje stručnjake za jevrejsko pitanje s obzirom na to da je nabrajanje akcija protiv Jevreja bilo obavezni deo svakog izveštaja o tekućoj situaciji koji su krajskomandature ( Kreiskommandaturen ), vojni odseci, podnosile feldkomandaturi 610. Iz Beograda su stizala naređenja u ime komandanta grada pukovnika Fon Kajzenberga kojima su propisivani određeni časovi za kupovinu i policijski časovi za Jevreje, dok su naređenja za obavezno prijavljivanje raznih kategorija Jevreja policiji izdavana u ime šefa operativne grupe Sipo-SD Fuksa (Fuchs). 

Opštu jurisdikciju nad jevrejskom imovinom imalo je Starateljstvo nad jevrejskom imovinom pri Uredu generalnog opunomoćenika za privredu u Srbiji, Franca Nojhauzena (Franc Neuhausen), koji je podnosio izveštaje Geringu, dok je nadležnost za ličnu imovinu i nakit Jevreja posle izvesnog oklevanja preneta na Sipo-SD. I, najzad, u delokrugu opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova Feliksa Benclera (Felix Benzler) bila su sva pitanja koja bi se u Srbiji pojavila na planu inostranih poslova, a tu su, po njegovom i Ribentropovom shvatanju, spadala i ona koja su se ticala Jevreja. Ukratko, haotičnost administrativne strukture, karakteristične za nemačku okupaciju svuda u Evropi, bila je u Srbiji potpuno očigledna, podrazumevajući i politiku prema Jevrejima. 

Srpski Jevreji bili su ubrzo zapljusnuti talasom diskriminativnih mera: prijavljivanju, obeležavanju, policijskom času, prinudnom radu, ograničavanju svojih ekonomskih i društvenih aktivnosti i konfiskaciji imovine. Njihova situacija pogoršala se u leto 1941., istovremeno s izbijanjem partizanskog ustanka, kada su Jevreji u većoj meri i neproporcionalno izdvajani kao žrtve nemačkih represalija i mera terora radi gušenja pobune. Sredinom avgusta, banatski Jevreji bili su isterani iz svojih domova i odvedeni u Beograd; potom su svi jevrejski muškarci stariji od 14 godina sa područja Beograda, kako Beograđani tako i oni iz Banata, zatvoreni u logor Topovske Šupe. Od početka avgusta, opunomoćenik nemačkog Ministarstva inostranih poslova, navodno na predlog Haralda Turnera, više puta je požurivao deportovanje srpskih Jevreja (po mogućstvu u Rumuniju) kao nužan preduslov za pacifikaciju zemlje. Berlin je odbacio ovaj zahtev za deportaciju, tako da su jevrejski muškarci predstavljali pogodan izvor ljudskih žrtava za represalije nemačke vojske, koje su sada bile utvrđene na stotinu talaca za jednog nemačkog vojnika. Pošto je "problem" jevrejskih muškaraca bio na taj način rešen, Nemci su prešli na rešavanje pitanja žena, dece i staraca čiji je broj prvobitno procenjen na 20000. Za njih je bila predviđena internacija u jednom logoru u Sremskoj Mitrovici, s tim da na proleće budu deportovani u jedan "sabirni logor na istoku".

Koncentracioni logor u Mitrovici, za koji je najpre bilo planirano da bude smešten u Jarku,  a potom u Zasavici, pokazao se kao neostvarljiv zbog toga što su oba terena bila isuviše poplavljena za bilo kakvu gradnju. Zato je 28. oktobra 1941 doneta odluka da se odustane od Sremske Mitrovice i izabere druga lokacija, nekadašnje Sajmište na prilazu Beogradu, preko Save; Nemci ga nazivaju Semlin, a Jugosloveni Sajmište. Sa te strane Save bila je hrvatska teritorija. Bencler se stoga obratio nemačkoj ambasadi u Zagrebu i zatražio saglasnost da Sajmište bude upotrebljeno kao tranzitni logor "u koji bi najpre bile smeštene deportovane jevrejske žene i deca..." Hrvati su pristali pod uslovom da logor čuvaju Nemci a ne Srbi i da se logor snabdeva sa srpske a ne sa hrvatske teritorije. Istog dana kada je stigao hrvatski odgovor, Turner je dao uputstva svojim regionalnim komandantima da izvrše pripreme za deportovanje jevrejskih žena i dece u jedan sabirni logor blizu Beograda negde posle 15. novembra.

Izgradnja logora (preuređenje ranijih izložbenih paviljona u ogromne barake i postavljanje ograde od bodljikave žice) izvela je Organizacija Tot (Organization Todt). Za manje od mesec i po dana nakon što je vojni komandant odustao od Mitrovice i odabrao lokaciju Sajmišta, logor je bio dovršen. Preživelim Jevrejima Beograda naređeno je 8. decembra 1941. da dođu u policiju i ponesu hranu za nekoliko dana i ključeve  svojih stanova sa imenima i adresama. Oni su odmah potom prebačeni u logor na Sajmištu. ”Pet kraljeva Srbije" - vojni komandant, Fuks, Bencler, Turner i Nojhauzen - u većini slučajeva su vrlo teško uspevali da se slože o bilo čemu. Međutim, kada se postavilo pitanje izbora lokacije, diplomatskih pregovora, izgradnje i finansiranja Judenlagera na Sajmištu, to je bio jedan od retkih primera njihove odlične saradnje.

... to continue... 

*Istraživanja za ovu studiju finansirana su iz sredstava Humboltove (Alexander von Humboldt) fondacije. Objavljen je na engleskom jeziku pod naslovom: The Final Solution in Serbia, the Semlin Judenlager. A Case Study in Yad Vashem Studies XV (Jerusalem, 1983, 55-90)



Komentari (48)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nepopustljiv nepopustljiv 08:52 21.08.2019

Da.

Slava svim Jevrejima pobijenim u Srbiji - i bilo gde!
loader loader 11:08 21.08.2019

Re: Da.

Teško je tu naći nekakav komentar, ili osvrt, a da ne zvuči kao ponavljanje. Opet, sam karakter zločina obavezuje na neki gest, makar bilo i ponavljanje. dakle, nek žrtve Sajmišta i dušegupki počivaju u miru.

loader loader 11:12 21.08.2019

Re: Da.

Inače, razmišljam se nešto, da su ovde u Srbiji na vlasti Hrvati, u školi bi se učilo da je logor služio za zatvaranje i uništavanje Hrvata i Nemaca, a ne za uništavanje Jevreja. I da su taj logor organizovali upravo Jevreji.
U današnjoj Hrvatskoj fašizam opet vršlja. Samim tim, ponovo vršlja podrška politici (ideologiji) konačnog rešenja. Da li je to samo "unutrašnja politika jedne države", ili bi to ipak trebalo da predstavlja brigu i za Jevreje (slično kao što je to jedna velika briga za Srbe)? Onamo pre 7-8 decenija jesu masovno i na najbestijalnije načine ubijani Srbi, ali ubijani su i skoro svi uhićeni Jevreji. Jesu Jevreji u odnosu na zastupljenost srpskih žrtava predstavljali daleko manji procenat u ukupnom broju žrtava, ali, da se tamo tada zateklo više Jevreja, i oni bi bili likvidirani, pa bi procenat bio veći. U Hrvatskoj se sada oni nezapamćeni zločini em negiraju, em su žrtve zapravo ubojice po zvaničnoj hrvatskoj verziji. To se tiče i Srba i Jevreja. Ali, nekih glasnijih reakcija baš i nema.
predatortz predatortz 11:47 21.08.2019

Re: Da.

Inače, razmišljam se nešto, da su ovde u Srbiji na vlasti Hrvati, u školi bi se učilo da je logor služio za zatvaranje i uništavanje Hrvata i Nemaca, a ne za uništavanje Jevreja. I da su teaj logor organizovali upravo Jevreji.


Slažem se.
No, nisu Hrvati neko po kome se treba ravnati, niti neko sa kim se treba porediti.

Smatram da su logori u Srbiji- Sajmište, Banjica, Topovske šupe i svi drugi , nedostojno obeleženi i pod tepih zameteni.

Žrtvama, njihovim potomcima, nama samima, dugujemo da to osvetlimo iz svih uglova i govorimo o tome činjenicama a ne emocijama.

Jevreji su bili lojalni građani Kraljevine Jugoslavije. Stradali su zbog toga što jesu. Bio je to deo šireg plana, ne našeg i ne onog na koji smo mogli bitno da utičemo. No, ima i naših ljudi koji su taj plan pomagali, ma koliko na to primorani, vremenom i prilikama, bili. Takvima se ne trebamo ponositi, niti istinu o tome sakrivati.
docsumann docsumann 12:14 21.08.2019

Re: Da.

No, ima i naših ljudi koji su taj plan pomagali, ma koliko na to primorani, vremenom i prilikama, bili. Takvima se ne trebamo ponositi, niti istinu o tome sakrivati.


rasni zakoni u kraljevini jugoslaviji doneseni su 1940. tzv. Koroščevi zakoni (po slovenačkom ministru obrazovanja).
predatortz predatortz 12:22 21.08.2019

Re: Da.

docsumann
No, ima i naših ljudi koji su taj plan pomagali, ma koliko na to primorani, vremenom i prilikama, bili. Takvima se ne trebamo ponositi, niti istinu o tome sakrivati.


rasni zakoni u kraljevini jugoslaviji doneseni su 1940. tzv. Koroščevi zakoni (po slovenačkom ministru obrazovanja).


Ali su primenjivani tek sa okupacijom.
Nebitno. I to je podatak vredan pažnje. Ja ga, iskreno, nisam znao.
maksa83 maksa83 12:24 21.08.2019

Re: Da.

No, ima i naših ljudi koji su taj plan pomagali, ma koliko na to primorani, vremenom i prilikama, bili. Takvima se ne trebamo ponositi, niti istinu o tome sakrivati.

Poklonici (a ima ih onoliko) kanonizovanog Nikolaja Velimirovića ne vole kad im se kaže da je ovaj bio hard kor antisemita, Ljotićev duhovnik i inspiracija Zbora, i ne može se reći da je Ljotić na to bio primoran - čovek je prosto verovao u tu stvar onako srcem. Lakmus test za te stvari je Protokoli Sionskih Mudraca, kad ti to neko poturi znaš sa kim imaš posla.
loader loader 12:38 21.08.2019

Re: Da.

Slažem se.
No, nisu Hrvati neko po kome se treba ravnati, niti neko sa kim se treba porediti.

I ne poredim, već aludiram na čudno nečinjenje po pitanju negiranja genocida.

Žrtvama, njihovim potomcima, nama samima, dugujemo da to osvetlimo iz svih uglova i govorimo o tome činjenicama a ne emocijama.


Da.

No, ima i naših ljudi koji su taj plan pomagali, ma koliko na to primorani, vremenom i prilikama, bili. Takvima se ne trebamo ponositi, niti istinu o tome sakrivati.

Mislim da se to toliko podrazumeva da ne treba ni naglašavati. No, dobro, naglasimo.

Inače, bez ikakve namere da relativizujem ovo poslednje, na umu valja imati i širi kontekst tog vremena u kome su se ideje nacista i te kako primale u mnogim zemljama ... Jedina uteha što se nas tiče jeste da ta ideologija nije imala opštenarodni karakter. Pošto je tema više nego osetljiva još jednom da naglasim kako to ni u kom smislu nije opravdanje za ovdašnje službenike politike konačnog rešenja.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:27 21.08.2019

Re: Da.

loader
Inače, razmišljam se nešto, da su ovde u Srbiji na vlasti Hrvati, u školi bi se učilo da je logor služio za zatvaranje i uništavanje Hrvata i Nemaca, a ne za uništavanje Jevreja. I da su teaj logor organizovali upravo Jevreji.
U današnjoj Hrvatskoj fašizam opet vršlja. Samim tim, ponovo vršlja podrška politici (ideologiji) konačnog rešenja. Da li je to samo "unutrašnja politika jedne države", ili bi to ipak trebalo da predstavlja brigu i za Jevreje (slično kao što je to jedna velika briga za Srbe)? Onamo pre 7-8 decenija jesu masovno i na najbestijalnije načine ubijani Srbi, ali ubijani su i skoro svi uhićeni Jevreji. Jesu Jevreji u odnosu na zastupljenost srpskih žrtava predstavljali daleko manji procenat u ukupnom broju žrtava, ali, da se tamo tada zateklo više Jevreja, i oni bi bili likvidirani, pa bi procenat bio veći. U Hrvatskoj se sada oni nezapamćeni zločini em negiraju, em su žrtve zapravo ubojice po zvaničnoj hrvatskoj verziji. To se tiče i Srba i Jevreja. Ali, nekih glasnijih reakcija baš i nema.



Podjednako su zabrinute i Jevrejska i Srpska zajednica u Hrvatskoj. No, ne rade to samo Hrvati; meni je takvu stvar rekao i penzionisani pripadnik SDB-a, crnogorski državljanin po imenu Petar Erak - da su srpski Jevreji sami sebe prijavljivali SS-u. To je mejnstrim razmišljanje u desnim ograncima državne bezbednosti bivših republika.
loader loader 18:22 21.08.2019

Re: Da.

Podjednako su zabrinute i Jevrejska i Srpska zajednica u Hrvatskoj.

Jesu one zabrinute, kako ne bi bile. Ali nema neke galame oko toga u EU, koja se diči svakojakim humano-pravnim dostignućima i hipersenzibilna je po pitanju ljudskih prava, ratnih zločina itd. Ovde se ništa od stvarnih povratnih pritisaka na reorganizovanje i ponovno buđenje nacizma ne dešava. Hrvatska mirno plovi EU morem i pevuši sladunjave pesmice. Osim pesmica na račun istočnog suseda, naravno, koje nisu nimalo sladunjave. Naprotiv. Kako god, neofašizam prolazi bez adekvatne (prirodi slučaja adekvatne) reakcije. Na to sam mislio. A da se pomenute dve zajednice oglašavaju izvesnim nezadovoljstvom stoji. No, srazmerno prirodi slučaja - to je apsolutno neodrživo stanje, ne u Hrvatskoj, već u širem kontekstu, gde reakcija naprosto nema, osim blagih, formalnih, koje kao takve bolje da nisu tu, jer stvaraju utisak da se dešava nekakva reakcija.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:55 21.08.2019

Re: Da.

loader
Podjednako su zabrinute i Jevrejska i Srpska zajednica u Hrvatskoj.

Jesu one zabrinute, kako ne bi bile. Ali nema neke galame oko toga u EU, koja se diči svakojakim humano-pravnim dostignućima i hipersenzibilna je po pitanju ljudskih prava, ratnih zločina itd. Ovde se ništa od stvarnih povratnih pritisaka na reorganizovanje i ponovno buđenje nacizma ne dešava. Hrvatska mirno plovi EU morem i pevuši sladunjave pesmice. Osim pesmica na račun istočnog suseda, naravno, koje nisu nimalo sladunjave. Naprotiv. Kako god, neofašizam prolazi bez adekvatne (prirodi slučaja adekvatne) reakcije. Na to sam mislio. A da se pomenute dve zajednice oglašavaju izvesnim nezadovoljstvom stoji. No, srazmerno prirodi slučaja - to je apsolutno neodrživo stanje, ne u Hrvatskoj, već u širem kontekstu, gde reakcija naprosto nema, osim blagih, formalnih, koje kao takve bolje da nisu tu, jer stvaraju utisak da se dešava nekakva reakcija.



U Hrvatskoj je otvorena kancelarija* Svetskog jevrejskog kongresa; i pod lupom su - inače je predsednik Kongresa, Robert Lauder (skoro pa prezimenjak tvoj ), lik vrlo ozbiljno uvezan i u republikanskim i u demokratskim krugovima i US Kongresu. Za EU ne znam šta da ti kažem - ne bavim se parija-državama... Šalim se. Eto izazova da nas vratimo tu na scenu.

* Baš jedna draga frendica naša iz YU jerusalimskog genga vodi ZG ofis.
mlatisa mlatisa 19:05 21.08.2019

Re: Da.

Predatorz

Smatram da su logori u Srbiji- Sajmište, Banjica, Topovske šupe i svi drugi , nedostojno obeleženi i pod tepih zameteni.


Колико знам постоји музеј логора на Бањици. Јајинци су такође обележени.

Топовске шупе и Сајмиште мислим да имају неке табле.

Додуше, све је то урађено у давна прадавна времена.
loader loader 10:07 22.08.2019

Re: Da.

skoro pa prezimenjak tvoj

Onda ima nade ...

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:27 22.08.2019

Re: Da.

Borimo se za nadu
um caruje srce bregove
balasta bola rola
loader loader 22:00 22.08.2019

Re: Da.

za nadu


Ona ne izumire,
tako da ...
baciti se na ono pre nade

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:14 21.08.2019

Na današnji dan

Uspostavljen je logor Jasenovac.



Ustaša Miško Ratković iz Dalmacije sa još jednim ustašom, smeju se, umrljani ljudskom krvlju nakon pokolja Srba, 1941. NDH.
loader loader 18:27 21.08.2019

Re: Na današnji dan

Srđan Fuchs
Uspostavljen je logor Jasenovac.



Ustaša Miško Ratković iz Dalmacije sa još jednim ustašom, smeju se, umrljani ljudskom krvlju nakon pokolja Srba, 1941. NDH.


Ima tih slika na hiljade. Uvek mi se smuči. Ko god da su žrtve. Meni je to nezamislivo. Ali. Primećujem da se ova milion puta ponavljana tema, i milion puta ponovljeno osuđivanje - postepeno pretvorilo u rutinu. Danas ljudi kažu - Da, znam, desilo se. Nije u redu. - U takvim izjavama oseća se zasićenost temom. To je prostor gde je odškrinuta kapija za zlikovce sa slike, koji se nisu pokazali ponovo samo zato što nisu dobili podesnu istorijsku priliku. Za sada.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:55 22.08.2019

Re: Na današnji dan

loader
Srđan Fuchs


Ustaša Miško Ratković iz Dalmacije sa još jednim ustašom, smeju se, umrljani ljudskom krvlju nakon pokolja Srba, 1941. NDH.


Ima tih slika na hiljade. Uvek mi se smuči. Ko god da su žrtve. Meni je to nezamislivo. Ali. Primećujem da se ova milion puta ponavljana tema, i milion puta ponovljeno osuđivanje - postepeno pretvorilo u rutinu. Danas ljudi kažu - Da, znam, desilo se. Nije u redu. - U takvim izjavama oseća se zasićenost temom.


Jeste, ali ne nađeš svaki dan ustašu koji nosi tvoje prezime - Ratkovići su srpska porodica-pleme iz Stare Hercegovine čija teritorija se prostirala od Dubrovnika, preko Trebinja (u Trebinju i okolini samo danas živi preko 70 porodica sa tim prezimenom) i Nikšića, do Budve i zaključno sa Herceg Novim - u svim navedenim gradovima ima živih predstavnika i dalje. Miško Ratković "iz Dalmacije" pobuđuje u meni afektivni poriv da ga uhvatim u Blajburgu i lično mu presudim metkom u čelo (i to je slaba kazna). Da parafraziram Tarasa Buljbu - "mi smo ti dali život, neko od nas će ti ga i oduzeti." U Miškovom slučaju bih bio spreman da se odreknem svojih hipi načela. Što se tiče zasićenosti temom, kod većine Srba nije nikada ni postojala prevelika strast da sačuvaju spomen na sopstvena stradanja. Sada, kada živimo u vremenu kada poslednji sudeonici tih događaja nestaju i kada uspomene na ta vremena blede, konačno su se našli Srbi u kojima se probudila strast da se spomen i sećanja (na jevrejskom, Jad va'Šem) ipak sačuvaju. Nego, Mister Loudi, sledeći utorak, 27.8. Matica Srpska, svečana sala, u 13h Dr Gideon Grajf iz Jerusalima, u prisustvu ljudi iz akademskog i diplomatskog sveta iz Izraela i Srbije, predstavlja knjigu Jasenovac: Aušvic Balkana, ustaška imperija okrutnosti. Dođete, pa odatle na Marakanu, Red Star Belgrade Reunion!

Edit=> jest' radikalska organizacija, al' mi idemo kao demokrate da pravimo izgrede, palimo baklje, i pevamo: "pune tribine ludih navijača, baklje se pale, ceo sever gori, bubnjevi tutnje i pesma se ori, jedite kebab - mi smo šampioni!”... na promociji knjige, mislim, na tekmi ćemo grickati семенкekе и сунцокретi i vikati -


loader loader 10:35 22.08.2019

Re: Na današnji dan

Što se tiče zasićenosti temom, kod većine Srba nije nikada ni postojala prevelika strast da sačuvaju spomen na sopstvena stradanja.


Srbi su o tome malo odlučivali. Zapravo nimalo. U periodu iza II sv. rata je besmisleno govoriti o Srbima i njihovom stavu o pomenutom pitanju. Srbi se nisu ni mogli izjasniti, jer je uspostavljena okupaciona, marionetska skupina drugova koji su služili brozovecu i konkordatu. Tako da zapravo i nema osnova da se tvrdi kakav je stav Srba. Nisu ni učestvovali u tome, niti su pitani. Pa, i onaj betonski spomenik u Jasenovcu je jedva podignut, i to nakon velikih pritisak od strane porodica žrtava. Ne slučajno. Kompleks logora je pred kraj rata i nakon rata porušen, a kasnije je tamo napravljeno jedno travnato i skoro idilično mesto sa par zgradica. Ne slučajno. U to vreme, čak i ako bi se neko odvažio da iskaže mišljenje o razmerama i karakteru masovnih mučenja i klanja u ndh, od čega se samo deo odvijao u Jasenovcu, bio bi ućutkan pod objašnjenjem da ruši bratstvo i jedinstvo. Tako se moglo znati ili reagovati samo u onoj meri u kojoj to dopusti čitav jedan sistem vidljivih i nevidljivih stranih i domaćih institucija koje, generalno, teže da taj nezapamćen genocid prikriju.

Sada, kada živimo u vremenu kada poslednji sudeonici tih događaja nestaju i kada uspomene na ta vremena blede,


Postoje brojni snimci svedočenja osoba koje su bili deo tog morbidnog procesa, ili su imali bliske koji su stradali i posredno znaju šta se i kako zbivalo. Ima i mnogo fotografija, zapisa, izveštaja ... Te slike su zbog svoje stravične prirode toliko snažne da im za potvrdu više i nisu neophodni živi svedoci. Za nas ovde nije sporno da se desilo, i šta se desilo. Akcenat je na nepriznavanju stvarnih razmera tih užasa. Kakav je tretman Jasenovca u ukupnom svetskom mnjenju (kad se potegne tema genocida tokom II sv. rata i kad se nabrajaju stratišta)? Zašto se to minimizira, ili čak ignoriše? Ima nekoliko motiva i nekoliko zainteresovanih strana. Zataškava se zbog dnevnopolitičkih razloga, zataškava se i strateški ... Uglavnom, barem za Jasenovac, nema adekvatne reakcije belog sveta. Taj izostanak reakcije em tretira žrtve u smislu da su to i zaslužile kao priipadnici određenog naroda i vere, em se otvara prostor za nove genocide. To se zna, i opet se ćuti. Kako vreme prolazi, ta ćutnja postaje još morbidnija i opasnija, sve neljudskija, sve demonskija.

sledeći utorak, 27.8. Matica Srpska, svečana sala, u 13h Dr Gideon Grajf iz Jerusalima, u prisustvu ljudi iz akademskog i diplomatskog sveta iz Izraela i Srbije, predstavlja knjigu Jasenovac: Aušvic Balkana, ustaška imperija okrutnosti.

Hvala na pozivu. Ako ne stignem, prepričaćete, siguran sam, na svom novom blogu.
loader loader 10:48 22.08.2019

Re: Na današnji dan

Takođe, mora se pomenuti i genocid nad Srbima tokom I sv. rata. Vojnicima koji su kretali na Srbiju objašnjeno je da tamo žive ljudi nižeg stupnja razvitka, opasni, divlji, neljudski nasilni ... Postojala je naredba da se zatre sve što je srpsko, da se ne žale ni zarobljenici i ranjeni, ni žene, starci i deca, a da se posebno zatire intelektualni sloj kako se Srbija nikako ne bi oporavila i podigla glavu. Cilj je bio i depopulacija Srbije, pa je (osim stalnih ubijanja bez suda) stavnovništvo po ulici hvatano i gonjeno preko mostova, na sever, gde su raspoređivani po radnim logorima i masovno umirali zbog gladi, zime, zaraza ... Ono što u Srbiji nije moglo da bude pobijeno (jer se na vreme sklonilo iz svojih kuća) kažnjeno je makar tako što se iole vredno pokućstvo odnosilo, a zatim bi se imanja palila ... Nakon rata su ostala zgarišta, uništena privreda, potpuno ugašene porodice, sela bez muškog stanovništva i početak biološke stagnacije, i saldo od 60-ak posto stradalog radno sposobnog muškog stanovništva, odnosno trećina ukupnog, i pola miliona ratne siročadi, stotine hiljada teških ratnih invalida ... Da li na zapadu, u istoriografiji i opštem vaspitavanju stanovništva postoji dovoljan naglasak i dovoljna zastupljenost ovih činjenica? Nipošto. Samo se zna da je srpski zločinac pokrenuo rat nemilosrdnim ubistvom austrougarskog prestolonaslednika ... Ni pomena genocida.
Dakle, ono iz II rata je samo nastavak onoga iz I rata. A i 90-te su deo iste priče. Da li preterujem? Za neke nvo jurišnike svakako je to nabrajanje neprihvatljivo iz mnogo "vrednosnih razloga". Ali oni nisu mera stvari, kao i bilo koji ekstremi, na bilo kojem kraju ove teme. No, iskreno, ne znam kako o tome drugačije misliti. O činjenicama se ne može raspravljati. Može se raspravljati samo o njihovim uzrocima, i o njihovim posledicama.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:57 22.08.2019

Re: Na današnji dan

loader

Srbi su o tome malo odlučivali. Zapravo nimalo. U periodu iza II sv. rata je besmisleno govoriti o Srbima i njihovom stavu o pomenutom pitanju. Srbi se nisu ni mogli izjasniti, jer je uspostavljena okupaciona, marionetska skupina drugova koji su služili brozovecu i konkordatu. Tako da zapravo i nema osnova da se tvrdi kakav je stav Srba. Nisu ni učestvovali u tome, niti su pitani. Pa, i onaj betonski spomenik u Jasenovcu je jedva podignut, i to nakon velikih pritisak od strane porodica žrtava. Ne slučajno. Kompleks logora je pred kraj rata i nakon rata porušen, a kasnije je tamo napravljeno jedno travnato i skoro idilično mesto sa par zgradica. Ne slučajno. U to vreme, čak i ako bi se neko odvažio da iskaže mišljenje o razmerama i karakteru masovnih mučenja i klanja u ndh, od čega se samo deo odvijao u Jasenovcu, bio bi ućutkan pod objašnjenjem da ruši bratstvo i jedinstvo. Tako se moglo znati ili reagovati samo u onoj meri u kojoj to dopusti čitav jedan sistem vidljivih i nevidljivih institucija koje, generalno, teže da taj nezapamćen genocid prikriju.

Postoje brojni snimci svedočenja osoba koje su bili deo tog morbidnog procesa, ili su imali bliske koji su stradali i posredno znaju šta se i kako zbivalo. Ima i mnogo fotografija, zapisa, izveštaja ... Te slike su zbog svoje stravične prirode toliko snažne da im za potvrdu više i nisu neophodni živi svedoci. Za nas ovde nije sporno da se desilo, i šta se desilo. Akcenat je na nepriznavanju stvarnih razmera tih užasa. Kakav je tretman Jasenovca u ukupnom svetskom mnjenju (kad se potegne tema genocida tokom II sv. rata i kad se nabrajaju stratišta)? Zašto se to minimizira, ili čak ignoriše? Ima nekoliko motiva i nekoliko zainteresovanih strana. Zataškava se zbog dnevnopolitičkih razloga, zataškava se i strateški ... Uglavnom, barem za Jasenovac, nema adekvatne reakcije belog sveta. Taj izostanak reakcije em tretira žrtve u smislu da su to i zaslužile kao priipadnici određenog naroda i vere, em se otvara prostor za nove genocide. To se zna, i opet se ćuti. Kako vreme prolazi, ta ćutnja postaje još morbidnija i opasnija, sve neljudskija, sve demonskija.

sledeći utorak, 27.8. Matica Srpska, svečana sala, u 13h Dr Gideon Grajf iz Jerusalima, u prisustvu ljudi iz akademskog i diplomatskog sveta iz Izraela i Srbije, predstavlja knjigu Jasenovac: Aušvic Balkana, ustaška imperija okrutnosti.

Hvala na pozivu. Ako ne stignem, prepričaćete, siguran sam.


Uh, par opasnih rečenica, Mister Loudi, vidi se da ste Cigan. :)

Sada, naprotiv, radikali idu u krajnost, da preteruju sa nekim stvarima koje nisu prihvaćene u strogo-činjeničnom svetu holokustologije. Druga stvar je, što nas pankere iz poslednjih redova nervira posebno - je što se tema koristi da se plasiraju radikalske političke dimne zavese, koje opet, pokreću reakcije demonskih snaga što ste pomenuli i ugrožovaju interese naše - da je tako nazovemo - Jasenovačke zajednice. Nedostaje vaša mudrost i taktičnost, nažalost, u državnoj administraciji.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:00 22.08.2019

Re: Na današnji dan

akođe, mora se pomenuti i genocid nad Srbima tokom I sv. rata. Vojnicima koji su kretali na Srbiju objašnjeno je da tamo žive ljudi nižeg stupnja razvitka, opasni, divlji, neljudski nasilni ... Postojala je naredba da se zatre sve što je srpsko, da se ne žale ni zarobljenici i ranjeni, ni žene, starci i deca, a da se posebno zatire intelektualni sloj kako se Srbija nikako ne bi oporavila i podigla glavu. Cilj je bio i depopulacija Srbije, pa je (osim stalnih ubijanja bez suda)


Ideja je da u Muzeju Sajmište bude posebna postavka za genocid nad Srbima u I svetskom ratu. Tome su se Nemačka i Austrija posebno protivile u vreme Tadićeve administracije kada se prvi put rodila zamisao da gradimo memorijalni kompleks tamo.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:13 22.08.2019

Re: Na današnji dan

. Da li na zapadu, u istoriografiji i opštem vaspitavanju stanovništva postoji dovoljan naglasak i dovoljna zastupljenost ovih činjenica? Nipošto. Samo se zna da je srpski zločinac pokrenuo rat nemilosrdnim ubistvom austrougarskog prestolonaslednika ... Ni pomena genocida.
Dakle, ono iz II rata je samo nastavak onoga iz I rata. A i 90-te su deo iste priče. Da li preterujem?


Ne postoji - link. Međutim, postoji problem kod Grajfa zato što nije sigurno da li nas predstavlja sa čistim namerama, ili iz nekih ličnih motiva (poslovni neuspesi u Jerusalimu), koji bi nas - i njega - mogli koštati ugleda i časti kod nedemonskog dela strogoracionalne zapadne istoriografije. Dakle, i tu vas čeka šteta, čisto da znate, kada se vratite u državnu upravu ako Bog (i narod) dopusti.
loader loader 13:15 22.08.2019

Re: Na današnji dan

... postavka za genocid nad Srbima u I svetskom ratu. Tome su se Nemačka i Austrija posebno protivile ...


Nemačka je već prokazana zbog svog nedela u II sv. ratu. Stoga bi se (logički) moglo reći da im ne bi previše okrnjilo ugled to što bi se rasvetlila ratna sudbina Srba u I sv. ratu. Za nekoga ko tu tešku hipoteku uopšte nema, bilo bi vrlo stresno da mu se nabaci oreol zlikovca, ali kod Nemaca bi ta dopuna iz I sv. rata u najmanju ruku bila snošljiva. Ima još nešto: Nemačka se diči što se tako otvoreno suočila sa onim što je činila u II sv. ratu. To joj daje reputaciju sile koja je shvatila zlo i izdigla se do humanosti i svesti o dobru. Dakle, eventualnim priznanjem onoga što je činila u I sv. ratu ta slika svesnog samoprekora i oplemenjenosti još više bi se proširila i postala još impresivnija, pohvalnija. - Ako se Nemačka (sve ovo važi i za Austriju) opire da u slučaju pomora Srba takođe prizna svoju morbidnu ulogu, onda to ukazuje na nešto još mnogo gore od jednokratnog ili dvokratnog genocida. Nepriznavanje krivice vezano za naš tragični slučaj jeste znak da kod njih postoji taj "stav" (rasistički, imperijalni) koji nije kampanjski, izražen u jednoj epohi, u jednom istorijskom času, već je dubinski, trajan. Priznanje zločina bi značilo gubljenje prava na dalje zadržavanje tog stava (izrečenog ili neizrečenog), čime se, dalje, na indirektan način pokazuje to da se Nemačka ne odriče da ponovo, u više ili manje gruboj tehnici, bude tutor na ovom prostoru.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:48 22.08.2019

Re: Na današnji dan

Da, ali opet, nama odmaže što smo stvorili negativnu sliku o sebi u poslednjim ratovima - Apachee je prelepo pisala o tome na mojoj temi o prodaji IDF-ovih fantoma ustašoidnoj Kolindinoj vladi pre par godina. A Nemac kao Nemac - pred Amerom je morao poviti kičmu i istraživači su imali apsolutnu slobodu dobrih par decenija. S druge strane, mi smo došli u konflikt sa Zapadom, a i Zapad je uradio sve što je mogao da izmeni narativ o nama, a još su naši ratni zločini išli tome na ruku.
loader loader 22:18 22.08.2019

Re: Na današnji dan

S druge strane, mi smo došli u konflikt sa Zapadom, a i Zapad je uradio sve što je mogao da izmeni narativ o nama,


O tome je ovde odlučeno krajem 80-ih. U jednom važnom istorijskom času doneta je katastrofalno loša odluka - da se brane unutarnje koristoljubive pozicije komitetske, marksističke elite, tj. privilegije i imetak stečen tokom pola veka socijalizma. U to ime, marksisti pređoše u liberal-kapitaliste, a internacionalisti u nacionaliste, nevernici u brzinske vernike, neljudi u ljude ,,, ..! Kako se to brzo reorganizovalo, promenilo identitet i nastavilo da isisava krv ove nacije. Policija, tajne službe i vojska ostadoše u njihovim rukama, kao i pravosuđe, pecaroška udruženja i ostalo. To čuvanje dekadentnih struktura, koristoljubivih, i nemilosrdnih (radi odbrane stečenog) ishodi u konflikt sa svima, ishodi u nekoliko izgubljenih ratova, u nesreću izraženu kroz višekilometarske kolone izbeglica, u diplomatski krah, u označavanje Srba kao kasapa koji su krivi za svako balkansko zlo ... Apsurd, ponajviše uzrokovan delovanjem najnetalentovanijeg političara u istoriji Srbije.

Gledam ja ... i odlučim se da krenem ka ...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:33 22.08.2019

Re: Na današnji dan

znam, al' to imaju strpljenja da slušaju samo baš stvarno jako dobri prijatelji, a i evropa, kao neka vavilonska kurva, sada ni ne vidi potrebu da ljudi treba da budu slobodni. e, to treba da pričamo u svakoj prilici, i da otvorimo svima uši da čuju (kod prijatelja). a kod neprijatelja, kod tih dubinskih, mračnih, zlih, razornih tamnih sila nemamo šta ni da tražimo.
loader loader 22:49 22.08.2019

Re: Na današnji dan

a kod neprijatelja,

Upravo oni su mera naših dela:
nepopustljiv nepopustljiv 07:26 23.08.2019

Re: Na današnji dan

loader
S druge strane, mi smo došli u konflikt sa Zapadom, a i Zapad je uradio sve što je mogao da izmeni narativ o nama,


O tome je ovde odlučeno krajem 80-ih. U jednom važnom istorijskom času doneta je katastrofalno loša odluka - da se brane unutarnje koristoljubive pozicije komitetske, marksističke elite, tj. privilegije i imetak stečen tokom pola veka socijalizma. U to ime, marksisti pređoše u liberal-kapitaliste, a internacionalisti u nacionaliste, nevernici u brzinske vernike, neljudi u ljude ,,, ..! Kako se to brzo reorganizovalo, promenilo identitet i nastavilo da isisava krv ove nacije. Policija, tajne službe i vojska ostadoše u njihovim rukama, kao i pravosuđe, pecaroška udruženja i ostalo. To čuvanje dekadentnih struktura, koristoljubivih, i nemilosrdnih (radi odbrane stečenog) ishodi u konflikt sa svima, ishodi u nekoliko izgubljenih ratova, u nesreću izraženu kroz višekilometarske kolone izbeglica, u diplomatski krah, u označavanje Srba kao kasapa koji su krivi za svako balkansko zlo ... Apsurd, ponajviše uzrokovan delovanjem najnetalentovanijeg političara u istoriji Srbije.

Gledam ja ... i odlučim se da krenem ka ...

Ali je zato nemali broj ljudi koji pamte taj period prezadovoljno da su mogli fićom ići na more u radnička odmarališta - i što su išli u školu.
Jer - dragi im drug Tito ...
Budalčine!
jinks jinks 12:21 22.08.2019

...

Srđane, vidi ako možeš film "The Red Sea diving resort" o tome kako je Izrael spašavao crne etiopske Jevreje krajem 70-ih godina, iz oblasti zahvaćene građanskim ratom u kome su stradali.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:33 22.08.2019

Re: ...

Мивца Моше
Hoću, ima na netfliksu, thnx Man.
tasadebeli tasadebeli 07:17 23.08.2019

Причао сам ти већ...

Априла '41. по уласку у Београд, Швабе су конфисковале целокупну имовину Геца Кона, његову издавачку кућу преименовали у Југоисток и користили је за своје потребе, а њега и читаву породицу затворили у неку врсту затвора у Македонској улици у једној згради поред данашње зграде Политике. Та зграда касније срушена. У прво време моја баба је одлазила тамо носећи Коновима пресвлаку и храну. Све док јој једног дана на улазу нису рекли да више не долази јер су Конови депортовани, нису баби рекли где. Не знам колико је то трајало, месец-два... Поклапа се са тим датумима у септембру 1941. који се овде помињу. И знам из приче ових мојих да нико од Конових није преживео рат сем један од зетова, извесни Бата Херцог, који се у тренутку капитулације Југославије налазио у Швајцарској. После рата он се више никада није вратио у Југославију.

Ишла је баш током ове недеље на Трећем програму Радио Београда серија читања једне књиге ( "Спор око немачког антисемитизма" ) која заправо преноси дебату између Кристофера Браунинга и Данијела Годхагена (аутора књиге "Излагање о добровољним џелатима" ). Ова књига о дебати Голдхагена и Браунинга биће објављена код нас у преводу и издању Института за филозофију и друштвену теорију и Академске књиге.


Studije i ogledi

D. Goldhagen, K. Brauning: Spor oko nemačkog antisemitizma

U emisiji „Studije i ogledi“, od ponedeljka, 19. do četvrtka, 22. avgusta, možete pratiti tekstove Danijela Goldhagena „Izlaganje o dobrovoljnim dželatima“ i Kristofera Brauninga „Dobrovoljni dželati Danijela Goldhagena“ iz knjige „Spor oko nemačkog antisemitizma“ koju su priredili, tekstove preveli i napisali uvodnu studiju, Nada Banjanin i Predrag Krstić.


Osmog aprila 1996. godine, u Vašingtonu, u Memorijalnom muzeju Holokausta Sjedinjenih Američkih Država, u organizaciji ogranka Muzeja - Instituta za istraživanje Holokausta - odigrao se susret Brauninga i Goldhagena, debata ili prva runda njihove i ne samo njihove debate, jedna „večernja konferencija" koja je potrajala četiri sata, jedan „simpozijum" kojem je, pored uglednih pisaca i naučnika, prisustvovalo i nekoliko stotina posetilaca. Stožerne priloge Goldhagena i Brauninga - s kojima ovom knjigom prvi put upoznajemo domaću publiku - pratila je diskusija u kojoj su učestvovali možda manje istaknuti ali ne manje priznati i zaslužni, između sebe i disciplinarno i metodski često veoma udaljeni, izučavaoci Holokausta: Konrad Kvejt, Moris Šapiro, Loris Langer, Jehuda Bauer, Ričard Brajtmen i Hans-Hajnrih Vilhelm. Prema svedočenju Majkla Berenbauma, direktora Instituta za istraživanja Holokausta Sjedinjenih Država, rasprava je bila intenzivna, a neretko i oštra i ogorčena: „Bili smo iznenađeni njenom žestinom i, povremeno, nepristojnošću".

Debata o Goldhagenu (Goldhagen-Debatte) je bila sredšte vehementne javne rasprave devedesetih, rasprave koja procenjuje nemačku krivicu i/za antisemitizam nacističkog doba. Predmet Goldhagenovog istraživanja - kako je nastao Holokaust i zašto se odigrao u Nemačkoj - nije bio sporan, naprotiv. Međutim, njegovi rezultati i, delom, korišćene metode u toj meri su dale povod kritici da je sadržaj studije u raspravama uglavnom zanemarivan za račun brojnih sumnjičavih i samosvojnih odgovora na njen motiv i pristup. Jasnoća iznetih teza, potkrepljena još i živopisnim prikazima zverstava, i danas provocira: Holokaust je rezultat „eliminatorskog antisemitizma" čiji beskompromisni cilj je bio uništenje Jevreja; takav antisemitizam bio je karakterističan za Nemce; Holokaust je specifično nemački projekt i samo se u Nemačkoj mogao desiti, jer je neprijateljstvo prema Jevrejima baštinjeno i uzgajano vekovima u jednoj posebnoj političkoj kulturi; nije, dakle, bila antisemitska samo rukovodeća elita već su bezmalo svi Nemci dali svoj doprinos ili su mogli dati svoj doprinos i kao počinioci zločina.

Knjiga će biti objavljena u izdanju Instituta za filozofiju i društvenu teoriju i Akademske knjige.

Tekstove čita Marica Milčanović.
Urednica Olivera Nušić.



ЛИНК



А оно што мене доводи до суза због немоћи (једино тада сам у стању да плачем) јесте послератна судбина свих тих немачких добровољних џелата Београда од којих су многи умрли у дубокој старости као поштовани и угледни грађани Немачке, без суђења и казне за злочине које су починили.

Најневероватнијa ми је прича о Емануелу Шеферу (на 51:10) кога је немачки суд на суђењу описао као "умереног, предусретљивог и дубоко хуманог човека" и за убиство преко 6000 жена и деце на београдском Сајмишту био осуђен на 6 година затвора. Дакле, у очима послератног немачког суда, за смрт хиљаду Јевреја добија се једна година затвора.

Казну никада није одлежао, ниједан једини дан, живео је у Келну и радио као продавац боја и лакова и умро као слободан човек 1974.








Толико о денацификацији Немачке после Другог светског рата.

Антисемитизам није искорењен у Европи. Напротив, опет је у порасту. И шири се из свог епицентра као и у толиким вековима пре нашег доба.


П.С. - Не заборавимо... "Данке Дојчланд". И Бандерини нацисти у "плишаној" украјинској револуцији на Мајдану пре само неколико година. И...


Ако за нешто скидам капу структурама државне безбедности у Титово време, то је онда за ово како су се обрачунавали са том багром шездесетих, седамдеетих и осамдесетих.

(Занемарите спиновање историјских чињеница у филму где се усташки терористи тога доба представљају као невини емигранти из Југе, домољубни демократски борци за неовисност Хрватске од мрског комунистичког режима и хегемонистичке просрпске Југославије. Филм је снимљен 2014.)

Ако већ немачки судови и хрватски судови не осуђују те злочинце за почињене злочине, онда се то тако ради.







П.П.С. - Ех, тај имагинарни "берлински зид" који је и држао под контролом немачки вишевековни политички, културни и образовни антисемитизам није требало никада да падне.

И шта кажу Немци данас презадуженим Грцима?

"Продајте нам своја острва да вратите своје дугове, ко вас јебе!"







Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:50 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...



Lep komentar

WHM
Number of Victims
Determining the number of victims for Yugoslavia, for Croatia, and for Jasenovac is highly problematic, due to the destruction of many relevant documents, the long-term inaccessibility to independent scholars of those documents that survived, and the ideological agendas of postwar partisan scholarship and journalism, which has been and remains influenced by ethnic tension, religious prejudice, and ideological conflict. The estimates offered here are based on the work of several historians who have used census records as well as whatever documentation was available in German, Croat, and other archives in the former Yugoslavia and elsewhere.

As more documents become accessible and more research is conducted into the records of the Ustaša regime, historians and demographers may be able to determine more precise figures than are now available.
tasadebeli tasadebeli 09:06 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

Srđan Fuchs


Lep komentar

WHM
Number of Victims
Determining the number of victims for Yugoslavia, for Croatia, and for Jasenovac is highly problematic, due to the destruction of many relevant documents, the long-term inaccessibility to independent scholars of those documents that survived, and the ideological agendas of postwar partisan scholarship and journalism, which has been and remains influenced by ethnic tension, religious prejudice, and ideological conflict. The estimates offered here are based on the work of several historians who have used census records as well as whatever documentation was available in German, Croat, and other archives in the former Yugoslavia and elsewhere.

As more documents become accessible and more research is conducted into the records of the Ustaša regime, historians and demographers may be able to determine more precise figures than are now available.



Да, то са документима на просторима бивше СФРЈ је врло проблематично.

Већ сам помињао на Блогу неке моје другаре историчаре који се баве научно-истраживачким радом и кажу да су чак и у Војном архиву у Београду на захтев за потребе својих радова врло често добијали празне кошуљице докумената. Постоји кошуљица, на њој пишу све генералије у вези са документом, уредно заведени подаци о самом докумнту, али документа нема.

Неко их једноставно и просто речено украде из Архива јер не жели да буду виђени и вероватно их држе по кућама и у приватним сефовима из страха што би ти документи могу да открију много тога што ти лопови не желе да буде виђено и предочено јавности.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:35 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

Oš ti na ovog Grajfa u Maticu, dođeš, našamaramo se, izljubimo, postavljamo HC pitanja, pa na paprikaš posle?

tasadebeli tasadebeli 13:08 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

Srđan Fuchs
Oš ti na ovog Grajfa u Maticu, dođeš, našamaramo se, izljubimo, postavljamo HC pitanja, pa na paprikaš posle?




Уторак?

Ако ми чкоља допусти... Нису још почели часови, али...


Е, а види ово:






Поготово погледај део од 10:30, Грци и Турци.

А нарочито је занимљиво од 15:00 због подизања Музеја холокауста у Солуну. (ЛИНК)



А када је овај господин, кустос јеврејског музеја у Јерусалиму, испричао како су Немци за време Другог светског рата прво извукли све паре и драгоцености од јеврејске заједнице којима су Јевреји практично куповали себи право на живот (од 26:30) , а онда су 1943. када је јеврејска заједница више није имала шта да даје Немцима, ајнзацовали солунске Јевреје од којих се 90% њих није више вратило у Солун. (у Солуну постоји и споменик посвећен жртвама холокауста у којем је страдало 50 000 солунских Јевреја), ја се одмах сетио Мемоара Проте Матеје Ненадовића како Алекса Ненадовић поручује свом сину и брату Јакову, пошто га је Фочић Мехмед ага заточио и тражио откуп за његову главу, да никако Турчину не плаћају откуп јер ће он "и новце узети и њега погубити." "Не остављај ми децу под дугом", каже очајни кнез Алекса.

И онда век и по касније Немци у Солуну ураде управо то са Јеврејима.
tasadebeli tasadebeli 13:15 23.08.2019

П.С.

Иначе, читав овај серијал, "Балкан" Миодрага Ћертића је свеж, овогодишњи и изузетно је занимљив. Један од ретких покушаја да се овај наш простор објасни.(ЛИНК)

А Балакн то свакако одавно заслужује.

Што би рекао Симеон Његован Лупус, деда у Корешпонденцији, своме пријатељу банкару барону Сини када му овај каже да је ипак у Бечу важно показивати своје богатство јер "Вијена није Балкан":


А шта фали том Балкану, господине мој? Он је изнедрио три цивилизације, јелинску, ромејску и турску док је остали део глобуса намакао једва по једну!



"Balkane, Balkane, Balkane moj..."
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:40 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

tasadebeli


Уторак?

Ако ми чкоља допусти... Нису још почели часови, али...


Е, а види ово:


Поготово погледај део од 10:30, Грци и Турци.
[u]



Гледам. Ш'о је лепа зика у уводној шпици. Шта је то, знаш ли?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:48 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

Извини, Свети Никола Орфанос - имамо и Милутинову Светог Архангела Михаила у Јерусалиму. Чек баш ћу да пошаљем једном ортаку из мин. туризма (саветник министра) - он је пореклом из Солуна†. Заготивио ме зато што радим чуком, и штити ме када ме нападају неке десничарске лоле тамо из офиса.


како личе Јерушалаим и Тесалоники, по киши, као рођене сестре...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 14:57 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

Јерусалимски Грци и Јермени су избегли у Јерусалим из Анадолије. Филип ми се родио у Грчкој четврти у Јерусалиму .
tasadebeli tasadebeli 15:00 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

Srđan Fuchs
tasadebeli


Уторак?

Ако ми чкоља допусти... Нису још почели часови, али...


Е, а види ово:


Поготово погледај део од 10:30, Грци и Турци.
[u]



Гледам. Ш'о је лепа зика у уводној шпици. Шта је то, знаш ли?




Јоргос Даларас.


С'агапо.





(Не мора човек ни да пева... Пева публика сама...)



I love you
I love you because you are beautiful
I love you because you are beautiful
I love you because you are you

I love
I also love the whole world
I also love the whole world
Because you live together aswell

The
The closed window
The closed window
The closed window

Open
Open the one page
Open the one page
So I can see your picture

I love you
I love you because you are beautiful
I love you because you are beautiful
I love you because you are you



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 18:52 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

хвала на аранжирању теме, Тасосe са Родоса :)



once, we were the People
tasadebeli tasadebeli 19:50 23.08.2019

Re: Причао сам ти већ...

Srđan Fuchs
хвала на аранжирању теме, Тасосe са Родоса :)



once, we were the People



И да се зна, Кипар је наш!


(Само привучеш столицу, седнеш и...)





Srđan Fuchs Srđan Fuchs 02:23 26.08.2019

קובי ברקאי עם אפרים זורוף

Izraelski nacionalni radio

- Efraim Zurof, direktor Simon Vizental centra, lovac na naciste, direktor operacija za Istočnu Evropu, naš dragi prijatelj, 1-očasovni intervju na izraelskom nacionalnom radiju, sa Kobijem Barkaijem, legendom radijskog novinarstva, o stanju nacizma: Jefra o sebi, o Litvaniji, o političkim okvirima koji mu ograničavaju opseg delovanja; o Simonu Vizentalu i o tome kako su postali slavni zahvaljujući slučaju kojeg nisu oni rešili, već Mosad, Ajhmanovom; za žalost nad glavnim slučajem kojeg nisu rešili, Mengeleovim; o strahu što su ulili nacistima da žive do kraja života u neizvesnosti hoće li im neko iz Izraela zakucati na vrata; i o njegovom najdražem slučaju kojega je on lično rešio - Dinku Šakiću, upravniku logora Jasenovac.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:12 26.08.2019

Re: קובי ברקאי עם אפרים זורוף

već Mosad, Ajhamanovom; za žalost nad glavnim slučajem kojeg nisu rešili, Mengeleov; o


Mengelea su vec skoro sigurno imali u saci ali ga zanemarili zbog Ajhmana.. (Mosad)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:41 26.08.2019

Re: קובי ברקאי עם אפרים זורוף

Nije to bio rezon, priča Jefra, imali su ga i na nišanu; ali je preovladao strah za živote operativaca - u to vreme je vladala smrtna kazna za ubistvo brazilskih državljana; pa je doneta odluka da se sačeka bolja šansa i da se ne dovodi u pitanje život Mosadovih boraca. Kasnije su ga izgubili; u međuvremenu Simon (koji u tim decenijama radi već i sam u Mosadovoj operativi) izdejstvuje da američka Vlada počne i sama operacije protiv nacista na svom tlu; Department of the State otvara Odeljenje za posebne istrage, koje vodi sam Zurof. Sa te pozicije dolazi na mesto direktora Simon Vizental Izrael centra.


Simon, u najboljim godinama, kao Teokrata - njegovo šifrovano ime u Mosadu
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:19 27.08.2019

Re: קובי ברקאי עם אפרים זורוף

Srđan Fuchs
Nije to bio rezon, priča Jefra, imali su ga i na nišanu; ali je preovladao strah za živote operativaca - u to vreme je vladala smrtna kazna za ubistvo brazilskih državljana; pa je doneta odluka da se sačeka bolja šansa i da se ne dovodi u pitanje život Mosadovih boraca. Kasnije su ga izgubili; u međuvremenu Simon (koji u tim decenijama radi već i sam u Mosadovoj operativi) izdejstvuje da američka Vlada počne i sama operacije protiv nacista na svom tlu; Department of the State otvara Odeljenje za posebne istrage, koje vodi sam Zurof. Sa te pozicije dolazi na mesto direktora Simon Vizental Izrael centra.
Simon, u najboljim godinama, kao Teokrata - njegovo šifrovano ime u Mosadu


Pa operacija tog tipa bez saglasnosti drzave gde operises jeste ilegalna i rizicna po ucesnike i kad je u pitanju bilo hvatanje (kidnapovanje) Ajhmana pa i u slucaju Mengelea (pa oslobadjanje taoca u Ugandi itd.). Ja koliko znam u onom zabacenom hotelu/pansionu u Argentini su ga, posle duzeg pracenja, pozitivno identifikovali agenti Mosada i cekali zeleno svetlo za akciju. Onda su dobili obavestenje da se odlaze zbog vaznije akcije - hvatanja Ajhmana. I to je bilo to, sledece realne prilike vise nije bilo..

U to vreme te 2 operacije lociranja i hvatanja ocigledno nisu mogle uporedo da se izvrse zbog rizika i nedovoljnih Mosadovih, tadasnjih, operativnih mogucnosti.

Inace, interesantna stvar vezana za Mengelea je ta da je on ladno pod svojim imenom putovao posle '45 po Evropi (iz J. Amerike u Nemacku), cak 2x cini mi se, od toga jednom i pod laznim imenom. Kao sto se kretao po J. Americi bez mnogo problema. I nije se samo kretao, vec i vrsio nesmetano medicinske eksperimente nad lokalnim stanovnistvom.

Klasican sajko, nije se plasio da preuzme rizik, mere bezbednosti jeste, ali cela prica osvetljava njegov lik jos bolje.. I na kraju je krepao na slobodi ko ptica na grani.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:46 27.08.2019

Re: קובי ברקאי עם אפרים זורוף

Šlogirao se u okeanu dok je plivao, džukela. Pričao je Efraim kako su sazivali stručnjake za forenziku da utvrde da li su njegovi ostaci. Bio ovaj Gideon Grajf kod nas u Matici Srpskoj, sada, pa šta ja znam - mixed emotions. S druge strane, organizacija radikala i ove neke likuše kao ministarke za dijasporu - lik smor, JUL-ovka, kadar Mire Marković. S treće strane, bilo i naše dijaspore (nove, školovane i na Zapadu i u Moskvi), fresh blood, koje nas nervira sve to ulagivanje. A opet, mislim da je, strateški, naš savez sa Jevrejima izvanredan - oni su razvejani po Belom Svetu, strašno organizovani kao Dijaspora, funkcionalni izvan i iznad konflikta Istoka i Zapada; dobri i sa Moskvom i sa Vašingtonom. Megjutoa, nisam siguran da li ova sadašnja ekipa ima moralnu kredu da izdigne te odnose na next level, a opet, u manjku smo u zemlji jer nam je vas 400-500 soma najkvalitetnijih ljudi napolju (moralnih, lepih iznutra, pametnih, kvalitetnih, osobenih), i tako.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana