Da ste samo pre stotinak godina živeli u Banatu znali bi o čemu pišem.
Rekla-podkošulja
Čakšire-stare banatske pantalone često platnene ili od presovanog sukna. Mala deca su imala iste takve ali izrezane sa zadnje strane pa kad im se kaki samo čučnu i obave nuždu.Dupence su brisali šapurinom,čapurkom sve jedno to je ono što ostane kad se okruni klip kukuruza.
Opanci (kožni, uglancani viksom)Široki i često razgaženi za razliku od srbijanskih.
Kožu-kao prsluk ali od ovčije kože.
Gudnjak-isto to samo malo drukčije.
Fusikle-ručno pletene vunene čarape.
Šubara-Kapa od ovčijeg ili jagnjećeg krzna .
Od ostale opreme poželjno je bilo imati bricu u džepu.Mož da se ljušte jabuke, naseče malo one slanine sapunjake ,iseče neka tanja grana a kad se stavi palac navr brice oće samo da se rovaši a ne i da ubije.
Bilo je poželjno da se u džepu ima mašina (šibica).Malo duvana, čkije i malo artije za uvijanje makar i od novina.
Ako je baš zdravo ladno oko božića oblačio se i gunj.
Konji uranjeni ,besni ,puni snage vuku sanke jer su snegovi bili veliki.
Ali,kad deda pođe nedeljom u crkvu,baba mu obuče čist veš.Da“ ona“ tamo ne pomisli da ima neurednu ženu.
Naravno da ga isprati do kapidžika sve gledajući za njim.Sačeka ga kad se vraća iz sela i u svakom njegovom pogledu prepoznaje da li je još uvek voli.